Autor: Urban Bolta
Mjesto: Pr' Kaminu / Šmartno (Goriška brda) / Slovenija
Datum koncerta: 15.04.2012
Broj posjetitelja: 130
Cijena karte: 20 €
Intimni nastupi glazbenih velikana u Sloveniji su prije iznimka nego pravilo. Posjet nekome od (bivših) rock velikana jednom u nekoliko godina naprosto nije dovoljan da bi nacija u zemljici pod Triglavom mogla osjetiti rock kulturu i poistovjetiti se s njom, kao što je to uobičajeno u razvijenijim zapadnim zemljama, gdje im kvalitetnih rock koncerata svih podžanrova ne manjka. Tek redovit kontakt s njegovom baštinom čovjeku u današnjem ekspresno brzom tempu života omogućuje iskreno proživljavanje svih emocija koje rock glazba posjeduje. Svakodnevni kontakt pak zahtijeva obilje manjih koncerata, jer te čekanje na mega spektakle vrlo brzo može učiniti žednim. S tim mislima uputili smo se u Šmartno u Goriškim Brdima, u idiličan srednjovjekovni zaseok blizu Kojskog.
U vinorodnom okolišu Goriških Brda nastupio je David Knopfler sa svojim dugogodišnjim glazbenim suradnikom Harryjem Bogdanovsom. Glazbenom svijetu dobro je poznato prije svega prvo ime. David je mlađi od braće Knopfler, slavnog dvojca koji je osnovao sastav Dire Straits, jednu od vodećih arena rock grupa osamdesetih i još danas jedan od najcjenjenijih glazbenih sastava uopće. David je svirao na prva dva albuma grupe »Dire Straits« (1978) i »Communiqué« (1979), a usred nastajanja trećeg albuma »Making Movies« zbog različitih stavova o budućnosti grupe povukao se i posvetio solo karijeri. Njegov brat Mark postao je potom jedan od najprepoznatljivijih rock gitarista na svijetu, dok se David skladanju glazbe posvetio u sjeni bratova uspjeha i daleko od svjetla reflektora velikih svjetskih medija. Tako mu je naprosto odgovaralo. Tako je ponovno pronašao smisao stvaranja glazbe – a time i smisao vlastitog postojanja.
U domaćiji Pr’ kaminu, kad smo stigli na “mjesto zločina”, već je vrvjelo ljudima različitih generacija i raznolikog geografskog podrijetla. Simpatična dvoranica s oko 120 sjedala bila je rasprodana pa posjetiteljima nije preostalo ništa drugo nego da si u minutama prije početka izbore što bolje mjesto za praćenje koncertne večeri.
Nešto iza osam navečer na pozornicu su izašli uglađeno odjeveni David Knopfler i Harry Bogdanovs, svaki sa svojom akustičnom gitarom, te započeli koncert skladbom Hey La. Isprva zbog Knopflerova intenzivnog žestokog udaranja po žicama Bogdanovsovi solo izleti nisu bili dobro čujni, no glazbenici su se tijekom prvog dijela koncerta uspjeli pronaći i u zvučnoj slici optimalno rasporediti svaki svoju jačinu. Osjećajna Wild West End na samom početku večeri nagovijestila je da bi se Knopfler tijekom nastupa mogao u većoj mjeri posvetiti klasicima rane Dire Straits ere, no to bi bio račun bez krčmara. David Knopfler je naime čovjek širokog glazbenog obzora kojemu je zaklinjanje na prošlu slavu strano. Tako je idućih sat i pol pripalo isključivo autorskim djelima mlađeg od braće Knopfler.
Skladbe iz različitih razdoblja Knopflerova stvaralaštva nizale su se jedna za drugom i iskusnog glazbenika predstavile u svjetlu izvrsnog lirika i interpreta. Njegovi tekstovi imaju snažnu poruku i dotiču se problema s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Prije izvedbe Americe David je tako duhovito primijetio da zbog poruke usmjerene protiv sustava bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha tu skladbu u Teksasu nikada neće čuti. Između skladbi Knopfler je kraćim obraćanjima, u pravilu komičnog prizvuka, pobrinuo se za osjećaj domaćinstva i tako uspješno uspostavio kontakt s dupkom punom dvoranom.
Povremeno je Knopfler prešao na klavijature i zvuk dviju akustičnih gitara zamijenio organskije zvučećim i šarenije opremljenim aranžmanima, kao primjerice u melankoličnom nerealiziranom Dire Straits hitiću Southside Tenements, ili u drugom dijelu koncerta skladbom Somebody Kind s posljednjeg studijskog albuma »Songs for the Siren« (2006). Davidova vokalna forma je izvanredna! Ne samo da grleni vokal uspješno skriva već navršenih 59 godina, nego je i bojom vrlo sličan glasu Marka Knopflera u njegovim zlatnim godinama, pa usporedba njih dvojice i u tom segmentu ne izostaje. Pred kraj koncerta David se malo poigrao i skladbu True North završio u duhu poskočnog countryja, a vrhunac nastupa bila je dinamična izvedba skladbe Easy Street, u kojoj je ritam pljeskanjem određivala sama publika. Na njezin zahtjev duet se u dvoranu još posljednji put vratio s obradom već uvelike popularne pjesme Joea Southa Games People Play, čija je energija i na ledeno hladnom Bogdanovsu izmamila osmijeh.
Koncert izvanredne ispovjedne snage dviju akustičnih gitara u rukama dvojice izvanrednih glazbenika definiciji intimnosti otvorio je novu dimenziju. Dugogodišnji prijatelji i glazbeni drugari David Knopfler i Harry Bogdanovs dokazali su da im kroz žile struji ljubav prema glazbi, što je i uz manjak blicanja najvećih medijskih kuća bilo dovoljno da prisutnima priređe pravu akustičnu poslasticu.
Setlista
1.Hey La
2. Wild West End
3.Deptford Days
4.King of Ashes
5.Cinnamon Girls
6.Southside Tenements
7.God’s Mockingbird
8.4U (Rabbit Song)
9.Billy Crowe
——pauza——-
10.Mending My Nets
11.Underland
12.Somebody Kind
13.Here in Geneseo
14.Tears Fall
15.Grace in the Gutter
16.True North
17.America
18.Easy Street
——————–
19. Games People Play
Galerija slika
