Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Siddharta
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 1999
Trajanje: 44:51
Ocjena: 4.5/5
I zašto se, dovraga, sad piše recenzija Siddhartina prvijenca iz 1999. naslovljenog “Id”, možda ćete se zapitati, uz more aktualnih izdanja? Zar se već nije dovoljno pisalo o Siddharti? Siddharte nikad nije dosta. Pogotovo ako se u slovenskim trgovinama s fonogramima i na njihovim uvijek “brižno” popunjenim policama već poprilično dugo nisu mogli naći albumi “Id” i “Nord” (2001). Dakle, super potez izdavača Dallas Records, koji je otkupio autorska prava od izdavača Multimedia Records i tako na reizdanje poslao oba albuma najuspješnijeg rock benda svih vremena u Sloveniji. Po umjerenoj maloprodajnoj cijeni od 12,99€ po komadu!
Zgodan naslov za definiciju vlastitog ja benda! Naravno, ako ti to uspije opravdati. I to odmah s prvijencem! “Id”. Samo dva slova. Deset godina nakon prvog izdanja polako preraste u klasik slovenske rock scene, koja je svojim rođenjem 1999. protresla scenu slovenske mainstream rock glazbe i potom je zauvijek temeljito promijenila! Siddharta su svojim studijskim prvijencem skrenuli pozornost na sebe kao debitantski bend koji ne pokazuje samo izniman dar i talent, nego i visokoletuće ambicije.
Već naslovnica, za koju bi netko na prvi pogled pogrešno pomislio da prikazuje časnika Datu, androida iz serije filmova “Star Trek: The Next Generation”, usred nekog “Nepristojnog posla”, daje naslutiti da iza nje ne stoji tipičan slovenski stereotip rocka koji bi se brzo zadovoljio površnim nažiganjem, razglašenim punk obješenjaštvom ili prisilnim udvaranjem masi mekano nalickanih pjesmica, koje bi spadale u obavezan repertoar napudranih bakica dok češkaju pudlicu nedjeljom navečer, kad se na TV ekranima pojavi njihov “fejst kavalir” Mario.
“Id” je trenutak za bend koji je već kao prvijenac definirao jedinstveno prepoznatljiv Siddhartin zvuk! To ne vrijedi samo za skladateljsku stranu benda, nego i za snagu benda u urođenom posjedovanju i vladanju osjećajem za stvaranje raspoloženjskih stanja (atmosfere, ugođaja), koje prije Siddharte na domaćem terenu nije uspio predstaviti nitko dotad. Očito je želja benda da svira samo rock prerasla prvotni plan. Postava je zdrav pogled na to kako bi trebao djelovati određeni glazbeni iskaz u rocku proširila i obogatila integracijom klavijatura i puhača.
Već na samom početku je postava, unatoč mladosti, izražavala snažnu iskaznu esenciju, vlastitu bit, a pritom je znala cijeniti svoj rad i u skladu s tim težila što bolje ga štititi, barem u smislu da uvjeri slušatelje da je ponosna na vlastiti materijal i da taj materijal ima cijenu koja nipošto nije niska. Zato ne čudi npr. prisutnost stranog producenta Andersa Kallmarka, prisutnost lijepog niza sponzora koji su podržali izlazak albuma i, napokon, dečki su od početka znali brinuti za dotjeran izgled. On je pomogao učvrstiti i potvrditi njihovo posebno mjesto na rock sceni. Od početka su bili svjesni da je vizualizacija važan dio rock spektakla. S takvim izgledom, kao i samom glazbom, uspjeli su hodati po tankoj crti koja je privlačila tinejdžere na njihovu stranu, a s likom bezazlenih dečkiju znali su se uvući pod kožu i roditeljima svojih prvih podupiratelja. Veliku ulogu pritom su imali inteligentni tekstovi na slovenskom i karizmatičan te uhu silno ugodan Tomijev vokal.
