Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Caravan
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1971
Trajanje: 43:23
Ocjena: 5/5
Velikani Canterburyja svirali su u svojoj bogatoj i buran karijeri svašta, ali nijedno njihovo studijsko ostvarenje nije se u kolektivnu svijest progresivnorockovskih sladokusaca urezalo takvom snagom kao legendarni album “In the Land of Grey and Pink”, koji većina poklonika posve opravdano smatra njihovim najvećim dosegom.
Ono što je ovaj album lansiralo na sam vrh Caravanovih bisera i među najvažnija ostvarenja u povijesti progresivnog rocka zapanjujući je izbor raznovrsnih kompozicija, u kojima ti neukrotivi šaljivci poslužuju slasnu fuziju rocka, jazza, klasike i iskonske britanske pastorale, što u završnom dijelu okrunjuju s više od 20-minutnom suitom “Nine Feet Underground”, kojom su se definitivno uvrstili među najbolje predstavnike svojeg glazbenog zanata.
Caravan su se među svojim vršnjacima, koji su dolazili iz grada u kojem je sjedište vrhovnog poglavara anglikanske crkve, uvijek isticali vrhunskom virtuoznošću, poduprtom neiscrpnim osjećajem za crni humor. Jedna od glavnih odlika klasičnog Caravan zvuka bilo je uspješno izmjenjivanje dvaju izvrsnih pjevačkih talenata, koje su utjelovljivali gitarist Pye Hastings i basist Richard Sinclair. Richardov bratić David, inače jedan od najviše zanemarenih klavijaturista u povijesti progresivnog rocka, svojim je fantastičnim klavijaturskim umotvorinama marljivo skrbio za bogatu simfonijsku pozadinu, pa se album doslovno šibi od moćnih, razgranatih klasicističkih aranžmana. Dodajte tome još zapanjujuću jazzovsku ritmičku podlogu pod zapovjedništvom bubnjarskog čudotvorca Richarda Coughlana i odgovor na pitanje zašto su Caravan spadali među progresivnorockovske sastave s najširim rasponom stilske raznovrsnosti nameće se sam od sebe.
“In the Land of Grey and Pink” osim zavidne kompleksnosti kompozicija, duhovitosti pojedinih aranžmana, zapanjujućih solističkih letova i moćne ritmičke kombinatorike krasi i neprestano održavanje snažne melodijske komponente, što je oduvijek bila jedna od glavnih odlika ove legendarne grupe i čime su se već izdaleka razlikovali od većine vršnjaka iz canterbury zvuka, koji su se uglavnom kleli u improvizacije i širu uporabu avangardnih elemenata. Tekstove obilježava njihov karakteristični ljuti, ponekad već otvoreno zahodski humor, koji je za tradicionalne konzervativne britanske prilike oduvijek bio prilično neobičan.
Takav osebujan primjer seksualne šaljivosti predstavlja već uvodno remek-djelo “Golf Girl”, koje spada među najprepoznatljivije skladbe u povijesti grupe. Podrugljiv uvodni motiv na trombonu utire put ugodnoj, pastoralnoj melodiji na akustičnoj gitari, koju uz pomoć raznovrsnih udaraljki povezuje Pyeovo nonšalantno obojeno pjevanje. Provokacija odmah uspijeva, a s vremenom je uz pomoć pikola izvrsno nadograđuju unosom dodatnih folklornih elemenata, dok za sveopću sočnost ove kompozicijske sitnice skrbi debeli sloj Davidovih hammond orgulja. “Winter Wine” je sljedeća besmrtna klasika, koja se otvara opuštenom akustičnom melodijom i izvrsnim Richardovim pjevanjem. Međuprijelazi začinjeni jazzom i klavirski uleti skrbe za nagle zaokrete izvan prevladavajuće pastoralne atmosfere. Davidova epsko-srčana solaža na hammond orguljama također zaslužuje posebno spominjanje, dok Richard pobrine da njegove bas linije između toga nekoliko puta pošteno zarokću. Ravnoteža između hipnotičkih simfonijskih aranžmana i jazzovske ritmičke kombinatorike uz održavanje središnje, pastoralno usmjerene melodije cijelo je vrijeme zapanjujuća.
Burleska “Love to Love You (and Tonight Pigs Will Fly)”, koju obilježava šegava poskočna melodija, još je jedna osebujna poslastica kakvu su mogli začarati samo Caravan. Pyeovo je pjevanje taman dovoljno podrugljivo da je nije teško zamisliti ruralnu okolinu u kojoj se događaju ‘zabranjene’ stvari, dok pastoralni uleti flaute u pozadini skrbe za podizanje starinske atmosfere, koja odmah zamiriše na sijeno. Naslovna skladba također spada među najprepoznatljivije Caravan klasike. U prvom je planu romantično obojena melodija na akustičnoj gitari, koju prati Richardovo vragolasto pjevanje o nestašnim gremlinima i drugim nevaljalcima iz zamišljene utopijske zemlje. Uporaba vokalnih efekata pridonosi dojmu prisutnosti neobičnih, sitnih bića. Za dodatnu šarolikost i ritmičku kombinatoriku brine unos izvrsnog aranžmana na klaviru uz pratnju duhovitih ritmičkih ukrasa, kao i razgranata solaža na hammond orguljama.
