Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Karmakanic
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 58:10
Ocjena: 3.5/5
Švedski prog rock revitalisti Karmakanic, koji su pod vodstvom basista The Flower Kings, Jonasa Reingolda, izrasli iz sporednog projekta u bend s dušom, nedvojbeno spadaju među zanimljivije skupine te vrste. Njihov prethodni uradak “Who’s the Boss in The Factory” bio je čak jedna od najzanimljivijih ploča progresivnog rocka objavljenih 2008. godine. Vjerojatno će rijetko tko biti iznenađen što i “In a Perfect World” slijedi očekivanu, zacrtanu simfonijsko-progresivnorockersku normu kompleksnih aranžmana, melodramatičnih melodija i epskih refrena po volji većine njihovih sljedbenika. Pritom većinu skladbi prati izrazito pozitivistički ambijent, kojim su se, slično kao i Flower Kingsi, zarazili od legendarnih Yes. Možda je glavna mana tih švedskih “veseljaka” upravo nedostatak veće ambijentalne raznolikosti, jer se mračnije nijanse raspoloženja u njihovoj glazbi jedva mogu naći.
Unatoč toj razigranosti, ne može im se predbaciti pretjerana lirska naivnost. Tekst za više od 14-minutni simfo prog ep “1969” inspiriran je frustriranošću ostarjele generacije cvijeća, prije svega događajima koji su pratili festival Woodstock, kad je tadašnja mladež 1969. pod utjecajem svih mogućih opojnih supstanci naivno vjerovala da preko noći može promijeniti svijet nabolje, a ironično, na kraju je postigla upravo suprotno i u kasnijim godinama pomogla stvoriti vampirski korporativni kapitalizam koji trenutačno vlada svijetom. Tekst se prije svega pita gdje su pogriješili i zašto je sve pošlo po zlu.
Reingold i njegovi instrumentalni supatnici su naravno mlađi od spomenute generacije, ali kao i u slučaju The Flower Kings, i Karmakanic simpatiziraju s pozitivnim stranama hipijevske filozofije, prije svega s njezinim revolucionarnim duhom da se svijet može ‘popraviti nabolje. Pritom treba spomenuti da je 1969. bila i ona godina u kojoj se dogodila temeljita glazbena revolucija, jer su tada doslovno pljuštali prvijenci raznih progresivnorockerskih pionira koji su ključno utjecali na bendove poput Karmakanic, a novorođeni je žanr doživljavao nevjerojatan procvat. “1969” je u glazbenom smislu potpuno po želji prog rock “tradicionalista”: veličanstveni simfonijski aranžmani, kompleksne bas linije, cvrkutave gitarske fraze i jazzom obojeni bubnjarski zamasi te sjajan vokal kao uvijek uvjerljivog i raznolikog Görana Edmana, kojeg ljubitelji klasičnog/tvrdog rocka poznaju ponajprije kao bivšeg pjevača gitarskog virtuoza Yngwieja Malmsteena, što na kraju daje željene plodove i sustvara epsku atmosferu.
Znatno komercijalnije usmjeren, ali ipak i dalje zanimljiv “Turn it Up” bliži je art rocku nego simfonijskom progu, jer se u njemu mogu naći i elementi popa. Pomalo podsjeća na Yes u njihovoj pop fazi s Trevorom Rabinom. Da su malo porezali kompleksne bas linije, priklopili krila visoko ugođenim klavijaturskim pasažama i promijenili produkciju, nastala bi čak i odlična art-pop rock pjesma. Ne čudi da se na posebnom, ograničenom izdanju kao bonus nalazi njegova radijska verzija. Ultramelodični “The World Is Caving In” ponosi se iznimno pjevnim refrenom koji uzorno izdvaja od inače naglašene kompleksnosti ritmičkih improvizacija i virtuoznih solaža pojedinih instrumentalista te pruža oduševljavajući kontrast. I kod ostalih skladbi priušte si prilično slobodnog eksperimentiranja unutar očekivanih simfo prog okvira, što daje mješovite rezultate. U uvodu u “Can’t Take It With You”, primjerice, eksperimentiraju s karipskim latino ritmovima i jazzovskim klavirom pa neočekivano prijeđu u tešku metalsku sekciju s distorziranim gitarama, što stvara nonšalantnu mješavinu šaljivosti i brutalnosti. Uz to se čovjek ne može odlučiti bi li se prekrižio ili zaplakao.
“There’s Nothing Wrong With the World” opet je znatno klasičniji simfonijski prog rock ep s melodramatičnim prijelazima, brojnim vremenskim obratima, veličanstvenim aranžmanima na klavijaturama i grabežljivim refrenom koji dodatno produbljuje pompoznu atmosferu. “Bite the Grit” još je jedna od zanimljivijih skladbi jer na njoj osim simfonike naveliko eksperimentiraju i s (prog) metalom i jazz fusionom, pa se za promjenu uz uobičajene utjecaje Genesisa i Yesa ovaj put osjeti i komadić improvizacijske ludosti King Crimson.
Završna, nepotrebno razvučena balada “When Fear Came to Town” prilično je neuspjelo cmizdrenje na akustičnoj gitari. Edmanov pjevački pristup, koji prati spor ritam i sanjiva melodija na akustičnoj gitari, ovdje je potpuno drukčiji, gotovo slatkasto neprepoznatljiv. Srećom, taj prilično patetični umotvor u nastavku zasilno spašavaju Reingoldovo ukusno soliranje na basu te ambijentalni završetak s veličanstvenim orkestralnim aranžmanima na melotronu i plačnom solažom na slide gitari. Samo što malo nije falilo da progoljupce na kraju ovog inače vrlo solidnog albuma potpuno ostave na suhom.
Karmakanic se i na najnovijem studijskom ostvarenju uspješno drže provjerenog recepta u kojem piše koji sastojci čine simfonijski prog rock 21. stoljeća. Švedski majstori prog rock revitalizma ovaj put ne nude neki poseban iskorak, ali će usprkos tome svi njihovi sljedbenici biti zadovoljni, jer “In a Perfect World” spada među bolje albume Reingoldove družine te uspješno nastavlja održavati visoke skladateljsko-instrumentalne standarde kakve se očekuju od te skupine izuzetnih glazbenih talenata.
Postava
Jonas Reingold – bas gitara, prateći vokal
Marcus Liliequist – bubnjevi
Göran Edman – vokal
Lalle Larsson – klavijature, prateći vokal
Nils Erikson – vokal, klavijature
Krister Jonsson – gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Inger Ohlen – prateći vokal (1,3)
Produkcija
Jonas Reingold
Popis skladbi
1. 1969 (14:14)
2. Turn It Up (6:55)
3. The World Is Caving In (9:00)
4. Can’t Take It With You (5:44)
5. There’s Nothing Wrong With The World (7:23)
6. Bite The Grit (4:59)
7. When Fear Came To Town (9:55)
