Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 05.03.2010
Broj posjetitelja: 800
Kino Šiška polako postaje redovito poprište nastupa vrhunskih imena iz svijeta jazza, što su prošle godine najavili već koncerti Mikea Sterna i Marcusa Millera. Taj se pozitivan trend s dolaskom legendarnog Jana Garbareka, slavnog norveškog saksofonista poljskog podrijetla, nastavlja i ove godine. Gospodin Garbarek nam se i ovaj put javio s vlastitom postavom Jan Garbarek Group, koju čine njemački klavijaturist Rainer Brüninghaus, koji s Janom surađuje još od 1988., brazilski basist Yuri Daniel i indijski udaraljkaški posebnjak Trilok Gurtu, kojeg mnogi jazz gurmani cijene gotovo koliko i samog Garbareka. Veliki majstor istočnjačke i zapadnjačke ritmike tako je u Kino Šiška privukao još koju glavu više nego što bi ih inače došlo da je slavni saksofonist nastupio s nekim manje razvikanim bubnjarem.
Zvjezdana postava otvorila je koncert skladbom s dugim uvodom u kojem se postupno gradila veličanstvena atmosfera. Ambijentalni slojevi Rainerovih klavijatura stvarali su hladan, gotovo sjevernjački ambijent, a onda su ulasci preostalih triju instrumenata raspoloženje preusmjerili u nešto toplije i sve eklektičnije vode, s izuzetnim naglaskom na improvizacijskoj kombinatorici između četvorice glazbenih majstora.
Garbarek je svojim sviranjem saksofona odmah počeo dokazivati zašto se kroz karijeru za njega zalijepio glas velikog inovatora na području razvoja europskog oblika jazza. Za Garbarekov stil sviranja, koji uključuje upotrebu sve tri vrste saksofona, karakteristična je velika zvučna širina: od gotovo meditativne smirenosti do iznenadnih provala puhačke energije. Kako je nastup odmicao, brzo su na vidjelo izišli raznoliki glazbeni utjecaji svih članova postave, koji potječu sa svih strana svijeta, što je bitno pridonijelo stvaranju posve unikatnog zvučnog izraza i brojnih raznolikih atmosfera.
Janova glazba može biti iznimno jednostavna i smirena, a već u sljedećem trenutku prijeći u izuzetno kompleksne vode. Kroz pojedine izvedbe posjetitelji koncerta mogli su se uvjeriti i u zvučnu šarolikost Garbarekova solo opusa. Na površinu su izišli i različiti motivi iz njegovih brojnih prošlih projekata na području renesansne i komorne glazbe. Svaki član zvjezdane postave, s izuzetkom samog Jana, predstavio se duljom solističkom točkom i pritom zablistao u otprilike jednakoj mjeri, iako bi titulu solističke zvijezde večeri kao prvi kandidat vjerojatno odnio nevjerojatni Gurtu, koji je sve nazočne posve šokirao svojim nevjerojatnim solističkim nastupom.
Udaraljkaš, zaogrnut prepoznatljivom hinduističkom odjećom, priredio je stampedo po bubnjevima koji je išao u crescendo, a onda se potpuno uživio u iznimno duhovite glasovne improvizacije, koje je više puta izveo i tijekom zvučnih “dvoboja” s ostalim instrumentalistima. To znači da bi, kad bi netko od preostalih triju članova postave odsvirao određeni motiv, Gurtu za njim to ponovio u obliku glasovnog oponašanja. Kad se Trilok dobro zagrijao, razmahao se i po svojoj plejadi raznovrsnih udaraljki. Osim energičnih zamaha po činelama, tradicionalnom indijskom instrumentu tabli i afričkim bubnjevima, počeo je udarati i po posudi s vodom, koja je najviše sličila seoskoj kabli. Njegov je nastup, među ostalim, uključivao i zvukove kapanja vode dok je u posudu umakao zvončiće. Gurtu je bez sumnje priredio jedan od najzanimljivijih i najneobičnijih bubnjarskih nastupa u posljednje vrijeme i potvrdio svoju veličinu na području inovativnih udaraljkaških i glasovnih improvizacija. Nakon kraja solo nastupa Gurtuu se pridružio Jan s posebnom pištaljkom, koja je odavala posve specifičan zvuk i dočarala atmosferu koja je mamila na vizualizaciju sjeverњačkih pejzaža.
U drugom dijelu nastupa izveli su i nekoliko zvučnih kolaža koji su sadržavali motive iz novijih rock kompozicija, što je većina publike ubrzo prepoznala pa ih je nagradila nešto energičnijom podrškom i bučnijim pljeskom. Cijelo se vrijeme moglo zorno osjetiti izuzetnu zvučnu harmoniju među sva četiri glazbenika i miješanje njihovih glazbenih korijena. S jedne su strane Jan i Rainer dodavali jedan drugome sjeverњačke zvučne principe, kad bi preplitanjem saksofona i klavijatura više puta zapuhao “hladni skandinavski vjetar”, a s druge su strane za opuštenije, južnjačke ritmičke smjernice marljivo brinuli Trilok i Yuri. Potonji se veći dio nastupa lagano držao u pozadini, ali je unatoč tome imao iznimno važnu ulogu u povezivanju pojedinih ritmičkih finesa. Svojim uglavnom sporijim bas linijama čuvao je glazbenu granicu najnižeg registra. Istodobno je bio i prvi na redu za solo točku. U svom je solo nastupu u prvi plan gurnuo uglavnom funkom obojene melodije. Zatim je preko prethodno snimljenog loopa, koji je neko vrijeme puštao, istodobno ispalio još nekoliko živahnih solaža.
I Rainerov solistički pothvat bio je prava paša za uši. Njegova odiseja na instrumentima s tipkama bez problema bi mogla trajati i cijelu večer. Cijelo je vrijeme radikalno mijenjao različite stilove sviranja te je iz bržeg jazzističkog motiva na klavijaturama neočekivano prešao u klasično nadahnut motiv na pravom klaviru. U završnom motivu pridružila su mu se i preostala tri glazbena majstora i koncert je u tom trenutku dosegnuo svoj vrhunac. Pod dvorane nekoliko se puta pošteno zatresao, jer je oduševljenje u dvorani bilo neopisivo i za jazz koncert iznenađujuće glasno. Nakon dva sata morali su odsvirati i produžetak kojim su još jednom sve jazz zanesenjake odveli na “vrh Parnasa”.
Gospodin Garbarek i njegova družina jazz odličnika u nastupu dužem od dva sata čak su nadmašili očekivanja i priredili izvanredan koncertni doživljaj s pravim omjerom zvučne raznovrsnosti i ambijentalne širine, što mogu samo najveći u svom poslu. Toliko raznolikih, a pogotovo bogatih motiva usred mnoštva duhovitih improvizacija i zvučnih kolaža te očuvanje pravog prostora za fantastične solističke odiseje nije moglo ostaviti hladnim ni najzahtjevnijeg jazz gurmana. Nadajmo se da će se ova četvorica izuzetnih glazbenika što prije opet pojaviti u našim krajevima, jer ono što su pokazali te večeri spada na sam zlatni vrh suvremene europske jazz scene.
fotografije: Tine Kolenik
Galerija slika
