In The Land Of Toys

0 7

Izvođač: Memento mori
Izdavač: Samizdat
Izlazak: 2010
Trajanje: 50.08
Ocjena: 2.5/5

Memento mori štajerski su pop-rock svirači koji se ne trude ostaviti dojam nadprosječnosti ili, ako baš hoćete, drugačijosti. Iako dečkima s prvijencem “In The Land Of Toys” mjestimice uspije iscijediti nekoliko tračaka oduševljavajućeg potencijala, on ostaje zarobljenik predvidljivog lova na glazbenu dostupnost.

Mehanizmi kojima Memento Mori gaze kroz raslinje predvidljivog, strogo popularno orijentiranog glazbenog šiblja na “In The Land Of Toys” jasno su prikazani. Pretjerano pomirljiv, zapravo naporno slatkast vokal (koji uz poraznu izgovornu englesku frazu nije čak ni najproblematičniji), popraćen trenutačnim bljeskovima višeglasja, upakiran u predvidljivo pulsirajuću pop-rockersku karoseriju, sigurno nije paket koji obećava oduševljavajuću i užitka punu glazbenu konzumaciju. Kad se po nekoj čudnoj slučajnosti u tu priču počnu uvlačiti još i zašećerene bajke o ljubavi i na silu iscijeđeno intelektualiziranje o društvenim odnosima i drugim svakodnevnim, nerijetko i banalnim tegobama pojedinca, sve se dobre nade u oduševljavajuću rokersku pilovinu brzo raspadnu u prah.

No da ne budemo preveć gunđavi! U slučaju Memento mori svakako je riječ o glazbeno dobro obrazovanom kolektivu. U prilog toj tvrdnji svjedoči široka paleta upotrijebljenih stilova te naravno na zavidno visoku razinu postavljena letvica kvalitete instrumentalne izvedbe, kojoj pak kronično manjka smjelosti u žanrovskom rotiranju. Upravo se u toj baroknosti crvena nit albuma prečesto gubi. Mogli bismo reći da Memento mori sastojke često ubacuju u kompot samo njima znanih omjera i okusa, a kuhanje u istom loncu dugoročno nažalost ide na štetu cjelovite slike albuma. Isključujućih manevara ili zahvata koji po strožoj sadržajnoj liniji jednostavno ne pripadaju zajedno na albumu ne manjka. Ako si uzmete vremena i pokopate dublje ispod slojeva sjajne produkcijske ambalaže, u obliku “Tones”, “My My” ili “One Day” otvorenih će vas ruku dočekati nekoliko sirovih primjeraka krize identiteta. Zanimljivo bi bilo i pričekati odgovor na pitanje odakle Memento mori ideja o studijskoj revitalizaciji Argentove klasike “God Gave Rock N’ Roll To You”! Začudo, od te se zbrke uspijevaju distancirati neosporni favoriti albuma “Going Home” i “No Man’s Man”, koji po nekoj čudnoj slučajnosti znaju razveseliti čak i pokoju pravovjernu rokersku dušu.

Memento Mori samo hvataju tržišnu nišu za rep, što ih naravno čini neatraktivnima, ako ne i dosadnima, čak i za valovanje inače niskih standarda domaćih popularnoglazbenih tokova. Za sastav bi pri lovu na radijsku prepoznatljivost problematičan mogao biti i manjak zaraznih napjeva koji bi kod manje zahtjevnih ušiju zacijelo naišli na pozitivan odjek. U svakom slučaju, dečki bi trebali zbiti svoje redove i kakvim radikalnijim zahvatom odrezati barem djelić nepotrebnog balasta nakupljenog oko osnovnih struktura skladbi, a nužnim se čini i preispitivanje uloge sastava u glazbenom prostoru koji je već ionako prezasićen pop-rockerskim eksperimentima dvojbene kvalitete. Time bi im se pred očima jasnije iskristalizirali osnovni ciljevi, koji u inače sadržajno zbrkanom albumu ostaju nedostižni.

Postava

Peter Šenekar: vokal
Denis Čuček: gitara
Primož Kramberger: klavijature
Žiga Kreševič: bas-gitara
Rok Poštrak: bubnjevi

Produkcija

Toni Jurij

Popis skladbi

1. Wiseman
2. Tones
3. Gust of Wonder
4. One Day
5. Fellow Poet
6. Sing Us a Song
7. My My
8. Going Home
9. No Man’s Man
10. The World Of Magnates
11. God Gave Rock N’ Roll
12. Black Seal On a Green World

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići