Jernej Zoran: Ptice letijo spet na jug
Samozaložba
Datum izlaska: 2. 10. 2024
Produkcija: Jernej Zoran
Dužina albuma:
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
Kupi album!
Jernej Zoran jedan je od najmarljivijih, kreativno stalno nadahnutih i recimo slobodno, najplodnijih glazbenika na slovenskom rock obzoru! Dolenjski glazbenik neprestano se brine za svježe autorske pothvate. Još prije albuma »What Happens If I Press This Button?« (RockLine recenzija), koji je izašao u kolovozu 2021., predstavio je novi autorski singl Oprostite (to ni moj svet). Međutim, čovjek se nije odlučio da nove skladbe, koje su se ubrzo počele rađati nakon albuma »What Happens If I Press This Button?«, skupi za neki (usputni) EP, kao što su to u karijeri bili »Gotscha!« (2017., RockLine recenzija) ili »Deuce« (2020., RockLine recenzija) kojima je premošćivao vremenske rupe između pravih dugometražnih albuma, nego je odlučio da ih uključi na novi studijski album naslovljen »Ptice letijo spet na jug«. To je, ako dobro brojim, Jernejev šesti samostalni studijski album!
Posebnost najnovijeg albuma jest to što je Jernej u njega ušao u ulozi kantautora intenzivnije nego ikad prije u karijeri. Album je naime opet dijelom vokalan, dijelom instrumentalan, pri čemu je Jernej ovaj put odlučio preuzeti sve vokale, što još nije učinio ni na jednom prethodnom albumu. To samo pokazuje da poezija ovog albuma za Jerneja ima iznimnu težinu u osobnom, ispovjednom smislu, a to je dovelo do njegove odluke da se u smislu ‘impresija i ekspresija’ najprikladnije stihova latiti sam. U cijelosti.
Na novom je albumu Jernej ovaj put odabrao glazbenike isključivo s međunarodne scene, pa je na njemu jedini koji brani slovenske boje. Kao gitarist, vokalist i (djelomično) basist. Jedino ime koje je s Jernejem surađivalo već na prethodnom albumu i koje je Jernej zadržao i za najnoviji jest hrvatski basist Darko Vlahović. Pet vokalnih i tri instrumentalne skladbe daju zajedno osam. Riječ je o albumu koji je nastao iz ‘koronskih’ i ‘postkoronskih vremena’, koja su se nas sve dotakla na individualnoj razini i tako nas naučila mnogočemu. Istodobno je to bilo vrijeme u kojem si se mogao udubiti u sebe i istražiti kutke svoje duše, ali i jastva koje do tih vremena nisi poznavao. Bez obzira na to što si o jednom od najcrnjih razdoblja čovječanstva svatko misli sam, iz njega si mogao izaći još bogatiji i jači. Vrijeme osobne transformacije na ‘probuđene’ djelovalo je ireverzibilno. Da. Na individualnoj razini. Ojačalo ih je. Postali su još jači. Istodobno treba dodati da je Jernej u to vrijeme izgubio i svoju majku, pa je novi album u velikoj mjeri posvećen i sjećanju na nju. Jernej joj je u samom finalu albuma posvetio naslovnu skladbu, kao i nježni i čeznutljivi završni instrumental Makuahine, što na havajskom jeziku znači ‘mama’.
Oprostite (to ni moj svet) otvara album! Funky komad! Prva vokalna skladba! U poeziji otisak ludila vladajuće garniture, koja je pristala na svu pogubnu jezivost ‘plandemijske’ politike i počela nametati novi svijet. Ovaj komad odmah upozori koliko je Jernej profinjen i vješt aranžer. To je pokazao u raskoši na svim prethodnim izdanjima, a ipak. ‘Drive’ uvodne točke iznimno je privlačan, osvajajući i donosi izvanrednu slušljivost. Uvodno preuzme pozornost slušatelja i zadrži ga uz album! To je svrha uvodnih točaka i misija je uspjela! Istodobno u poeziji ovaj komad kipi od nade i otpora! Pa naravno, tu je i odgovor na ono što nas najviše zanima (vjerojatno i Jerneja, ako čita ovu recenziju, iako već zna). Jernejev vokal! Treba ga uzeti u obzir. Što? Raskorak između gitarske izvrsnosti i vokalne prosječnosti, no, kao što je rečeno, za Jerneja je ovaj album iznimno važan u kontekstu toga da vokal preuzme na svoja pleća. Sva ta poezija je, više nego ikad u karijeri, otisak najskrivenijih komadića njegove duše, koji se mogu razgolititi najslikovitije i najiskrenije samo ako ih otpjeva sam! Zato nećemo tražiti dlaku u jajetu, jer je i ovaj album pojam skladateljske briljantnosti i donosi hrpu silnih užitaka tijekom slušanja, što vokal (u smislu strogo racionalne percepcije albuma) uz gitarske majstorije ovog slikovitog gitarskog majstora (opet ih s velikom prednošću mrgodi) potiskuje u drugi plan. ‘Vokalni Herkul’ tipa Glenn Hughes dakle nije zaželjen, a niti traži!
