Mjesto: Hala Tivoli, Ljubljana, Slovenija
Datum koncerta: 29.03.2007
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 35.00€, 40.00€
Nakon svih ovih godina, malo se toga promijenilo. Svijetu je i dalje potreban netko tko će govoriti u njegovo ime, netko tko će iznova ukazivati na nepravde, bijedu, nasilje i nepravdu koji se iz dana u dan, iz godine u godinu, u vječnost šire po svim kutcima svijeta.
Joan Baez jedna je od takvih govornica. Međutim, ona to radi već gotovo 50 godina i, kako i sama priznaje, nažalost se nije puno promijenilo. Barem ne nabolje. Tako pjesma Boba Dylana “With God On Our Side” ima poruku koja nikako nije zastarjela, nažalost, čak je i previše aktualna. Ali kome da pjevač pjeva ako su uši gluhe?
Cijeli koncert nosio je prilično sličnu, politično-kritičnu, prosvjednu notu, koja doduše nema namjeru pokretati nove revolucije, samo tiho upozorava da nije nužno da je sve u redu samo zato što izgleda da nema ništa loše. Naravno, predstavljene su i lakše teme, ponajviše u skladbama kao što su: uvodna “Farewell Angelina”, “Fennario”, pa bluegrass napjev “Blue Ridge Mountains”, koji je Joan “shvatila”, kako kaže, tek kad je zakoračila u šezdesete, iako su ga neki glazbenici rado svirali već u šezdesetima, te pjesma “Wonderful World”, koja je svojom lakoćom doista iznenadila. Kako smo čuli, njezina ljubav prema takvim lakim melodijama potječe još iz vremena prije nego što se upoznala s folk glazbom, kad je slušala i svirala isključivo R & B pjesme! Takvih je pjesama bilo još nekoliko, a najviše se sigurno isticala “Gracias A La Vida”, otpjevana u “duetu” s cijelom dvoranom.
Joan Baez oduvijek je slovila i kao izvanredna gitaristica, što naravno i jest, a svakako ima i iznimno dobar osjećaj za nastup, jer je između svake skladbe poslužila novu priču, malo i zato što njezina gitara zahtijeva novo ugađanje za gotovo svaku pjesmu, a to je oduzelo podosta vremena. Čuli smo priču o njezinu prijateljevanju s disidentskim vođom iz istočne Europe, Václavom Havelom, pa kako je nastala pjesma “Sweet Sir Galahad”, te nekoliko drugih stvari iz prve ruke. O Dylanu nije bilo puno riječi, ali o njemu je rekla više kroz pjesme, bilo da su njegove (“Sweet Angelina”, “With God On Our Side” te “Love Is Just A Four Letter Word”) ili njezine autorske o njemu, ponajprije “Diamonds And Rust”, koja je za nas odsvirana u cijelosti, kako je rekla. “Obično ljudi počnu zijevati i kolutati očima” kad se prihvati te skladbe, jer je prilično epska, no ovdje je izazvala pravi val oduševljenja. Slično oduševljenje izazvala je i izvedbom “Love Is Just A Four Letter Word”, kad je pred kraj pjesme počela oponašati Dylanov način pjevanja, te se na kraju zahvalila s “Me and Bob say thanks!”.
Inače, njezin je glas još uvijek vrlo vitalan, unatoč bogatoj i dugoj pjevačkoj karijeri. Nema više onog njezina karakterističnog vibrata kojim je iz sve snage pjevala prije svega u prva dva desetljeća nastupanja. Osjeti se i nešto hrapavosti koja se nastanila u njezinim glasnicama, pa ih čini nešto manje gipkima i za koji ton nižima. Ali to nije mana, zapravo joj to daje svojevrstan pečat koji odražava život u svakom izgovorenom ili otpjevanom tonu, kao ono vino koje s godinama dobiva na okusu.
Već neko vrijeme na koncertnim je pozornicama prate dvojica izvrsnih glazbenika, nešto mlađih od nje, ali se više nego očito jako dobro razumiju i nadopunjuju. Kad Joan sama krene u neku od pjesama umjesto da krenu zajedno, odmah stane i pita Grahama Mabyja, koji svira bas, a povremeno i gitaru, “zašto ne počnemo ovu zajedno? Dobro jutro!”. Sva trojica se nasmiješe i ovaj put počnu zajedno. Nakon završene pjesme Joan odmah nastavlja: “znaš, to ‘dobro jutro’ bilo je namijenjeno meni, ne vama. Jako volim kad moji dečki pogriješe, što je inače vrlo rijetko”. Onaj drugi dečko je Erik Della Penna, koji svira više žičanih instrumenata, kao što su lap steel, mandolina te naravno gitara. Osobito lap steelom zna obojiti neke pjesme doista čarobno, dugim “sanjivim” notama nadopunjujući Joanin glas i njezinu gitaru, te “debelom”, punom bas linijom, i to u skladbama kao što je “Suzanne” Leonarda Cohena, koja je u izvornom obliku poduprta samo gitarom. Zajedno čine doista predivnu malu glazbenu cjelinu koja se bez poteškoća probija kroz mnoge glazbene stilove, te još veće vremensko razdoblje.
Dokaz da je Joan “u toku” što se tiče poznavanja glazbe, naravno one prosvjednije, pokazala je izvedbom pjesme “The Day After Tomorrow”, koja se nalazi na albumu Real Gone (Anti, 2004) Toma Waitsa, a koja je zapravo i za njega jedna od prvih doista izravno prosvjednih skladbi. Usput je odsvirala i verziju “Scarlet Tide” Elvisa Costella i “Christmas In Washington” Stevea Earla. Koncert je zaključila Lennonovim “Imagine” i pjesmom “Amazing Grace” otpjevanom a cappella, naravno u obveznom “duetu” s cijelom dvoranom. Tako nešto doista nije bilo za očekivati, publika je nadglasala Joan, zbog čega se zapela u tekstu i oduševljenje nije mogla sakriti, možda joj je čak i suza kliznula niz lice. Doista nezaboravno, kako za nas, tako sigurno i za nju.
Hoće li sjemenke “tihog prosvjeda” pasti na plodno tlo, tek ćemo vidjeti, ali činjenica da je ikona folk-rock glazbe i njezina dva dečka ostavila doista zadovoljavajući i poseban dojam, očita je već sada. Ako ti netko ponudi dijamante i rđu, izaberi dijamante. Joan ih ima!
Setlista
1. Farewell Angelina
2. Scarlet Tide
3. Fennario
4. With God On Our Side
5. Blue Ridge Mountains
6. Wonderful World
7. Christmas In Washington
8. Wecker
9. Suzanne
10. Love Is A Four Letter Word
11. Joe Hill
12. Dear Sir Galahad
13. The Day After Tomorrow
14. Diamonds And Rust
15. Jerusalem
16. Gracias A La Vida
—dodatak 1.—
17. Where Have All The Flowers Gone
—dodatak 2.—
18.Imagine
19.Amazing Grace
SASTAV:
Joan Baez – vokal, gitara
Erik Della Penna – gitara, lap steel, mandolina
Graham Maby – bas gitara, gitara
