Mjesto: Graz/Austrija
Datum koncerta: 31.07.2008
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 7 € (stajanje) i 28 € (sjedenje)
Grazški jazz festival u prošlosti je ugostio već mnogo zvučnih imena. Ove je godine tamo nastupio, primjerice, i Billy Cobham (Mahavishnu Orchestra), no jazz festival nam je nekako promaknuo pa smo veliku bubnjarsku legendu propustili. Zato smo ipak u zadnji čas skužili da u Graz dolazi slavni jazz rock violinist Jean-Luc Ponty sa svojim pratećim sastavom.
Svi oni koji su čuli da na grazški dvorac dolazi Jean-Luc i očekivali kapetana zvjezdanog broda Enterprise, mogli su samo kažiprstom namjestiti naočale, obrisati nos u svoje pamučne rupčiće i otići kući čekati sljedeću sci-fi konvenciju. Na mjestu događaja ostali su dakle samo drugačiji zanesenjaci pa smo umjesto opsjednutih Star Trekom na Jean-Luca Pontyja čekali glazbeni štreberi i učenjaci, koji znaju biti jednako zagrijani kao Trekkieji (a i puno neprijaznijii!).
Kako god, koncert je počeo točno na vrijeme, u petnaest do osam… pardon, petnaest minuta nakon osam, što je s obzirom na goleme zakašnjenja u Sloveniji i Italiji pravi melem. Pontyja na koncertima prate četiri glazbenika – klavijaturist, basist, bubnjar i udarač. Ovaj put nedostajao je udarač, no od samog početka bilo je jasno da ga nećemo pretjerano pogrešati. Ostala četvorica bila su maksimalno spremna i dala su sve od sebe da se manjak jednog člana ne bi osjetio.
U više od četrdeset godina duge karijere Jean-Luc Ponty izdao je toliko solo albuma i surađivao s toliko glazbenika (među njima i sa Zappom) da je teško zamisliti koje bi skladbe Francuz uopće mogao uvrstiti u repertoar, odnosno koje bi mogao izostaviti. Logična odluka bila je da će se dobrano posvetiti posljednjem albumu The Atacama Experience.
Započeo je dakle predstavljanjem novog albuma – Back in The 60s, Point of No Return, Without Regrets, Celtic Steps – sve su to skladbe s najnovijeg izdanja. Kasnije je rekao da se želi detaljnije posvetiti albumu Enigmatic Ocean (1977), koji mu je očito jedan od dražih. Tako je odsvirao Mirage, The Struggle of The Turtle to The Sea, a kasnije i Trans-love Express. Sredinom nastupa odlučio je uključiti i skladbu jazz legende Theloniusa Monka, koju su odsvirali samo Ponty i njegov klavijaturist.
Tijekom samog koncerta svjedočili smo nekim čarobnim glazbenim trenucima. Ponty ima izniman smisao za melodiju i unatoč tome što u glazbi ima mnogo improvizacija, one djeluju prilično strukturirano i uredno. Bilo je mnogo trenutaka kad ti neki lijepi dio dopre do srca ili te neki posebno dinamičan dio napuni energijom. Ukratko, svega je bilo dovoljno – emocija, brzine, energije… I interakcija među samim glazbenicima dobro je funkcionirala, nitko se nije tražio niti posrtao. Stvarno pravi jazz rock koncert, koji mi je već stvarno falio (još od Miusow Quarteta).
Ponty u svojim redovima ima same talentirane glazbenike i baš svi su dobili priliku da se pokažu. Bubnjar je imao čak dva solo nastupa, i basist je često solirao i pokazao sve moguće načine sviranja basa (i slap i tapping). Klavijaturist je isto imao nekoliko trenutaka u kojima je dobio više pažnje. Naravno, najviše manevarskog prostora imao je violinski virtuoz Jean-Luc Ponty, koji i nakon svih ovih godina još uvijek svira kao opčinjen, a promatrati ga pravi je užitak (odnosno muka, ako si violinist pa vidiš da netko svira tako dobro).
Nema se više što dodati, koncert je bio simpatičan i uspješan, a iduće godine svakako ćemo se morati ranije pokrenuti i raspitati kakve nam poslastice spremaju u Grazu.
Tekst i fotografije: Rok Podgrajšek
Setlista
1. Back in The 60s
2. A Journey’s End
3. Point of No Return
4. Without Regrets
5. Celtic Steps
6. Mirage
7. The Struggle of The Turtle to The Sea
8. Duo (violina, klavijature)
9. Solo violina
10. On My Way to Bombay
11. Signals from Planet Earth
12.After The Storm – Trans-love Express
Bis:
13. In The Fast Lane
14. Euphoria
Galerija slika
