Izvođač: Juvaliant
Izdavač: Limb Music Records
Izdanje: 2010
Ocjena: 4/5
Juvaliant sa stalnom adresom u austrijskom Salzburgu simfonijski su progresivni metalci s istaknutim elementima power metala. To ne može sakriti niti preslišati ni najgluhlje i/ili s glazbom potpuno zavađeno ljudsko uho. Sastav je nastao pod imenom Fallen Angel 2003. godine, osnovali su ga bivši gitarist Edenbridgea Robert Schönleitner i bubnjar Sebastian Lanser, a kasnije su se preimenovali u Juvaliant. Sastav je pritom internacionalan. Kvintet čine tri austrijska glazbenika, a postavu popunjavaju Slovenac Sašo Gačnik (klavijature) i Hrvat Aleksandar Vasić (bas gitara). Prizovite u sjećanje sastave poput (prvenstveno) Symphony X, ali i skandinavske melodične prog metal bendove à la Circus Maximus, Vindictiv, Seventh Wonder, a u obzir dolaze čak i Talijani Rhapsody Of Fire (skladba Doomsday Machine). Ako su vam ti bendovi dragi, čitanje ove recenzije od ove točke nadalje više nije potrebno, jer “Inhuman Nature” morate odmah provjeriti.
Bend ne nudi glazbenu revoluciju, zato je “Inhuman Nature” album koji će pod svoju zastavu okupiti baš sve one koji ste odani ljubitelji simfonijskog progresivnog metala. Ali onog tipa koji se drži crvene niti i u kojem kompozicije imaju glavu i rep. Implantacija pompoznosti ultra razine jasno je istaknuta, a bend je uspješno stvara kroz bombastiku simfonijskih aranžmana klavijatura. Naslijeđen pristup od Symphony X u tom smislu. Tu bih posebno izdvojio neke dijelove završne mini epske suite Cold Distance Of The Universe, koja čak oživljava izričaj albuma “V – The New Mithology Suite” sastava Symphony X iz 2000. godine. To je ujedno i vrhunac albuma “Inhuman Nature”, koji u svemu uvjerava da s kvalitetom glazbenog izraza sastava Juvaliant nije zdravo šaliti se. Dečki točno znaju što rade, znaju što hoće i to uz odliku visoke glazbene potkovanosti i učinkovito provode u djelo. Cold Distance Of The Universe suita je koja kroz cijelo vrijeme drži izuzetnu motivsku razigranost, a istodobno zadržava kompaktnost u toj razigranosti te ultra melodičnu zaraznost visoke slušljivosti. Stoga već i sami možete zaključiti da su preostale skladbe albuma još pristupačnije za slušanje. Bendu je u ovom završnom mini epu uspjelo uhvatiti i djelić nepredvidljivosti, koji dodatno draži slušatelja i produbljuje element drama teatra u ovom dijelu albuma. Zaista lijepa kompozicija u svakom pogledu.
Produkcija slijedi tipičan raspored zvučne slike. Dominantan, čist, jasan i autoritativan vokal širokog raspona, koji uspješno hvata i najviše vokalne sekvence, smješten je u središnji položaj. Pristup i boja glasa unose dodatnu mjeru pompe i melodičnosti u sliku glazbenog artizma benda, što je zapravo u ovom žanru očekivan zahtjev. Gitarski riffovi naglašeno obgrljuju vokal, brinu se za drama teatar i metalnu pogubnost te režu oštrom britvom. Solaže? Svakako. Školski pristup začinjen brzim, preciznim jurcanjem prstiju po vratu gitare u srednjim instrumentalnim dijelovima i/ili međupasažama koji međusobno vežu motivsku razigranost skladbi.
Dramatični klimaks produbljuju odlični aranžmani klavijatura, koji obavljaju pravu ulogu simfonijskog orkestra i uz gitare stoje zapravo posve ravnopravno, kao jedan od važnih temelja bez kojeg se glazbeni trag koji bend njeguje ne može zamisliti. Element simfoničnosti koji unose klavijature poznat je inače i u bendovima u kojima vokale vode pjevačice (Within Temptation, Delain, itd…).
Glazbenu fragmentaciju Juvaliant ne poznaju. Lijep primjer je povezivanje solističkih dvoboja unakrsne izmjene podijeljenih gitarskih solaža i klavijatura u srednjem dijelu skladbe Silent Agony, gdje bend daje prednost očuvanju kompaktnosti i melodične dostupnosti.
Želite Vivaldija vođenog na efektu distorzije i s opernim vokalima? Provjerite “Inhuman Nature”. No kao što rekoh. “Inhuman Nature” ne donosi revoluciju novog artizma. Svidjet će se pak svim ljubiteljima simfonijski epski orijentiranog metala s istaknutim elementom progresivne retorike. Najbliže skandinavskom pristupu i naravno glazbenim temeljima Symphony X. Juvaliant je ujedno jedan od boljih metal sastava koje je dalo podneblje naše sjeverne susjede Austrije (za Austriju zasigurno iskorak metal glazbe) te u tom smislu ima silno lijepu mogućnost proboja na međunarodnu scenu.
Sastav
Thomas Strübler – vokal
Robert Schönleitner – gitara
Sašo Gačnik – klavijature
Aleksandar Vesić – bas gitara
Sebastian Lanser – bubnjevi
Produkcija
Jan Vacik & Juvaliant
Popis skladbi
1. Into The Abyss
2. Heroes (We Will Be)
3. Doomsday Machine
4. Live To Die
5. Hell’s Roundabout
6. Killing Child
7. On Wings Of Steel
8. Silent Agony
9. Cold Distance Of The Universe
