Autor: Rok Klemše
Izvođač: Paradise Lost
Izdavač: Century Media
Izlazak: 2007
O Paradise Lost, brojnim promjenama njihova zvuka, beskonačnom eksperimentiranju iz straha od stagnacije te “izdaji” svojih metal fanova već je rečeno mnogo toga. Tako šarenu povijest nema baš puno bendova. Paradise Lost, koji su ime posudili iz epske pjesme Johna Miltona, sa svojim sunarodnjacima Anathema i My Dying Bride važe za praočeve žanra doom/death metala, pa čak i za jedan od prvih gothic metal bendova. Svoja prva tri albuma (Lost Paradise-1990, Gothic-1991 i Shades of God-1992) odveli su na sam vrh tog žanra. Vokalist Nick Holmes na četvrtom je albumu Icon (1993) napustio grleno death metal pjevanje i posvetio se čistom pjevanju, koje je na trenutke podsjećalo čak i na Jamesa Hetfielda. Albumom One Second (1997) momci su okrenuli leđa fanovima metalnih izdanja grupe, jer su svojim eksperimentiranjem zaplivali u vode Depeche Mode pop elektronike. One Second doduše nije loš album, ali istina je da to nisu oni pravi Paradise Lost, iako su s njim privukli širi krug obožavatelja. Uslijedilo je desetljeće tavanja u tami, a pred nama je napokon pravi rekvijem grupe. S In Requiem se Paradise Lost vraćaju na stare staze, ali zadržavaju sebi svojstven zvuk koji su razvili tijekom dugogodišnje karijere.
In Requiem odbacuje pop strukture prethodnog albuma i odlučno je metalskiji. Novim albumom Paradise Lost vraćaju se u dane albuma Icon i Draconian Times, a pritom zadržavaju suptilnost kasnijih ploča. In Requiem je moderna klasika gothic metala koja doduše ne donosi ništa potresno novo, ali zvuk grupe iznova definira i osvježava. Album je najteži odnosno najviše “heavy” uradak grupe još od izvrsnog Icon. Nick Holmes povremeno koristi čak i grubљi vokal, gotovo growl, ali brutalni vokal prvih izdanja ipak ne očekujte. Jedanaesti album grupe atmosferično se približava Draconian Times, udarni i energični Paradise napokon su se vratili! Baš svi tipični elementi grupe koje nam je toliko nedostajalo opet su tu: melankolija, odlične solo gitare, na trenutke čak i rifovi Bay Area thrasha i dupli bas bubanj! Album pun melodija, razornih rifova i tužno melankolične atmosfere prikovat će te za stolicu!
Prva polovica albuma jednostavno je nevjerojatna. Sjajna uvodna skladba Never For the Damned odmah daje do znanja da su dobri stari Paradise Lost vratili. Never for the Damned počinje velikim praskom i mračnim rifovima koje bi bez problema mogli smjestiti na Icon. Holmesovi vokali agresivni su i snažni. Slijedi Ash & Debris, koja počinje klavijaturama u stilu Embers Fire i polako preraste u odličan refren. Za The Enemy je odmah očito zašto je izabran za singl, jer ga resi nevjerojatno zarazna vokalna linija. Praise Lamented Shade nedvojbeno je jedan od boljih komada albuma, prava doom metal himna, ali istodobno ne toliko očajnički tužaljiva da bi si uz nju rezao vene. Moćna, teška i udarna Requiem pokazuje vještine novog bubnjara Jeffa Singera i odlične “licke” gitarista Mackintosha. Povratak težem zvuku srećom ne dopušta preveliku uporabu kičastih sampleva i klavijatura. Druga polovica albuma kvalitetom doduše ne dostiže prvu, ali i dalje je riječ o dobrim komadima, a posebno valja izdvojiti melankoličnu Prelude to Descent, koja album moćnim power akordima malo ubrza. Zbog fantastičnog refrena Fallen Children vjerojatno će biti sljedeći singl albuma, a na Beneath Black Skies možemo ponovno pozdraviti Holmesov doom bariton, koji samo dokazuje koliko je raznolik vokalist.
In Requiem možda doista nije najbolji album grupe, ali riječ je o modernom remek-djelu Paradise Lost. Povratak u dane Icona ili Shades of God vjerojatno ne treba očekivati, ali In Requiem crpi snažne utjecaje iz početaka grupe. In Requiem je poprilično stepenica iznad prethodnih izdanja, a moćnijim, udarnijim zvukom i mračnijom atmosferom zacijelo će na svoju stranu privući mnogo starih fanova grupe. Mene je.
Postava
Nick Holmes – vokal
Gregor Mackintosh – solo gitara, klavijature
Aaron Aedy – ritam gitara
Stephen Edmondson – bas gitara
Jeff Singer – bubnjevi
Produkcija
Rhys Fulber
Popis skladbi
1. Never For the Damned 05:02
2. Ash & Debris 04:16
3. The Enemy 03:39
4. Praise Lamented Shade 04:02
5. Requiem 04:25
6. Unreachable 03:38
7. Prelude to Descent 04:11
8. Fallen Children 03:38
9. Beneath Black Skies 04:12
10. Sedative God 03:59
11. Your Own Reality 04:02