Ako se na tren zadržimo na Tomiju, on je na neki način pionirski iskoristio slovenski i dokazao da je on ipak itekako efektivan jezik u rocku. Tako kod Siddharte nije ništa čudno ako se u stihove prikradu riječi uličnog slenga, namjerno gutanje samoglasnika, kao i lukavo pojednostavljivanje stihova radi što učinkovitijeg postizanja rime. Sve to zajedno omogućuje Tomiju lakši razvoj melodije u pjevanju stihova. Tome pribrojimo izbor otkačenih, a privlačnih naslova skladbi, poput Lunanai (kombinacija početka jednog od stihova “Luna naj…”), inteligentnu minimalizaciju iskorištavanja riječi koja djeluje samo u prilog isticanju pojedinih poruka (nizovi u stilu: “So mi dejali, da sam bom ostal, So mi dejali osamljeni stol,…”). Također namjeran izbor nekih perverznih fraza u stihovima (koje pripadaju za šank) uvodi neku novu kvalitetu u uporabu slovenskog unutar poante rocka, koja nikad prije nije bila uvedena na tako sofisticiran, nesmetajući i zapravo ušećeren način. Tu valja pribrojiti i namjerno krivo naglašavanje radi lakše pjevnosti i razvoja melodije.
Možda su dečki u doba “tinejdžerstva” gulili vodeće albume “grunge” pokreta, ali to se u stilu ne zamjećuje. Na to u mrvicama upućuju samo melankolična atmosfera i melos, na trenutke rockerska izravnost sirovog zvuka koji u izobličenju ne traži ekstreme, nego je na točki odluke u osnovi uvijek radije prijatelj organskim bojama. Otud ulivenost puhača u zajednički zvuk. Jedna od gitara često “pobjegne” u figuru ukrasa koja razgibava osnovnu frazu druge gitare (često za to koristi hodanje po wah-wah efektu). Puhači dodatno harmoniziraju gitarske fraze pozadine, sooblikuju dramatični moment samog melosa melankoličnosti albuma, zapravo si albuma “Id” nije moguće predočiti bez saksofona (osobito skladbe poput Lunanai)!
Otvaranje albuma upečatljivom Indijom, skladbom koja se možda još najviše urezuje u pamćenje odrješitom porukom buntovničkog prkosa albuma “Id”, na početku nosi sa svom žestinom atribute šokantnog preuzimanja pozornosti (podivljale gitarske fraze podložene puhačima – provjeren pogodak u sridu!) i već na početku predstavlja jedan od vrhunaca albuma. Indija ne bi bila Indija da se u melosu ne bi držao veo Orijenta. Tomi M. uhvatljivom grlenošću stvara poseban trenutak cijelog albuma! Siddharta na početku postižu cilj! Indijom šokiraju slušatelja i u tren ga osvajaju na svoju stranu!
Potencijal vjerodostojnog postizanja komercijalnog uspjeha Siddharte već na albumu “Id” nedvosmisleno pokazuju skladbe Pot v X i Lunanai. Potonja je iskričava mješavina ska dodira (strofa), s jednostavno, a zarazno oblikovanom melodijom rock refrena, kasnije izdana kao EP, a danas spada u željezni repertoar nastupa benda uživo. Ni Pot v X ne zaostaje mnogo u tome. Skladba koja u strofi s prirodnim zvukom rasterećuje “tutnjavi” uvod s Indijom i u stihovima nekako objašnjava bit ranjivosti glazbenog umjetnika i potrebu za samoodržanjem unutar razarajuće mašinerije glazbene industrije. Refren je podložen sočnim prepletom iskorištavanja obiju gitara, koje stvaraju većinu zvučne slike pozadine (uključena je i akustična gitara). Saksofoni prate gitarsku frazu refrena i tako podižu dinamiku skladbe. Naravno, prelijepa je boja pjevača Tomija M. ta koja uz pjevačevu razgibanu artikulaciju stvara poseban zarazan moment skladbe. Pot v X već samim naslovom simbolično postavlja pitanje umjetnika da ni sami ne znaju kamo se upućuju s “Id”.
L.E. je duhovit preokret. Lijeno “uvijanje”, gdje se u poigravanju s melodijom smjenjuju u primatu “clean” gitara i saksofon, s blagim jazz blues velom i otkačenom melodijom stihova. U ugođaju bogata zgibanka kolaža klavijatura i puhača u refrenu, koja magnificira učinak interpretacije vokala u središnjoj poziciji. U toj točki album se smiruje.
Tu je ludo “glupi” Farmer, nafankirana parodija na japija – slovenskog prosječnjaka, koji na sve pretege pokušava materijalom nadvladati “prosječnjake”. Na albumu trenutak implantacije slovenstva u najvećoj mjeri,, uz koji naoštre uši i Leteči potepuhi.
