Izvođač: Pegazus
Izdavačka kuća: Black Leather
Izdanje: 2011
Trajanje: 52:05
Ocjena: 3.5/5
Pegazus su oni metalci koji su se pojavili na sceni u drugoj polovici devedesetih, u sjeni općeg “revival” vala. Taj je izbacio cijelu hrpu novih grupa pred fokus metalskih masa, koje su tada priželjkivale zaokret prema melodičnosti. S težištem na falangi euro power metal pokreta, koji su oblikovale ponajprije nove grupe iz Skandinavije predvođene HammerFall. Među mnogim novim obećavajućim grupama, kojima je ubrzo uspjelo potpisati važan ugovor s izdavačkom kućom Nuclear Blast, bili su tada i Australci Pegazus. Tako su uspješno približili svoju glazbu europskim masama. Njihov drugi studijski album “Wings Of Destiny” krajem devedesetih obvezno je krasio svaki prodajni katalog izdavačke kuće Nuclear Blast, a Pegazus je izdavač predstavljao kao vruću novu grupu, zakletu staroškolskoj metal trivijalnosti. U kratkom razdoblju od četiri godine Pegazus su za Nuclear Blast tako nanizali tri studijska albuma. Za njih je bila karakteristična zrela nadogradnja. Svaki izdani album bio je bolji od prethodnika. Onda su 2004. Pegazus raspali.
Za one koji grupu možda niste uhvatili 1998. na zajedničkoj turneji s HammerFall, gornji će odlomak biti vrlo dobrodošao uvod u poantu Pegazus. Grupa nakon pet godina mrtvila ponovno počinje udarati 2009., s originalnim pjevačem Justinom Flemingom u postavi, koji je svoje glasnice za Pegazus iskušao samo na istoimenom prvijencu grupe iz 1995. Ponovno okupljanje pokazalo je da grupa nije izgubila stvaralački naboj pa je tako u prvoj polovici ove godine na svijet stigao peti studijski album grupe, naslova “In Metal We Trust”
Bez obzira na to što i naslov novog albuma i sama naslovnica djeluju kruto, preživano i u upotrebi dobrano izlizano, a naslov albuma uz to bez imalo srama vuče paralelu s naslovom klasičnog albuma Y&T “In Rock We Trust” (1984), njegov naslov dobiva toliko veći smisao kad tome pribrojimo potrebu grupe da reafirmira svoje ime na sceni. Ponajprije je grupa, koja je danas osuđena na nastupanje po malim klupskim prostorima, pred šačicom najzagriženijih power metalaca, osuđena na traženje nove baze publike. Osobito u rangu novopečenih power metalaca.
“In Metal We Trust” je logični nasljednik ostavštine koju zaokružuje album “Headless Horseman”. Pegazus na novi album prenose svoj princip power metala, koji se oslanja na iskonski isklesane gitarske fraze klasičnih grupa poput Judas Priest ili/i Accept. Tome dodaju svoj razumljivi smisao za pompoznost i bombastiku, u tome djeluju na milju predvidljivo, ali istodobno zadržavaju osjećaj “stvarnosti” (to metalcima najviše znači!), a oznaka da je riječ o nekakvim australskim HammerFall uz nanizane doskočice i dalje zadržava svoj smisao.
Reintegracija Justina Fleminga iznimno je posrećena potez jer vokali u usporedbi s prošlim Pegazus djelima ovaj put djeluju daleko najuvjerljivije. Fleming naime daje pravu snagu da svojom interpretacijom kroz širok vokalni raspon iznimno uvjerljivo prenosi traženu kombinaciju melodično autoritativnog stava i udarnosti, čime produbljuje dinamiku, tragediju te sam melodično udarni domet skladbi, čiji su osnovni inicijator naravno Stojevi gitarski rifovi! U produkcijskom smislu “In Metal We Trust” donosi osjetan zreli razvojni napredak jer je grupi uspjelo, do danas, izvući zvuk sirove udarne začinjenosti, optimalnog popunjavanja zvučne slike. Ta dinamično pulsira, kroz jasno istaknute kontraste (osobito je odlično producirana “snare” bubanj, kao i ubacivanje dvostruke pedale u kotrljajućim ritmovima) osnovnih gradivnih elemenata Pegazus zvuka.
Kod Pegazus se dakle sve stvari u osnovi još uvijek vrte oko rifova Johnnyja Stoja. Ti naravno ne donose revoluciju, nego crpe inspiraciju iz provjerenog dosega oblikovanja klasičnog eighties rifa. Kako god, upravo produkcija, koja kao što je već spomenuto utjelovljuje posrećeno živ – mjestimice gotovo koncertni osjećaj, donosi pravi izraz metalske ihte, srž metalskog neposluha te prkosa i traženi veo tragedije. Metalci to rado zovu “true”. Dakle stvar djeluje stvarno i fokus grupe, iako ne iznenađuje, djeluje u svojoj vjeri iskreno. Kao što rifovi djeluju predvidljivo, toliko naivnosti zadržavaju i ne samo naslovi, nego i tekstovi skladbi. Ali stvar pali, ne djeluje lažno! A to je u slučaju kad hodaš stazom glazbene inovacije koja seže u razdoblje ranih osamdesetih, ipak najvažnije. Od početka do kraja ovog albuma. Kroz neposredne trenutke uvodne tri skladbe, ili posrećeno izvođenje Judas Priest klasike, kao i na točkama veće bombastike dramskog teatra - primjerice u skladbama Haunting Me i završnoj Death Or Glory, koje crpe iz prošlih sličnih avantura, kao što je bila npr. odlična mini suita Chariots Of The Gods iz 1999. “In Metal We Trust” je dakle vrlo lijep povratnički album grupe! Jedini je logični nasljednik prošle diskografske ostavštine Pegazus. Grupa će njime zadržati stare ljubitelje svoje glazbe, a zapalit će sigurno i poneko srce novopečenih power metal pravovjernika.
Postava
Justin Fleming – vokal
Johnny Stoj – gitara
Cory Betts – bas gitara
Ange Sotiro – bubnjevi
Produkcija
Pegazus
Popis skladbi
1. Metal Messiah
2. Road Warrior
3. Old Skool Metal Dayz
4. We Live To Rock
5. Haunting Me
6. Eye For An Eye
7. Ghost Rider
8. Metal Gods
9. End Of The World
10. Death Or Glory
11. Old Skool Metal Dayz* (extended version)
*…bonus skladba
