Jazz Cerkno 2018 – prvi dan!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Cerkno / Stari plac / Slovenija
Datum koncerta: 17.05.2018
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 39,00€ (za sva tri dana)
Godina se okrenula i stigla je nova edicija slavnog Jazz Cerkno festivala. Piši i čitaj: 23. po redu! Kao i uvijek, posjet ovom događaju mnogo je više od puke slušanja i uživanja u dobroj glazbi. To je prvenstveno druženje starih dobrih znanaca, prijatelja, kamerada. Toliko dobre volje na jednom mjestu svake godine u isto vrijeme teško ćeš naći, kao upravo u Cerknom za vrijeme Jazz Cerkno festivala.
Već je prvi dan donio tri glazbena sladostrašća i po ustaljenom i utabanom rasporedu programa, malo prije pola osam navečer na pozornicu su stupili austrijski jazzovski kozmonauti ujedinjeni u orkestar zvan Orchester 33 1/3. Dvanaestočlana ekipa koju zastupaju Christof Kurzmann (saksofoni, elektronika, glas), Thomas Berghammer (truba), Günther Castanetti (udaraljke, bubnjevi), Viola Falb (saksofoni), Klaus Filip (elektronika), Katrin Hauk (gitara), Susanna Gartmayer (bas-klarinet), Petr Vrba (truba), Michael Krupica (akustični bas), Maria Petrova (bubnjevi), Michael Moser (električni bas), Michael Danner (zvučni tehničar) s dvije posebne gošće, slovenskim glazbenicama Irenom Z. Tomažin (vokal) i Anom Kravanjom (violina).
Šef grupe Christof Kurzmann, postavljen na krajnjem desnom rubu, gdje je uglavnom puhao u saksofon, tiho je zapovijedao razvojem događaja. Kolektiv je zakleti eksperimentator, pri čemu se pokazalo da je jazz samo krovna oznaka za sve što se događa na njihovim koncertima. Već sam uvod, koji je bubnjarku Mariu Petrovu natjerao da odsvira posve trivijalni rockerski ritam što bi pristajao nekom punk rock bendu, nagovijestio je da pred nama stoje pravi posebnjaci. Skladno uključivanje na zadanim točkama, upadi solističkih dionica čas saksofonistice Falb, čas trubača Berghammera i Vrbe, uporaba gudala kojim je povremeno strugao po basu Moser, čudni zvukovi elektroničkih zvučnih manipulacija iz Filipovog Appleovog proizvoda, dodatne udaraljke, umrežavanje s akustičnim basom,… Na trenutke potpuni »raspad« u kakofonične preokrete, pa onda opet zaokret natrag u sastavljeno općenje s formama u kojima lakše izlučiš frazu, ali uvijek podbadajuće i nepredvidljivo. S obzirom na to da ekipa djeluje kao orkestar, treba priličnu dozu konciznosti, odnosno promišljenosti, da takvu ljudinu uglaziš u tijelo koje diše i općí jedinstveno s magijom zadanog jazzovskog eksperimenta. Ono je cijelo vrijeme jednom nogom stajalo u apsolutnoj avangardnoj pustolovini. Veliko finale skupina je odradila tako da je Kurzmann na pozornicu pozvao obje slovenske glazbenice. Irena je naravno opet zaledila publiku svojom izvanrednom vokalnom artikulacijom, kojom je ponovno oživjela neke glasove za koje jedva vjeruješ da ih ljudsko tijelo može proizvesti, dok ih ne čuješ. Najviše je ipak iznenadila integracija slovenske partizanske pjesme Na oknu glej obrazek bled. Orkestar je poznatu melodiju naravno posve preinačio, majstorski ju je posolio povremeno snažno izazovnom retorikom sebi svojstvenih instrumentalnih gošći, pri čemu su Kurzmann i Tomažin izmjenjivali vokalne linije. Irena je pjevala na slovenskom, Kurzmann (pretpostavlja se) na austrijskom. A? Da ti austrijski bend zasvira slovensku partizansku pjesmu? Ne događa se to svaki dan. Izvanredan uvodni dio nove edicije festivala, dakle!
Skok u carstvo freejazza. Kad si se susreo s triom Cene Resnik Free Stelar Trio, kojem se na pozornici pridružuje čikaški trubač Rob Mazurek, odmah je bilo jasno zašto se Mazurek tako izvrsno i s lakoćom druži s glazbenom logikom preostale trojice. Kad bi zatvorio oba oka, osjećaj je bio kao da usputno nabasaš na pravi jazz bend, derivat čikaške freejazz struje. Nabijen potpunom glazbenom neobičnošću, za glazbenog laika pravom nedorečenošću, praćenjem potpune slobode i duha plutanja po kompleksnim i posve izbezumljenim nekonvencionalnim jazzovskim strukturama, kroz koje cijelo vrijeme izazivaš svoje unutarnje ja i iz njega vučeš izražajno ispovjedni otisak, iskrenog trenutačnog zamjećivanja glazbene magije. Trio je namazan svim mastima. Ne čudi da su Resnik i Lasič ujedno Kaučičevi povremeni glazbeni kompanjoni. Mazurek je vidljivo uživao sa svojom piccolo trubom u takvom kolektivu.