Jernej Zoran u svojim gitarskim majstorijama opet pokazuje da je odrastao slušajući Jeffa Becka, Erica Claptona, Davida Gilmoura (mid eight pasaža u Tu si zato) – uz ta navođenja se naravno uz (moju) osmu recenziju Jernejeva studijskog dostignuća već pretjerano ponavljam, pri čemu ahhhh,… Kako uopće mogu zaboraviti? The Beatles naravno (Greva tja). Uz osnovni okvir koji se temelji na fraziranju, Jernej je aranžmane ispunio dodatnim gitarama (i akustičnim), a raspoloživi prostor u kompozicijama zanosno boje i kontrastiraju klavijature, koje supostoje s retorikom gitarske igre doslovno kao ključ i brava. Svoje poglavlje albuma naravno donose mid eight pasaže, koje odlično prekrenu dinamiku razvoja događaja kroz promjenu atmosfere pojedinih točaka. Jernej u tome posjeduje veliki talent. I kilometražu. Zato teško napravi kakav kiks. Prvi takav vrhunac albuma je u Tu si zato, gdje komad osobito u izlazu raste u fenomenalni melankolični krešendo. Osobito se na tom dijelu album prema kraju poruком i izvedbom izdašnije počinje dizati. Pogotovo kad slijedi vrhunski instrumental Orionove solze. Više se gitarskih linija u njemu prepliće. Slika raspoloživog krajolika unutar formatirane kompozicije savršeno je ispunjena, a atmosfera grabi s posebno visokim intenzitetom. Dakle nakon izlaza točke Tu si zato, još jedan art vrhunac albuma! Upravo na tim dijelovima albuma Jernej izdašnije upozorava na to koliko mu je važna glazbena kompaktnost. Nikad ne ‘podivlja’ u potencijalno ‘neobuzdanom’ sipanju nota. Svake se laća prepredeno. S osjećajem! Kao veliki perfekcionist. Recimo umjetnički akrobat! Oblikuje tonove, iz njih vuče strasti i emocije, dok gitara ponosno jeca i plače te nagovara i dodirom dubine koju karakteriziraju mistika i izuzetna melankolija. Nešto što razumije samo umjetnik sam. Njegova duša! I to vam ispovijeda samo kroz magiju glazbe, da se dotakne (po volji) i vas. A to Jerneju opet uspijeva. To je ono na što smo od Jerneja navikli, iako je ovaj put u dosegu svoje ekspresije čak intenzivniji, strastveniji i izravniji nego ikad prije, što albumu dodaje dodatnu artističku nadogradnju, širinu i ispunjenost. Svoje dodaju trikovi poput, među ostalim, i povremene uporabe whammy efekta. Tu su stereo chorus, prepredeno dodani reverb, vah-vah,… Produkcijska toplina dosiže organsku narav, pri čemu treba imati na umu da je album ‘zalijepljen’ zajedno iz datoteka. Pojedini su glazbenici svaki na svom kraju i u svom studiju snimili svoje dijelove, koji su kasnije složeni u cjelinu. Zvučni rezultat pak zadržava toplinu i živost uratka!
Generacija SFRJ uz otvarajuću Oprostite (to ni moj svet) još je jedan iznimno vješto nafunkiran komad vokalne naravi. Bluesy konture, gdje ‘mid-eight’ pasaža potpuno preokrene raspoloženje i time i dinamiku. Ritam linija i Jernejevo fraziranje kroz ‘čokati vah vah’ razvija čvrstu razigranu kinetiku, što komadu dodaje briljantnu notu osvajajuće slušljivosti. Opet je pak spomenuta mid-eight pasaža unutar komada priča za sebe! Modulacija i ulaz iz nje natrag na kiticu u toj su mid-eight pasaži najprepredeniji i najposebniji na albumu! Kratka, ali artistički silno vješto začinjena mid-eight pasaža donosi (i za glazbene sladokusce) sočno iznenađenje!
Posebno je pak intenzivan finale s dvije skladbe koje su povezane sa sjećanjem na Jernejevu majku. Prva je naslovna skladba albuma. Ona je nosiva, središnja točka albuma. Prožima ju melankolija i čeznja. Prihvaćanje i predavanje. Sve do posljednjeg tona, koji nestaje u odjeku mistike novog rođenja, novog susreta. Negdje, nekoć….. Nakon tog, posebno intenzivnog i s posebnom širinom emotivne dubine ispunjenog komada albuma, nalazi se još instrumentalni Makuahine, koji je na neki način njegov nastavak! Ta se kompozicija razvija iz dura! Nagovara razigrano i lagano, a istodobno Jernej u njoj i dalje održava mističnu narav albuma, što mu jednom više priigrava pobjednički poker asova, jer zadržava intenzitet kontrastnih prelijevanja atmosfere. Sve do samog kraja albuma.
Jernej Zoran ostaje umjetnik kojeg mora provjeriti svaki ljubitelj starog dobrog rock’n’rolla. I više. Svatko tko ulaže nešto u dobar (hard) rock stare škole! Glazbeno bogat, dubok, duhovit i artistički gibak. I na šestom studijskom albumu. Ostaje jedinstven jahač u slovenskom rock’n’rollu. »Ptice letijo spet na jug« opet donosi sve ono čime nas je taj glazbenik razmazio već u prošlosti, pri čemu je Jernej njime vrlo vješto ušao i u vokalnu ulogu, a istodobno jednom više uvjerio svojim talentom, ne samo izvanrednog gitarista, nego i kao odličan skladatelj i aranžer. Novi album možemo označiti čak i kao najzreliji u njegovoj (kari)jeri samostalnog glazbenog umjetnika.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Oprostite (to ni moj svet)
2. Greva tja
3. Tjavendan
4. Tu si zato
5. Orionove solze
6. Generacija SFRJ
7. Ptice letijo spet na jug
8. Makuahine
Glazbenici:
Jernej Zoran – vokal, gitara, bas gitara
Gostujući glazbenici:
Darko Vlahović – bas gitara
Damiano Della Torre – klavijature
Nemias Terxeria – klavijature
Abramo Riti – klavijature
Brian Petry – bubnjevi
Silvio Centamore – bubnjevi
Borut Antončič – prateći vokal na skladbi br. 1
