Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1986
Ocjena: 2.5/5
I dogodilo se ono čega su se stari fanovi grupe najviše bojali. Genesis su na “Invisible Touch” konačno podlegli Collinsovoj solo karijeri i postali njegov prateći pop bend. Transformacija iz jedne od najboljih i najkreativnijih grupa progresivnog rocka 70-ih u superzvjezdani pop rock bend 80-ih na “Invisible Touch” je privedena kraju. Stari fanovi, koji su do ove ploče nekako uspijevali ostati vjerni grupi, usprkos svim njezinim komercijalnim iskliznućima, s izlaskom ovog albuma konačno su digli ruke od njih. “Invisible Touch” komercijalno je najuspješnija ploča Genesisa, puna hitova, malo zahvaljujući Collinsovoj solo karijeri, koja je baš tada bila na vrhuncu, a malo intenzivnoj promociji na radijskim postajama i glazbenim programima poput tada još svježeg MTV-ja. Iako su pokušali zadovoljiti i nove (pop) fanove i stare (prog) fanove, uspjelo im je samo s prvima. Više nego očito, grupa je u glazbenoj kreativnosti postala tek blijeda sjena same sebe i s nekim se skladbama počela doslovno brukati. Pri slušanju albuma stoga treba zaboraviti sve što je ova grupa prije stvorila ili predstavljala i uzeti ga kao to što jest – proizvod svog vremena ili, ako to ne pomogne, kao Collinsov solo album.
Na albumu tako uglavnom prevladavaju skladbe bazirane na jednostavnom, često programiranom ritmu bubnjeva i new wave sintisajzerima, koji su svojom strukturom više nego očito namijenjeni puštanju na komercijalnim radijskim postajama. Otvaračka naslovna skladba bila je u vrijeme izlaska izniman hit. Riječ je o sasvim dobrom pop rock štikli, ali kad ga prosječan fan grupe prejede već nakon tri slušanja. Posebno u uho bode više nego očiti plesni ritam. ”Tonight, Tonight, Tonight” je puno bolja, dulja stvar s programiranim sintićima i pojedinim dijelovima u kojima doduše pokušavaju biti progresivni, ali ipak zvuči kao ne previše uspješan pokušaj kombiniranja popa i progresivnog rocka. Jedina pop skladba, odnosno hit na ploči na koji grupa može biti ponosna, je “Land Of Confusion”, koja ima provokativnu notu i istodobno je odlična satira tadašnjih hladnoratovskih društvenih prilika. Tu čujemo sva tri glazbenika u savršenoj uigranosti, usprkos jednostavnoj strukturi skladbe. Više od strukture skladbe sviđa se njezin tekst, koji je izvanredna parodija hladnog rata i proturatni manifest grupe. Mnogi će se uz nju sjetiti onog nezaboravnog spota s grotesknim lutkama i Ronaldom Reaganom u glavnoj ulozi, kako na kraju pritisne crveni gumb i sve digne u zrak. Jedan od rijetkih bljeskova na ploči kojim su uspjeli dokazati da sva inteligencija ipak nije nestala u Collinsovoj srčanoj otopini. Ali brzo nas vraćaju na “realno tlo” s “In To Deep”, koja je potpuno tipična zaslađena Collinsova balada uz koju bi mu se na vokalu mogla pridružiti i Mariah Carey ili neka druga plastična MTV diva i koja prekipijeva od glukoze. “Anything She Does” nije puno bolja stvar, iako ima zanimljiv ritam na bubnjevima. Ali kad je riječ o još jednom Collinsovom pop “bombončiću” uz koji bi se dalo plesati. Gdje je uz to nestala sva inteligencija grupe? Stanje se iznenada popravlja s više od 10 minuta dugim hladnoratovskim prog-pop epom “Domino Pt. 1 – In The Glow Of The Night/Pt. 2 – The Last Domino”, koji je doduše više nego očit pokušaj da se zadovolje stari fanovi grupe, ali im je ipak uspjelo stvoriti ukusnu kompoziciju koja je s lakoćom najbolja skladba na albumu. Ponajviše zahvaljujući Banksovim ezoteričnim sintisajzerima, dobroj ritmičkoj liniji i dramatičnom srednjem dijelu, u kojem se probudi nešto one magije iz prošlosti koje se na albumu tako nedostaje. Kvaliteta albuma ponovno pada s još jednom Collinsovom baladom “Throwing It All Away”, koja je barem donekle podnošljiva i ima dobre prateće vokale. Nakon toga slijedi vrlo solidan završni instrumental “The Brazilian”, utemeljen na programiranim sintisajzerima i semplanim ritmovima, što stvara čak i blagi dašak etna. Posve na kraju skladbe čak se čuje i stidljivo Rutherfordovo solo. Daleko od neke prog majstorije, ali ipak barem pristojan završetak albuma. No šećerna knedla nakon slušanja albuma ipak ostaje jer je Collinsov solo utjecaj na njemu prejak.
“Invisible Touch” je potpun pop rock album s dva već spomenuta prog bljeska, i to vrlo dobar pop album 80-ih, ali ništa više od toga. S druge je strane tužno kako je legendarna grupa na ovom albumu gotovo posve prodala svoj kreativni izraz komercijalnom uspjehu i podredila se Collinsovoj solo karijeri. Ako im je na prethodnim albumima iz 80-ih djelomice oprošteno komercijaliziranje zvuka, jer su unatoč tome nekako uspijevali sačuvati svoju dušu i uspješno spajati svoje prepoznatljive elemente s novim glazbenim izazovima tog vremena, “Invisible Touch” ostavlja odvratan dojam da je grupa na njemu konačno podlegla pritiscima slave pjevača/bubnjara. Da je ovo Collinsov solo album, zacijelo bi bio jedan od njegovih najboljih. Za Genesis je pak, usprkos tome što je komercijalno najuspješniji, s kreativno-umjetničkog stajališta jedan od najsiromašnijih. “Invisible Touch” stoga je zanimljiv samo fanovima Collinsove solo karijere, ljubiteljima pop rocka 80-ih i svim onim fanovima grupe koji naprosto moraju upotpuniti svoju zbirku svim njihovim albumima i spremni su im nakon toliko godina mnogo toga oprostiti.
Postava
Phil Collins – vokal, bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Mike Rutherford – gitara, bas gitara, prateći vokal
Tony Banks – klavijature, sinth bas, prateći vokal
Produkcija
Genesis, Hugh Padgham
Popis skladbi
1. Invisible Touch (3:27)
2. Tonight, Tonight, Tonight (8:50)
3. Land Of Confusion (4:44)
4. In Too Deep (4:57)
5. Anything She Does (4:06)
6. Domino (10:41)
part 1 – In The Glow Of The Night
part 2 – The Last Domino
7. Throwing It All Away (3:48)
8. The Brazilian (5:04)
Trajanje albuma: 45:37