Sve prije nego lagan zalogaj za glodanje i naravno izvanredna glazbena gozba za sve koji nemaju samo debelu kožu, nego s ukusom preferiraju najviši stupanj glazbene kompleksnosti, nepredvidljivosti, spontanosti. Intuitivno zamjećivanje gradivnih elemenata glazbe, s Mazurekom i Resnikom u prvom planu, pri čemu je kvartet više puta »kružio« tako da su si dečki free jazzovske uzorke dodavali međusobno. Povremeno su Mazurek i Resnik upali u bezgranični međusobni dijalog, dok su Pacurig i Lasič samo savjesno čekali svoj trenutak, onda je Lasič zamijenio Mazureka itd… Pacurig ustane, nagne se nad klavir i počne udarati po žicama klavira. Ništa neobično za free jazz formatiranje. Posjetitelj naviknut na konvencionalne jazzovske zahvate svejedno je do kosti šokiran kad se susretne s Resnikom i kompanijom, pa se počne pitati što, dovraga, takva avangardna slobodoumnost uopće radi na pozornici. Izbezumljeno bez granica, a istovremeno nevjerojatno pomirljivo u složen kumulus genijalnog zamjećivanja glazbenika. Cene se vidno njihao tijekom koncertne izvedbe. Očito su dečki još prije koncerta veselo nagnuli. To uopće nije važno. Razgoračeni vražji free jazz, kojemu se teško približiš, ako uopće, potresao je i dirnuo publiku.
Prvi dan jazz festivala u Cerknom za 2018. zaključio je hrvatski kolektiv, točnije sekstet zvan Franz Kafka Ensemble, koji zastupaju Damir Prica Kafka (saksofoni), Franjo Glušac (gitara), Bruno Vidović Vorberger (bubnjevi, igračke), Roko Crnić (el. bas, kontrabas), Ivan Marincel (trombon) i Igor Pavlica (truba). Puhačka sekcija, bubnjevi, bas i gitara.
Bend je isporučio izvrsno iskustvo. Taman dovoljno muzikalno i taman dovoljno zabrazdano kompleksnom virtuoznošću. Osobito su impresionirali razlomljeni ritmovi, gdje nema mjesta za »zdrav« plesni korak i, ako sam malo zločest, najviše »spastičan«. Šalu na stranu. Franz Kafka Ensemble pokazali su se kao nevjerojatno svjež, pronicljiv i maštovito crnohumoran kolektiv, koji stvara posve samoniklu glazbenu vizitku prefriganog spoja čvrstih i odlučnih formi, koje skupina dozira slobodnim jazzovskim vibrom što vodi u iskustvo »neočekivanog«, ali bez freejazzovskog diletantizma. Nerijetko me crno figurirana melodija, poduprta zagonetnom ritmičkom retorikom, podsjećala i na uzorke glazbenog komponiranja King Crimson (Tarred And Feathered). Tako se značajno zove i njihov prvijenac »Circus Noir« (crni cirkus), koji je četiri godine star kolektiv, zastupljen iskusnim i izvrsnim glazbenicima, objavio upravo ove godine.
Razigrani sekstet konkretno se razmahao i odsvirao cijeli album. Dramatičnosti im nikako ne manjka, no zajednički u muziciranju nikad ne gubi crvenu nit i motivski se tako nikad ne raspada, iako neprestano koketira s najčudnovatijom kombinacijom slijeda ubranih tonova, što djeluje osobito izazovno i privlačno za glazbenog gurmana. Kako spojiti kompleksnost s opipljivom mjerom muzikalnosti u cijelo vrijeme privlačnu i za slušanje neprestano zabavnu smjesu? To najbolje znaju izvrsni Franz Kafka Ensemble, koji su te večeri na mjestu događaja izvedbom dobili najmanje jednog teško oboljelog novog obožavatelja (autora ovih skromnih redaka).
Postizati vrlo nezadovoljavajuće uspjehe (u prijevodu: »postizati vrlo nezadovoljavajuće uspjehe«), vjerojatno je najprikladniji naslov za sve prethodno opisano. Ritmički su Franz Kafka Ensmeble izuzetno snažni i kompaktni, ritam im teče krvotokom i osjeti se da tako nešto nijedan kolektiv ne bi sastavio da članovi prije toga nisu svirali u žanrovski milju različitim skupinama. Upravo to daje platformu za oblikovanje takve glazbene neobičnosti, kojom su Franz Kafka Ensemble poslužili u Cerknom.
Prvi dan 23. tradicionalnog Jazz Cerkno festivala brzo je završio. Publike je kao i obično bilo malo manje nego što bi se poželjelo, to je ipak četvrtak, a nakon njega slijedi radni petak. No sve u skladu s očekivanjima. Prvi dan je tako poslužio apsolutnu glazbenu ekskluzivu i neobičnost. A upravo po to svake godine u Cerkno dolazi ljubitelj eksperimentalne glazbe.
Galerija slika
























