Izdavačka kuća: Mascot Label Group
Datum izlaska: 28. 10. 2022.
Produkcija: Peter Tägtgren
Trajanje albuma: 50.10 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.5/10
Joe Lynn Turner danas se u svijetu rocka i rolla definitivno smatra jednom od vokalnih legendi. Kako bilježe najljepše basne i priče rock’n’ rolla, Joe Lynn Turner je isprva izdao četiri albuma s Fandango (grupu je osnovao 1977.), a zatim se priključio Rainbow. Slijedile su suradnje s Yngwie J. Malmsteen’s Rising Force, Deep Purple, Glennom Hughesom (projekt HTP), Mickom Jonesom, Cher, Litom Ford, Billyjem Joelom, Michaelom Boltonom (na dvostruko platinastom “The Hunger”, 1987.), Michaelom Schenkerom, Arjen Lucassen’s Star One, Riot (album “The Privilege Of Power”) te projektom Sunstorm. Nakon pet desetljeća neprekinute upletenosti u magiju rocka stiže, dakle, novi Turnerov album “Belly Of The Beast”. Slavni pjevač je već tijekom promotivnih aktivnosti vezanih uz novi album glasno najavljivao da će to biti njegov najtvrđi album karijere.
U najavama je bio potpuno realan. “Belly Of The Beast” je prokleto nabrijan album. Joe Lynn Turner je na njemu duboko zagazio u mračna prostranstva heavy metala. No album je istodobno nabijen mamljivom muzikalnošću i naravno, potvrdno odgovara na vaše najvažnije pitanje. Je li Turner vokalno spojiv s tako odabranom novom skladateljskom i produkcijskom konfekcijom? Naprosto fenomenalno.
Mnogi dugogodišnji sljedbenici, osobito oni koji obožavaju razdoblje rada s Y. J. Malmsteenom, povući će poneku neoklasično zasoljenu smjernicu i na novom, mjestimice silno mračnom, čak zloslutnom i napokon povampirenom izdanju. Suradnja s Peterom Tägtgrenom zapravo sve objašnjava. Slavni švedski guru zvučnog inženjerstva predobro zna kako se služi ekstremnim smjernicama u prostranstvu metal glazbe. O njegovoj reputaciji ne treba gubiti riječi. Njemu je sve jasno. Svi zahvati i trikovi. Od industriala do death i black metala.
Smjesa Tägtgrenovih aranžmana, zvučnih zahvata i poluga koje generiraju silno mračnu, ali moćnu, svečanu i zvučno sjajno popunjenu te gotovo orkestralnu produkcijsku sliku novog Turnerovog albuma, uz sjajno odrađene vokale slavne vokalne ikone, ne bi mogla bolje funkcionirati. Novi album ne samo da pokazuje vrhunsku vokalnu formu koju Joe Lynn Turner održava u zrelim godinama djelovanja, nego se obraća izuzetnom idejnom širinom i zvučnom dubinom, pri čemu povremeno čak iznenađuje koliko je zapravo skladna suradnja Petera Tägtgrena i Turnera. Skladba poput npr. Don’t Fear The Dark ne bi mogla biti više euro-metalska (tipični Tägtgrenov motiv na sintisajzeru u refrenu mogli bi u drugim glazbenim pričama s lakoćom posvojiti i Nightwish i Pain). I ovaj je album ponovno dokaz da je Joe oduvijek u prvom redu najbolje surađivao s europskim glazbenicima.
Najuvjerljivije pak djeluju sporiji trenuci albuma, koji rastu postupno. Polako. U uzbudljiv atmosferski krešendo. Fallen Angel je u tom pogledu zasigurno najmračnija skladba albuma, koja ipak vrhunski grabi razvojem bezgranične melankolije u dramatičnom refrenu. Ta otrovno ohola i poguban mračnjaština vrhunski je okrunjena i, među ostalim, u The Dark Side Of The Soul. Orkestracije dodane moćno lomatajućem rifu te silna melankolija koju kruni Turnerov nezamjenjivi i na milju upadljiv vokal gotovo su trijumfalne u stvaranju crne atmosfere. Evocira asocijacije na Black Sabbath u eri albuma “Cross Purposes” (1994.). Još jedan takav intenzivan trenutak donosi u nastavku albuma Desire, čija jedna od glavnih fraza duguje zahvalnost za inspiraciju Deep Purple i skladbi Gypsy. Ne zato što vuče na spomenutu klasiku, nego zbog atmosferskog dosega koji kompozicija kao cjelina razvija. Uz dodane zborske harmonije u teatralnom refrenskom napjevu.
Neke momente albuma, koji povezuju prošlu eru djelovanja slavnog pjevača s Rainbow i Malmsteenom, slikovito oživljava neoklasični ‘barocco’ stil soliranja briljantnog gitarista Dynazty i Crowne, Lovea Magnussona. Skandinavska škola vrhunske pedanterije kojoj dugo nitko ne može prići blizu. Od kompozicija na ovom albumu koje bi s obzirom na simfonijski razvoj mogao posvojiti i ikonski Blackmore, kandidat na novom Turnerovom albumu upravo je završna Requiem.
Da. Novi album Joea Lynna Turnera odlična je stvar. S obzirom na reputaciju uvijek visokokvalitetnih izdanja pjevačeve bogate samostalne karijere, a posljedično i visoka očekivanja, “Belly Of The Beast” zauzima posebno mjesto u Turnerovom diskografskom opusu. U svemu je pravi Joe Lynn Turner, samo što je čistokrvno metalski, kao rijetko koji od prijašnjih. Ovaj put je Joe otišao daleko preko crte. Taj mu je trenutak u karijeri naprosto jako trebao. Ako se netko sjeća debakla s projektom Sunstorm, u kojem je izdavačka kuća Frontiers Music Srl. prilično nepoštovano obračunala s legendarnim vokalistom, Joe je s “Belly Of The Beast” zapravo dokazao gdje je njegovo pravo mjesto. U suradnji s germanskim glazbenicima. S obzirom na njegov najnoviji, idejno uistinu visoko skladan i učinkovit studijski album, nadajmo se da je za suradnju s Tägtgrenom ostalo za ubuduće još pogonskog goriva i kreativne municije.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Belly Of The Beast
2. Black Sun
3. Tortured Soul
4. Rise Up
5. Dark Night Of The Soul
6. Tears Of Blood
7. Desire
8. Don’t Fear The Dark
9. Fallen World
10. Living The Dream
11. Requiem
Postava:
Joe Lynn Turner – vokal
Peter Tägtgren – gitara, bas gitara, programiranje
Sebastian Tägtgren – bubnjevi
Love Magnusson – gitarski solo