Skladbe Le Mavrica i Črnobelo izravne su rockerske skladbe, s punom mjerom melodije u refrenima, bend u obje zadržava prostor za naglasak na putenoj strani glavnog vokala. Bend kratkim i jednostavnim potezima učinkovito udovoljava šarolikom prelijevanju ugođaja na skoku strofa – refren. Dramatična atmosfera u srednjem prijelaznom dijelu skladbe Črnobelo, prije završnog refrena, približava se ljutitom režanju otvarajuće Indije. Završetak skladbe Le Mavrica jedan je od intenzivnijih na albumu “Id”. U kategoriju ove vrste skladbi možemo pribrojiti i Nespodobno opravilo.
Naslovna skladba djeluje gotovo najdublje u samoj ekspresiji. U samim porukama stihova može se iščitati njezina mirotvorna narav. Bend tu niže najdulju skladbu, čije se trajanje preokrene u tren zahvaljujući izvrsnoj melodiji koju dečki instrumentalno razmahnu u središnjem, melodijski – sadržajno najbogatijem dijelu. S tekstom koji potiče maštu skladba Siddharta jedan je od najjačih trenutaka albuma, koji u odličnom aranžmanu odskače na albumu, slično kao ljutita Indija i rođeni “hitmaker” Lunanai.
Skladba “…” već naslovom govori (odbijemo li poruku stihova u njoj) da bend “opipava” kako se njegova glazba snalazi na engleskom jeziku. Tu se možda pokaže tko je bio Tomijev “učitelj”, u načinu oblikovanja samih stihova, izboru točaka u kojima Tomi osobito uporabom samoglasnika unosi većinu melodije u linije pjevanja, kao i jedrovito muževna boja glasa, da bi to mogao biti Eddie Vedder (tu ribarim u mutnom!). Mirni trenutak albuma koji pak dokazuje da engleski teško parira ovaj put snazi slovenskih poruka. Unatoč iznimno lijepoj zamisli duboke pjesme skladba “…” manje je zanimljiv trenutak albuma “Id”.
U toj točki album bi nekako razvodnio u završetku, srećom, tu je duhoviti rocker Stipe. Kratak, jedar i nabrijan. Zamišljen kao potencijalni hit, što mu nikad nije bilo suđeno, odlično spašava završetak albuma, koji tako sam od sebe poziva na ponovni pritisak tipke “play”.
Siddharta je već prvijencem upozorila na izniman dar i talent. Snaga i značenje “uroka” melodije u biti vlastitog izraza bili su dečkima odmah jasni. Istodobno su prvi slovenski bend koji je odmah prvijencem “Id” dokazao da je slovenski jezik moguće prikrojiti na iznimno prijazan način i učinkovito optimizirati u naslijeđu rock glazbe. Melodijski dovršeni napjevi strofa i refrena s racionalnom zloćom slovenskog i snagom karizme Tomijeva karakterističnog pjevanja glavni su čimbenici koji su otvorili put uspjehu, pa su Siddhartine skladbe tako “s lakoćom” osvajale mase u Sloveniji. Siddharta je tako s “Id” otkrila nove zastore slovenskom rocku i u mnogočemu je u tom pogledu pionirski album, prekursorski album, koji je pri svom izlasku zauvijek promijenio lice slovenske rock glazbe.
Siddharta su se pojavili na sceni u doba kad je Sloveniji nedostajao rock bend koji bi osvajao mase, a istodobno vjerodostojno stajao sa svojom izražajnom glazbenom vizijom u opravdavanju komercijalnog uspjeha (koji je, iskreno, tek dolazio). Generacije su se izmijenile. Sokoli, Lačni Franz, Vlado Kreslin su se ostarili. Neki drugi bendovi Siddhartine generacije bacali su više prašinu u oči nego ozbiljnu poruku. Tako možemo reći da su Siddharta svojim dolaskom pokupili vrhnje. Na zdrav i nenametljiv način. S albumom izvornih, izazovnih, svježih i porukama bogatih pogleda, koji je svojim rođenjem ponudio novu priču o uspjehu u Sloveniji.
Postava
Tomi M. – vokal, gitara, prateći vokal
Primož B. – gitara, prateći vokal)
Tomaž O.R. – klavijature
Cene R. – tenor & sopran saksofon, prateći vokal
Primož M. – bas gitara
Boštjan M. – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Dejan Radičevič & Anders Kallmark
Popis skladbi
1. Indija
2. Pot v X
3. L.E.
4. Le mavrica
5. Farmer
6. Črnobelo
7. Lunanai
8. Siddharta
9. Nespodobno opravilo
10. …
11. Stipe
