Mjesto: Velden, Bluesiana
Datum koncerta: 17.05.2007
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 25 eur
Imperial Crowns sam prvi put imao priliku vidjeti prije par godina, kad su dečki iz Los Angelesa, u sklopu Postojna blues festivala, uspjeli pošteno razdražiti inače uvijek bezizražajna lica slovenskih ljubitelja glazbe. Tada mi je u sjećanju ostao prije svega gospodin imenom Jimmie Wood, koji je snažno podsjećao na nekakvog križanca između Bona Scotta, Ronnieja Jamesa Dija, Sonny Boy Williamsona i posebno vokalno raspoloženog Erica Sardinasa! Čudna kombinacija, zbilja, pogotovo ako se spomenuti čika pred tobom šeta još i u nekakvom “fancy” blještavom odijelu, ispod kojeg se na sve strane stalno cijedi more znoja, kojim poput neke hijene obilježava svoj teritorij. Fuj! Kako god, Jimmie nipošto nije nikakva rascijepljena ličnost. Krajnje je zabavan “jenki” kojem seks znači barem toliko koliko župniku znači društvo mladih momaka i djevojaka.
Sliku koju Imperial Crowns u svom elementu pokazuju na pozornici moguće je opisati samo sljedećim riječima: “bad ass blues rock”. Perverzija, dodatno naglašena energičnom i krajnje zlobnom slide igrom J. J. Holidaya, snažno podsjeća na stare dobre dane, kad je rock & roll još uvijek bio mlado naivno dijete, pošteno razigrano derište koje se, ne mareći za upozorenja roditelja, uvijek iznova nađe u nevolji. Zajedno s odličnim bubnjanjem Marcela, koji povrh svega podsjeća i na smršavjelog Chrisa Sladea, te najnovijom “kraljevskom” akvizicijom Keithom, mladim ludim basistom, glazba Imperial Crowns, od uvodne Nobody Baby nadalje, djeluje kao odličan afrodizijak koji pred pozornicu Bluesiane privlači mnoga već poznata ženska lica. Naš prijatelj “Bon”, pardon Jimmie, očito sve ulaže u agresivan pristup, prepun svakojakih seksualnih aluzija. Dečko svoje djelovanje doživljava vrlo srčano, mogao bih reći da ponekad i previše. Sav taj entuzijazam zato često dovodi do vrlo komičnih scena, koje na kraju ispadnu sve samo ne smiješne. Posebna hvala ide na račun gospodinove fenomenalne usne harmonike, uz koju bi i veliki Sunny Boy u najboljem slučaju ispao potpuni zelenaš.
Posve drugačiji stav zauzeo je J. J. Holiday, smireni i barem na prvi pogled potpuno distancirani gospodin, koji je profinjenošću svoje slide igre posebne vrste brinuo za izravnu komunikaciju između publike i vraga. J.J. je ponovno pokazao koliko je dobar. Svojim jasnim poimanjem prljavih harmonija posjetitelje Bluesiane držao je cijelo vrijeme u čvrstom zagrljaju, na čemu ćemo mu ostati zahvalni još dugo.
Imperial Crowns predstavili su očekivano uzbudljivu kombinaciju ljubavi prema ženama i s njima povezanih seksualnih aktivnosti. Til’ Death, Love Generator te sjajna Two Headed Woman posluženi su u posebno intimnoj ambalaži, opet pisani po mjeri prije svega pripadnicama ženske populacije, koja se iznenađujuće brzo poistovjetila i s You Cut Me. Naravno, bilo je za očekivati da će se djevojke, uz sliku napola svučenog frontmena koji svojim izvijanjem u hodu podsjeća na nekog barskog striptizeta, osjećati više nego ugodno, pa treba i njihovo zagrijano ljuljanje u erotskom blues rockerskom ritmu, o kojem same vjerojatno nemaju previše pametnog za reći, pripisati upravo tome. Dobro da tu su skladbe poput razuzdane Bettie Gumm, ubojite Diamond Case te fenomenalno izvedene Pharaon’s Army, uz koju su se istaknuli i Marcelo i vjerojatno još ne 18-godišnji Keith. Klinac je svojim agresivnim solom brzo raspršio moje sumnje, koje su me izjedale otkad sam ga pri dolasku u Bluesianu prvi put ugledao u desnom kutu pozornice. Vjerojatno mu doista fali malo kilometraže, jer njegov izgled ne zrači baš nekom posebnom otpadničkom energijom, što na kraju i nije toliko važno. Mulac je odličan i točka! Baš kao i cijela postava Imperial Crowns, koju od savršenog dojma nestašnih mangupa dijeli tek malčice manje našminkan pristup.
Setlista
1.Nobody Baby 2.Til’ Death 3.Two Headed Woman 4.Love Generator 5.You Cut Me 6.Diamond Case 7.Bettie Gumm 8.Price 9.Pharaon’s Army 10.Golden Girl 11.Star Of The West 12.Soul Deep 13.Alter
Galerija slika
