Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 16.11.2017
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 16€/20€
Prije nekoliko godina bilo je teško zamisliti da moderni progresivni sastavi mogu napuniti i manju koncertnu dvoranu. Bendovi poput Animals As Leaders, Scale The Summit i Intervals trebali su dosta vremena da dokažu svoje sposobnosti i potencijal. Baza obožavatelja polako se širila. Vremena su se na kraju promijenila, što se vidi i po drukčijim interesima publike. To se pokazalo već prije početka koncerta Intervals, Polyphie i Nicka Johnstona, kad se skupilo iznenađujuće puno posjetitelja. Doduše, bila je to drukčija publika nego na metal koncertima, što se u najgorem slučaju može računati kao plus.
Prvi je na pozornicu stupio Nick Johnston, mnogima nepoznat gitarist i posljedično previđen. Johnston, koji dolazi s egzotičnog otoka u Kanadi, kako je i sam rekao, svojim je sviranjem u nekoliko minuta utišao sve sumnje. Iako ne ide baš za modernim gitaristom u stilu Animals As Leaders, Johnston je u svom kratkom setu pokazao svoju jedinstvenost. Javilo se mnogo asocijacija, u sporijim dijelovima podsjećao je na Satrianija. S bržim dijelovima i neobičnim zahvatima djelovao je kao da mu je uzor i Guthrie Govan. Ono što nije uvjerilo bila je ritam sekcija, koja nije bila dovoljno razigrana. No oči posjetitelja bile su uperene u Johnstonove vragolije, kojih naprosto nije nestajalo. U skromnih pola sata, koliko je imao na raspolaganju, Johnston je pokazao izvanredno, jedinstveno sviranje gitare. Uz to nije djelovao usiljeno, znao je graditi i atmosferu, što je još jedan dokaz više da Johnston nije samo još jedan »shredder« koji se pojavio na sceni.
Slijedili su Polyphia, mlad američki sastav iz Teksasa. Skupina se pojavila u doba najvećeg zamaha djent bendova i nekako je bila uguran u taj podžanr. No uživo se pokazala potpuno drukčija slika. Ponajprije je bilo vrlo iznenađujuće koliki širok spektar ima skupina. Četvorka je isticala elemente modernih instrumentalnih bendova, jazz fusiona, post metala s dodacima elektronike, što je dodatno obogatilo bogatu zvučnu sliku, u kojoj su se isticale ponajprije izuzetno precizne gitare. Gitaristi su bez sumnje bili najsvjetlija točka, virtuozno soliranje bilo je prisutno kroz cijeli repertoar. Gitarski dvojac LePage/Henson pokazao je nevjerojatnu sinkroniziranost. Naravno, ni ritam sekcija nije podbacila, odlično se snašao bubnjar, koji je svojom snagom i ritmičkom potkovanošću cijelo vrijeme držao suverenost cjeline. Polyphia su svojim sviranjem dokazali da imaju potencijal postati nešto veće, ako će naravno ustrajati u tom smjeru.
Ostali su još Kanađani Intervals, oko kojih se pojavila polemika može li skupina uopće još išta pokazati s obzirom na virtuozne sposobnosti Polyphie i Nicka Johnstona. Intervals vodi gitarist Aaron Marshall, a na svakom albumu pridružuju mu se različiti glazbenici koji mu pomažu snimiti njegove ideje. Marshall je u svom kratkom postojanju prošao kroz konkretne promjene. Isprva je počeo kao instrumentalni djent bend, s albumom »A Voice Within« došao je vokalist i Intervals su dosta dobili na prepoznatljivosti, no nakon toga Aaron je odlučio raspustiti skupinu i vratiti se s melodičnije obojenom glazbom, koja nije imala takav naglasak na niskim tonovima kao prije. U tom je stilu Marshall već napravio dva albuma, a drugi izlazi u prosincu.
Marshall je sa svojom ekipom dakle predstavio skladbe s albuma »The Shape of Colour«, kojim je definirao svoj novi stil, što je dodatno potvrdio i s nekoliko novih skladbi s nadolazećeg albuma »The Way Forward«. U prvom je planu naravno bio Marshall sa svojim virtuoznim sviranjem i melodijama, no ni na ostale članove nema se što zamjeriti. Ritam sekcija bila je bez sumnje razigrana, basist je lijepo popunjavao svojim linijama, bubnjar je snažno i precizno držao cjelinu na okupu, a dodatni gitarist također je odlično držao ritam. U drugom dijelu pojavilo se pravo iznenađenje, odnosno filmski »twist«. Gitaristi su naime zamijenili gitare, u igru su ušle sedmerožičane gitare. Intervals su naime prije prvog albuma snimili dva djentovski obojena EP-a. Iako se Marshallova gitara svjetlucala kao novogodišnja jelka, već na prvim taktovima djelovalo je kao da je skupina uključila subwoofer. Zagrmjelo je kako i priliči za djent. Intervals su svojim nastupom prije toga konkretno uvjerili, a sad su posjetitelji dobili šlag na torti. Nakon nekoliko ruševinskih skladbi opet je došlo vrijeme za šesterožične gitare, a Marshall je s ekipom koncert do kraja svog seta doveo do još jednog iznenađenja. Na pozornicu je pozvao i gitarista Polyphie te Nicka Johnstona na kratak »jam«, gdje se svaki gitarist iskazao svojim soliranjem. Ukratko, koncert se nije završio rutinski i osjetilo se da među skupinama vlada pravo prijateljsko ozračje. Posjetitelji su tako dobili posebno koncertno iskustvo.
Koncert Intervals, Polyphie i Nicka Johnstona u Orto baru nije bio samo uspješan. Bio je fenomenalan. Već to što skupine koje nemaju u prvom planu vokal ni jednostavnu glazbu mogu privući dovoljno publike da se velika dvorana Orto bara više nego solidno napuni, velik je uspjeh. Što se tiče odsviranog i atmosfere, tu više nema smisla posebno naglašavati. Ponajprije će pak vrijeme pokazati je li se i u Sloveniji počeo javljati novi trend koji u prvi plan stavlja tehničke i progresivne sastave.
Galerija slika
