Janez Bončina Benč – čovjek, mit, legenda i 60 godina glazbe na ljetnom pulsu postojnskih šankova!
Janez Bončina Benč
utorak, 22. 7. 2025.
Postojna / Titov trg / Slovenija
Benčeva glazbena ostavština obvezan je rekvizit, recimo radije izravno – obvezan inventar svakog slovenskog kućanstva. Naravno, govorimo o glazbenoj umjetnosti, a ne o perilici rublja ili autu. Vrijeme ostaje nemilosrdno – godine prolaze šutke, a čovjek je upravo ove godine proslavio 60 godina svog glazbenog stvaranja. Tako se opet uputio na pozornice. S vrhunskom ekipom koja čini njegov prateći sastav. Doslovno cvjetna kita slovenske jazz rock fuzije u ovom trenutku! Ako krenemo samo od dvojice gitarskih majstora, Janija Modra i Primoža Grašiča, već u kombinaciji ta dva glazbenika dobiješ neku vrstu jing-janga. Toliko su, naime, kao gitaristi karakterno različiti. A u ovoj Benčevoj vezi izvanredno se nadopunjuju. Tu je jedinstveni Jani Hace, svestrani basist koji godinama zarađuje kruh u Siddharti i kojeg bi poželio imati svatko u svom bendu, pa nevjerojatni bubnjar i drugar obojice Janija iz Ecliptica – Žiga Kožar (među ostalim Don Mentony Band, Moonlight Sky…) i odlični jazzistički klavijaturist Nejc Škofic. Ukratko. Kad se uživo sretneš s ovim sekstetom, tu nema mjesta za šalu.
Benč je već u lipnju otvorio Poletno noč u Ljubljani veličanstvenim koncertom kojim je obilježio 60 godina glazbenog djelovanja. Njegov posjet Postojni nipošto nije bio popraćen takvim sjajem i pompom – te stvari moraju biti prvenstveno rezervirane za slovensku prijestolnicu, ali je zato njegov nastup s pratećom ekipom publici bio još bliži, još pristupačniji, a sam koncert je u konačnici djelovao još srdačnije.
Titov trg bio je dupkom pun. Sva sjedala popunjena do posljednjeg, iza njih zbijene gomile stojećih posjetitelja. Najmanje 1500 ljudi. Budući da nije bilo ulaznice, u Postojnu je stigla cijela Ljubljana s okolicom, pa i poneki gost iz ajdovskog kraja. Benč ostaje veliki mladić. Glas mu se nije promijenio ni za pedalj. Stas, šarm, karizma, interpretacija, zarazni magnetizam i povrh svega lucidnost i iskričavost koja ga održava u neprestanom cvatu! Sve navedeno budi osjećaj da pred nama stoji vječni tinejdžer koji je od svih svojih generacijskih drugova danas jedan od rijetkih slovenskih glazbenika tako časnog staža koji je zadržao svu scensku agilnost i izvedbenu snagu. Izravno rečeno, svu vjerodostojnost svojih scenskih nastupa! Dalje ga tjera onaj neukroćeni plamen velikog srca koji ga prati još od pionirskih vremena sredinom šezdesetih, kad je slovenski pop postavljao na svjetsku kartu. Vatre zato još neće dogorjeti!
Kroz nastup je Benč pokazao ne samo odlično raspoloženje, nego i, s obzirom na staž, briljantnu formu. Doista ga ništa ne može dotaknuti. Doduše, nekoliko puta bio je malo preniskih tonova u melodijama, no to nije presudno. Vokal vrijedi kao unikat. Može se reći da je upravo taj njegov markantni vokal jedna od temeljnih definicija slovenske pop scene. Ali i šireg prostora nekadašnje zajedničke države. I čovjeku na zrele dane izvrsno služi. Zadržava sav naboj strasti, emocija i, kao rečeno – magnetizma koji te zavede! Bend je razvio osebujnu kemiju koja je liku i glasu ovog slovenskog glazbenog velikana skrojena po koži i duši, a toga sekstetu u Postojni te večeri nitko nije mogao oduzeti. Klasik za klasikom, evergreen za evergreenom. Takav glazbeni rondo nije samo opisivao putovanje tragovima Benčeve glazbene ostavštine, nego je u dobroj mjeri razgolitio i sam leksikon razvoja slovenske popularne glazbe. A bend je bio nevjerojatan. Točno ono po što dolaziš. Cijelo vrijeme ‘na oprezu’. Precizan, intenzivan, nabrušen. Zajedno sa zapovjednikom – frontmanom.
