Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 34:26
Ocjena: 4.5/5
Bila je 1986. godina kad je legendarni skladatelj, producent, gitarist, pjevač, društveni satiričar i redatelj Frank Zappa, nakon odjekujuće pobjede nad američkim senatorima u tzv. glazbenim porno ratovima, umoran od neprestanih bitaka s političarima i svećenicima spore pameti, snimio instrumentalni album naslovljen »Jazz From Hell«, koji je, s iznimkom jedne kompozicije snimljene uživo s bendom, u cijelosti snimio u studiju na instrumentu Sinklavier DMS, posebnoj elektroničkoj klaviaturi odnosno digitalnom sintisajzeru uz čiju je pomoć mogao simulirati ritam i zvuk cijelog orkestra. S njim se već zabavljao na nekim ranijim albumima, kao što su »Meets the Mothers of Prevention« (1985) i »Francesco Zappa« (1984), koji je također u cijelosti odsviran na sinklavir, no na »Jazz From Hell« Frank je dosegnuo još posebnu, zavidnu razinu duhovitog improviziranja s elektroničko-simfonijskim uzorcima, koja će danas vjerojatno najviše oduševiti sve ljubitelje avangardnog jazza. Danas je to pomalo teško povjerovati, osobito s obzirom na Frankov renome vječnog buntovnika protiv konvencionalnih glazbenih normi i moćne glazbene industrije, ali za »Jazz From Hell« je nakon objavljivanja dobio prestižnu glazbenu nagradu Grammy za najbolji instrumentalni album godine, što je svakako bio jedinstven događaj u karijeri tog glazbenog genija, koji je inače uvijek pljuvao na takve i drukčije nagrade.
Zapravo je vjerojatno bila riječ i o svojevrsnoj simboličnoj nagradi za životno djelo od strane tada još ne posve korumpirane glazbene industrije, što je bilo još i najmanje što je taj nezaboravni glazbenik umjetnik bez premca u povijesti zaslužio u posljednjim godinama života. Već tri godine kasnije, krajem osamdesetih, nedugo nakon izlaska albuma »Broadway The Hardway« (1988), Franku je dijagnosticiran rak prostate, no on je, ponajprije iz filozofskih razloga, do kraja života odbijao eventualni operativni zahvat. Vremena za nove glazbene pothvate tako mu je ostajalo sve manje, pa je do kraja bio što aktivniji i glazbeno produktivniji, koliko god je to bilo moguće, ne opterećujući se napredovanjem podmukle bolesti.
U posljednjim godinama njegova života Frankova je glazba postajala sve sofisticiranija, što se na »Jazz From Hell« čuje čak i kad se taj univerzalni glazbenik i skladateljski genij prepusti posve slobodnim improvizacijskim formama, u kojima ne vladaju nikakvi ‘fizikalni’ zakoni. Sinklavier naime obilježavaju elektronički, ali profinjeno mekani zvučni uzorci, pa pojedine kompozicije na »Jazz From Hell« zvuče nadasve zabavno čak i u najkaotičnijim trenucima, kad se namjerno ruši svaki pokušaj strukture skladbe s ‘glavom i repom’ i kad zavlada potpuna polifonija, ali i potpuna kakofonija na koju bi bio ponosan i Frankov veliki glazbeni uzor, avangardni skladatelj Edgar Varese. Naravno, to je opet stvar pojedinačnog ukusa i naravno, prikladno isključivo za zahtjevne glazbene slušatelje, što uostalom vrijedi za lavovski dio Frankova stvaralačkog opusa.
Najviše melodične supstance od svih djela na albumu sadrži uvodna skladba »Night School« za koju je snimljen i video, jer je obilježavaju suptilni orkestralni aranžmani i iznimno kompleksne ritmičke varijacije s neobičnim taktovima. Naslov skladbe vjerojatno je preuzet iz istoimenog večernjeg televizijskog showa, emitiranog na programu američke televizije ABC, u kojem se Frank nekoliko puta pojavio. Karakteristični Zappin humor ovaj se put krije u pojedinim aranžmanima i ritmičkim izvedbama, kao i u naslovima pojedinih skladbi. Naslov i nosivi aranžman kompozicije »The Beltway Bandits«, koja podsjeća na glazbenu pozadinu neke psihodelično-klaustrofobične crtanke, u kojoj, recimo, Pink Panter bježi pred dugonosim mesarovim sinom Francem s golemim nožem, mogao je smisliti samo Zappa.
