Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Yes
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2011
Ocjena: 3.5/5
»In The Present – Live From Lyon« dvostruki je koncertni album u izvedbi legendarnih engleskih progresivnorockovskih praotaca Yes. Snimljen je tijekom turneje »In The Present«, na kojoj su publici predstavili dva nova (sada već bivša) člana, nadobudnog klavijaturističkog virtuoza Olivera Wakemana, sina slavnog oca Ricka, te kanadskog pjevača Benoita Davida iz grupe Mystery. David, koji se u ulozi novog pjevača publici prvi put predstavio 2008., prije je pjevao i u tribute bendu Yesa, Close to the Edge, pa je njegov izbor bio dobro promišljen i isplaniran. Kontroverzna odluka da se na turneju krene bez legendarnog Jona Andersona za mikrofonom i s ‘pticom oponašateljicom’ na njegovu mjestu, očekivano je izazvala dosta negativnih reakcija dugogodišnjih sljedbenika, jer riječ je o nezamjenjivom vokalu.
Unatoč toj manjkavosti, koja cijelo vrijeme ostavlja gorak okus, »In The Present« sadrži uglavnom vrlo dobre interpretacije brojnih Yes evergreena. David je uspješan imitator Jonove boje glasa, pogotovo kad mu na pratećim vokalnim harmonijama pomažu Squire i Howe, ali mu nedostaje njegova karizma, pa je većina sljedbenika već tada naslućivala da kod Yes neće izdržati baš dugo. Isto tako, njegov je vokal za jedan stupanj niže intoniran, ali to je sitnica s obzirom na to da je Jon Anderson potpuno jedinstven sa svojim nebeski visokim pjevanjem. Wakeman, kojeg je već nekoliko mjeseci kasnije zamijenio povratnik Geoff Downes (Asia, ex-The Buggles), zadovoljavajuće je pokrio klavijaturističke zadatke svog legendarnog oca, ali je razlika ipak očita.
»Siberian Khatru« razmjerno je predvidljiv otvarač, jer su Yes u zadnjih deset godina često otvarali koncerte upravo ovim evergreenom s albuma »Close To The Edge« (1972). Standard s albuma »The Yes Album« (1971), »I’ve Seen All Good People«, pomalo je neprimjereno smješten već u uvodni dio koncerta, što atmosferski nije najsretniji potez, gotovo antiklimaks, jer ga Yes iskoriste ponajprije za pomalo jeftino, preuranjeno podgrijavanje i uključivanje publike u refren. Puno više oduševljava vrlo dobra verzija »Tempus Fugit« s često previđenog remek-djela »Drama« (1980), gdje David dokazuje da nije samo uspješan imitator Andersona, nego i Trevora Horna. Nije tajna da Anderson nije volio izvoditi klasike s albuma »Drama«, što su ostali članovi brzo iskoristili te su »Tempus Fugit« i »Machine Messiah« nakon tri desetljeća ponovno uvrstili u set listu.
Eterična balada »Onward« s kontroverznog albuma »Tormato« (1978) također, ponajviše zahvaljujući svojoj intenzivnoj mističnoj atmosferi, ispada vrlo dobro i vjerno izvorniku, iako Davidovu vokalu nedostaje onaj karizmatični interpretativni duh koji je posjedovao samo Anderson. Psihodelični standard s albuma »Time And a Word« (1970), »Astral Traveller«, također je ugodno iznenađenje, jer se nakon doista dugo vremena ponovno vratio u Yes set listu. Iznenađenje je tim veće jer se briljantni, ali iznimno hirovit gitarist Steve Howe obično vehementno izbjegava izvoditi Yes djela koja su izvorno snimljena s nekim drugim gitaristom u postavi (u ovom slučaju s originalnim članom Peterom Banksom).
Od svih klasika na prvom disku najbolje ispada pacifistički epski rušilac »Yours Is No Disgrace«, koji su u nastavku turneje izabrali za otvaračku skladbu. Ovaj put pogode duh originala ‘gotovo u sridu’, pri čemu bi savršenstvo osiguralo samo Andersonovo prisustvo na vokalu. Naravno, nijedan Yes koncertni album ne smije biti bez omiljenog ‘new age’ epa s albuma »Close To The Edge«, »And You And I«, gdje David ponovno dobro imitira svog velikog uzora, ali mu nedostaje njegov pripovjedački žar. Howeov neizmjerni ego hrani se tijekom kratke samostalne gitarske točke »Corkscrew«, sastavljene od niza flamenko varijacija.
Drugi disk otvara se solidnom verzijom super hita »Owner Of a Lonely Heart« s albuma »90125« (1983), gdje se ‘gospodin Sova’ primoran uživjeti u puno udarniju gitarsku igru bivšeg člana Trevora Rabina, s kojim je izvorno snimljen taj nezaboravni evergreen osamdesetih. Iako ne nedostaje tipičnih Howeovih gitarskih varijacija koje sve skupa udalje od izvorne atmosfere tog dugogodišnjeg MTV standarda, na kraju kao cjelina ispada posve zadovoljavajuće. Izvedbe triju ključnih klasika s albuma »Fragile« (1972), tj. »Southside Of The Sky«, »Heart Of The Sunrise« i velikog hita »Roundabout«, ispadaju pristojno, ali ih u međusobnoj usporedbi potpuno nadmašuje još puno bolja interpretacija remek-djela s albuma »Drama«, »Machine Messiah«, koja je ovoj inkarnaciji Yes očito jako legla. Za konačni koncertni trijumf oduševe izvrsnom verzijom omiljenog epa s albuma »The Yes Album«, »Starship Trooper«, još jednog standarda koji ne smije izostati ni s jednog Yes koncerta.
»In The Present« vrlo je solidan koncertni dokument na kojem Yes s ‘ljepotnom vokalnom manom’ oduševljavaju svojim više-manje uživljenim interpretacijama kultnih standarda iz ‘zlatnih godina’. I to usprkos tome što su se našli usred zahtjevnog zadatka uključivanja dvaju novih članova u ustaljenu koncertnu kemiju ove legendarne progresivnorockovske grupe, koja je u zadnjih godinu dana donijela nekoliko čudnih odluka kojima su pošteno podijelili osjećaje goleme baze vjernih sljedbenika.
Postava
Benoit David – glavni vokal
Steve Howe – gitara, prateći vokal
Chris Squire – bas gitara, prateći vokal
Alan White – bubnjevi, udaraljke
Oliver Wakeman – klavijature
Produkcija
Yes
Popis skladbi
CD1:
1. Siberian Khatru (10:40)
2. I’ve Seen All Good People (7:17)
3. Tempus Fugit (6:06)
4. Onward (4:39)
5. Astral Traveller (8:49)
6. Yours Is No Disgrace (13:23)
7. And You And I (11:27)
8. Corkscrew (3:49)
CD2:
1. Owner Of A Lonely Heart (6:06)
2. South Side Of The Sky (10:44)
3. Machine Messiah (11:42)
4. Heart Of The Sunrise (11:43)
5. Roundabout (9:35)
6. Starship Trooper (13:08)