Čovjek teško izdvaja vrhunce. Za sebe bih osobno kao vrhunac izabrao središnji dio koncerta, koji je počeo sjećanjem na Srce, to jest fenomenalnom Zlatom obalom, a za njom veličanstvenim remek-djelom Gvendolina, kdo je bil? Na nju se nadalje s energetskom briljantnošću dočaranog izvedbenog ugođaja nadovezala Florida nezaboravnih September, za njom je smisleno vibracijski smještena klasika Time – Majko zemljo, čemu je slijedio ponovni skok u vremena sastava September s Domovino moja! Taj dio Benčeva nastupa onaj je koji s lakoćom osvaja i najrazmaženije glazbene sladokusce!
Benč je stanke između skladbi obilato začinio pričama. Ovo je u velikoj mjeri bila večer nostalgije. S gomilom nerazdvojnih prijatelja u publici koje je Benč pozdravljao. Budući da smo te večeri s Benčem bili upravo u Postojni, gdje je proveo dio svog djetinjstva, među nabrojenim imenima posebno se urezalo jedno: Čarli Novak. Nauljenih jezičnih doskočica starom liscu ne nedostaje, a isto tako se uz iskričav odabir slatkih i sočnih riječi u tren oka lukavo preobrazi u pravog gentlemana i laskavo približi pripadnicama nježnijeg spola. Benč na pozornici još uvijek daje onaj poseban osjećaj da duboko poštuje i cijeni glazbenike koji ga prate u njegovoj ekipi. Cijelo vrijeme prati njihov rad, pogotovo kad pojedinci kroz solo točke stupaju u središte zbivanja, a istodobno u toj scenskoj kemiji neprestano uživa i dodatno se zabavlja. Uz to daje i osjećaj izuzetne pristupačnosti prema svakom posjetitelju svog koncerta i ne budi ni mrvu uobraženosti ili oholosti, što bi si, iskreno rečeno, glazbena ikona njegova kova s lakoćom mogla priuštiti.
Rad pratećeg sastava ispunjavali su cijelo vrijeme oni tračci slasti po koje dolaziš. Trenuci u kojima se otvara prostor za improvizacijske ubačaje, za koje su se brinuli Benčevi glazbeni pajdaši. Svatko je dobio prostor da se slikovito razmahne u solo točkama. Hace, Škofic i Grašič povremeno su Benča podržali i dodatnim vokalima.
Kad se bend preusmjerio na dugo iščekivani niz besmrtnih hitova počevši s Majom i njezinim biserima, središnjim jamom produljenom pjesmom Kadar ognji dogorijo i naravno Ob šanku, druženje s legendom završilo je izuzetno brzo. Ostala su još dva rafala u rukavu ekipe. Navijena latino-jazz pop klasika Ta noč je moja, kod koje je cijela Postojna oživjela, a u drugom bisu slijedio je još grom iz vedra neba! Grašič naime mijenja gitaru! Prasnut će! Kao kod Navali narod na gostilne (u početnom dijelu koncerta). Tu su naime Junaki nočne kronike i navijeni rockerski metež Na noge. Taj trenutak nažalost nije se mogao pohvaliti dobrom zvučnom slikom. Hacea u zvučnoj slici nitko nije spustio i bas se snažno probijao tijekom završne skladbe. No s tim si više nitko nije pretjerano razbijao glavu. Publika se nagurala sasvim uz pozornicu i vidno uživala. I čovjek bi poželio čuti još poneki evergreen iz glazbenog arsenala ove divne glazbene ikone, ali vremena nažalost više nije bilo.
S obzirom na formu legende, s obzirom na to kakva ga fenomenalna glazbena ekipa okružuje i s obzirom na to da je čovjek pronašao novi scenski zalet, na dušu i srce polažem svakome tko se probio do kraja ovog članka da što prije skoči pogledati Benča s ekipom na najbliži koncert. Kamo? Kompasna igla pokazuje na Kamnik, 11. 8. 2025.! Bit će bogato nagrađen. Legenda ostaje legenda. A s obzirom na pokazanu poskočnost i sve te pozitivne vibracije koje su pucketale te večeri na Titovom trgu u Postojni, Benč nikako još ne planira povlačenje. Na kraju krajeva. Zašto bi uopće?
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Janez Bončina Benč – setlista:
1. Mr. Soul
2. Poet
3. Navali narod na gostilne
4. Abraham
5. Zlata obala
6. Gvendolina, kdo je bil?
7. Florida
8. Majko zemljo
9. Domovino moja
10. Edina luč
11. Maja z biseri
12. Kadar ognji dogorijo
13. Ob šanku
—dodatak I.—
14. Ta noč je moja
—dodatak II.—
15. Na noge!