Slijedi vrhunac albuma, koji utjelovljuje “Nine Feet Underground”, epska suita u osam dijelova, u kojoj se najbolje zvučne karakteristike grupe spajaju punom snagom i skrbe za jedan od najveličanstvenijih trijumfa u povijesti progresivnog rocka. Uvodni dio ovog iznimno kompleksnog remek-djela instrumentalan je, većinom jazzovski obojen, s moćnim aranžmanima na hammondkama, spontanim bubnjarskim prijelazima i šarolikim saksofonskim uletima u režiji Jimmyja Hastingsa, Pyeova brata, koji je na njihovim albumima uvijek bio zadovoljan ‘samo’ ulogom gostujućeg člana. Ovdje također prvi put na albumu jasno demonstriraju iznimen smisao za improvizaciju, jer sa svakom solističkom inicijativom pojedinog instrumentalista unose nešto novo i tako nadograđuju neprestano razvijajuću suitu.
S vremenom se uključuje Pyeov vokal, koji s galonom crnog humora skrbi za začinjavanje iskričave, nestašne atmosfere. Koja bi druga grupa osim Caravan pojedine dijelove suite nazvala “Nigel Blows a Tune”, “Dance of the Seven Paper Hankies” i “Hold Grandad by the Nose”? U nastavku demonstriraju lijep broj slasnih, fusionistički obojenih aranžmana, koji se otprilike negdje na polovici skladbe ipak malo pritaje i prepuštaju uzde melankolično-tajanstvenoj tišini pred iznenadnom erupcijom na hammondkama i bubnjevima. Davidove grandiozne solaže na hammond orguljama i danas će otpuhati glave svima onima koji su se do tada kleli samo u gospodina Emersona i Lorda.
Atmosfera se cijelo vrijeme mijenja od otvoreno lakrdijaške, razigrane do melankolično-romantične. U završnom dijelu, u pravom trenutku, kada nastupi dirljiva melodija na klaviru, uključuje se Richardov pokajnički zvučni vokal, koji je u usporedbi s Pyeovim pristupom uvijek za nijansu niže intoniran. U velikom finalu neočekivano nastupa tvrdorockovska fešta s Pyeovim ratobornim gitarskim frazama uz pratnju žestokih bubnjarskih prijelaza i podivljalih orguljaških pustolovina. Kruna na vrhu u svakom pogledu fenomenalno dobrog albuma tako je uspješno položena.
Remek-djela poput “In the Land of Grey and Pink” spadaju među najbolja postignuća progresivnog rocka, koja bi britanska vlada što prije trebala zaštititi kao nacionalno blago. Pogotovo zato što nema mnogo glazbenih dostignuća koja bi na toliko razuzdan način tako uvjerljivo isijavala iskonsku anglosaksonsku pastoralnost. Album je, kao i brojna druga remek-djela iz domovine progresivnog rocka, imao i važan utjecaj na tadašnju talijansku progresivnorockovsku scenu. Istodobno je ta klasika Canterburyja za grupu predstavljala važan iskorak prema široj glazbenoj sceni tog vremena, što pak klavijaturističkog čarobnjaka Davida Sinclaira nije uspjelo uvjeriti da nakon triju albuma ne napusti grupu i s Robertom Wyattom 1972. ne osnuje Matching Mole. To je značilo da su Caravan sa sljedećim studijskim projektom primjetno promijenili svoju zvučnu orijentaciju. Davidova odsutnost je srećom bila samo kratkotrajna, jer se već 1973. vratio svojoj ‘matičnoj’ grupi.
Postava
Pye Hastings – gitara i vokal
Dave Sinclair – Hammond orgulje, klavir, mellotron
Richard Sinclair – bas gitara, akustična gitara i vokal
Richard Coughlan – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jimmy Hastings – pikolo (1), flauta (3 & 5), saksofon (5)
Paul Beecham – trombon (1)
David Grinstead – top, zvonce & vjetar (5)
Produkcija
David Hitchcock
Popis skladbi
1. Golf Girl
2. Winter Wine
3. Love to love you (And tonight pigs will fly)
4. In the Land of Grey and Pink
5. Nine Feet Underground
I. Nigel Blows a Tune
II. Love’s a Friend
III. Make It 76
IV. Dance of the Seven Paper Hankies
V. Hold Grandad by the Nose
VI. Honest I Did!
VII. Disassociation
VIII. 100% Proof