»While You Were Art II« sadrži punu vreću kakofoničnih ritmičkih uzoraka koji se neprestano prikradaju među pojedine aranžmane i cijelo vrijeme brinu za krajnje kaotičnu narav kompozicije, koja unatoč instrumentalnoj naravi o stanju duha i psihe zapadnog svijeta poručuje daleko više od mnogih uradaka s tekstom. Središnji aranžman Zappa je preradio iz transkripcije za skladbu »While You Were Out« s albuma »Shut Up ‘N Play Yer Guitar« (1981). Naslovna skladba sa svojim enigmatičnim improvizacijama, u kojima ne manjka raspršenih ritmova i plejade njištavih bas uzoraka, predstavlja potpuni ambijentalni odmak od stvarnosti i pravi zaron u dubine pakla, gdje vragovi sviraju svoju viziju jazza, pa je naslov kompozicije vrlo dobro odabran.
Frank nije mogao odoljeti da na album ne unese barem šaku svog specifičnog štrebersko-vulgarnog humora, što se tiče naslova i ritmičke strukture skladbe »G-Spot Tornado«, koja svojom kaotičnom naravi i naletnom kakofonijom doista podsjeća na neki orgazmički tornado, zajedno s ‘posteljnim zvukovima’. To je ona skladba za koju je Frank nekoć izjavio da je nemoguće da je ljudi ikad uspiju fizički odsvirati, no njegovu popratnom orkestru Ensemble Modern to je kasnije ipak pošlo za rukom, što se može čuti na koncertnom albumu »The Yellow Shark« (1993).
S pomalo turobnim ambijentom obilježen »Damp Ankles« predstavlja još jednu pobjedu kakofonične ritmičke produkcije i psihodelično obojenih improvizacija. »St. Etienne« zapravo je ‘isječak’ iz klasika »Drowning Witch«, koji je snimljen uživo 1982. tijekom nastupa Frankova banda u francuskom gradu Saint-Etienne i sadrži izvrsnu gitarsku improvizaciju u režiji legendarnog skladatelja, dok mu na ritam gitarama društvo prave Steve Vai i Ray White. Najluđi uradak na albumu nedvojbeno je veliki finale u obliku »Massagio Galore«, u kojem zavlada poplava ludih efekata, a čuju se i Frankove glasovne grimase među pojedinim digitalno kompresiranim elektroničkim teksturama.
Vrlo je teško, zapravo nemoguće, izabrati najbolji instrumentalni album u zapanjujuće raznolikoj i plodnoj karijeri Franka Zappe, no »Jazz From Hell« stekao je kultni status prije svega zato što je na njemu jedan jedini čovjek odsvirao neke kompozicije koje bi zadale velike probleme i priličnom broju orkestara. Ujedno je to bio njegov posljednji album koji je, s iznimkom »St. Etienne«, snimljen u studiju još za života. Američki (osobito republikanski) senatori pak ne bi bili to što jesu da »Jazz From Hell«, unatoč njegovoj instrumentalnoj naravi, nisu proglasili pornografskim i neprestano ometali njegovu distribuciju diljem SAD-a.
Postava
Frank Zappa – Sinklavier, klaviature, gitara (na “St. Etienne”), produkcija
Ed Mann – udaraljke na “St. Etienne”
Tommy Mars – klaviature na “St. Etienne”
Bobby Martin – klaviature, saksofon na “St. Etienne”
Scott Thunes – bas gitara, klaviature na “St. Etienne”
Steve Vai – ritam gitara na “St. Etienne”
Chad Wackerman – bubnjevi na “St. Etienne”
Ray White – ritam gitara na “St. Etienne”
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Night School
2. The Beltway Bandits
3. While You Were Art II
4. Jazz From Hell
5. G-Spot Tornado
6. Damp Ankles
7. St. Etienne
8. Massagio Galore
