Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum intervjua: 24.01.2014
Ameriški veterani Iced Earth nikako nisu stranci na našim pozornicama, koncert odsviran 2008. na Metalcampu uvrstili su čak i na DVD Festivals of the Wicked, a svaki put kad se vrate k nama, to je veselje. Iced Earth su se s novim albumom Plagues of Babylon nakon prošlogodišnjeg headlinerskog nastupa na Metaldays vratili i u Ljubljanu te prvi put nastupili u Kino Šiška. Još prije njihova nastupa porazgovarali smo s vječnim vođom sastava, Jonom Schafferom, a razgovor se uglavnom vrtio oko novog albuma koji dokazuje da Iced Earth još nisu rekli zadnju. I više nego očito, Jon je time više nego zadovoljan.
RockLine: Jon, dobrodošao opet u Sloveniju, ti i bend niste mogli izabrati bolji trenutak, jer smo upravo danas dobili prvu pošiljku snijega ove zime.
Jon: Hvala, lijepo je opet doći k vama, i kul, nisam znao (smijeh).
RockLine: Upravo ste izdali novi album, koji se prilično dugo iščekivao, i zbog izvrsno primljenog albuma Dystopia. Jeste li zbog toga tijekom snimanja Plagues of Babylon bili pod još većim pritiskom?
Jon: Da, svakako, ali pod pritiskom smo zapravo tijekom snimanja svakog albuma. Ovaj put je možda bilo i gore zato što smo cijeli raspored posložili oko velike europske turneje s Volbeat i ciljali smo na to da novi album bude gotov za tu priliku. Za pripremu samog materijala za Plagues of Babylon zato je bilo stvarno malo vremena, a uz to je album trebalo i snimiti te se držati obveza oko festivalskih nastupa. Bilo je teško, ali mislim da ljudi dobro funkcioniraju pod pritiskom, ako ga naravno mogu podnijeti. Neki to ne mogu, ali ako se pod pritiskom ne slomiš, mislim da iz sebe i ljudi oko sebe možeš izvući najbolje.
RockLine: Tebi je ovaj put vjerojatno bilo još stresnije, jer prvi put u povijesti sastava si sam producirao album.
Jon: Točno, iako sam bio snažno uključen u produkciju svake ploče Iced Earth. Ovo je prva koju sam producirao posve sam. Radio sam s četiri različita inženjera u tri studija i različitim okruženjima pa sam morao biti stvarno pažljiv i oprezan, jer je i za mene to iskustvo bilo nešto sasvim novo. Što je super, jer se zbog toga moraš gurati još jače.
RockLine: Ako se ne varam, Jim Morris, producent s kojim surađuješ već dugo godina, ovaj put vremenski nije bio dostupan?
Jon: Ne baš, samo nam se rasporedi nikako nisu uspjeli poklopiti. Ovaj put nisam htio raditi u Morrisound studiju, iako ga obožavam, jer bih ljeti morao više puta letjeti iz Europe u SAD, a novi album je nastajao upravo u tom razdoblju. To mi se događalo dok je nastajala Dystopia i bilo je vremenski iscrpljujuće, pogotovo za mene osobno, koji sam tijekom nastajanja novog albuma prisutan cijelo vrijeme. Za ostale dečke bilo bi lakše, jer u studio dođu snimiti samo svoje dijelove, no s obzirom na to da sam album producirao sam, snimanje s Jimom Morrisom nije dolazilo u obzir. S obzirom na naš raspored, morao bih ostati u Europi dulje nego što smo si financijski mogli priuštiti, a s njegovim godinama i iskustvom nije ni spreman letjeti amo-tamo. Jednostavno je bilo smislenije da stvari izvedemo kako smo ih izveli, a naposljetku i ja i Jim znamo što je najbolje za Iced Earth.
RockLine: A je li nastajanje materijala za novi album bilo drugačije od pisanja albuma Dystopia?
Jon: Ne, ne baš, zapravo je bilo posve isto. Rekao bih da je najveća razlika samo u tome što su Luke i Troy doprinijeli puno više nego prije, iako je Troy već za Dystopia doprinio nekoliko super stvari. Stvari su išle otprilike tako da bi mi dečki poslali rifove, koje bih prearanžirao tako da se oko njih dala isplesti veća priča, dakle cijela pjesma. Sam sam s radom počeo nekoliko tjedana prije nego što mi se pridružio Stu, a onda smo puno toga napravili zajedno, ponajprije što se tiče tekstova i vokalnih melodija. Cijeli je postupak tako bio posve isti, samo smo imali više vremena za probe i pisanje prije nego što smo u Njemačkoj počeli sa snimanjem. Dystopia smo uvježbavali samo pet dana, a nove pjesme više tjedana, a u to smo vrijeme uvodili i Raphaela (Raphael Saini je snimio bubnjeve za Plagues of Babylon, već po izlasku albuma na njegovo je mjesto stao Jon Detter, op.a.), koji se morao naučiti stari materijal zbog festivalskih nastupa i novi zbog snimanja albuma.
RockLine: Ovaj je album donekle polukoncepcijski, jer se prva polovica bavi pričom iz svemira sage Something Wicked i tvojim likom Set Abominae. Pristup je ipak drugačiji, jer si priču ovaj put smjestio u postapokaliptično zombijevsko okruženje.
Jon: Da, točno. Ali zapravo je svako poglavlje sage Something Wicked smješteno u drugačije okruženje, uvijek je riječ o drugačijem pristupu. I Dystopia je potpuno drugo razdoblje te priče. Ovaj put je u osnovi riječ o zombi horor priči, koja ipak sadrži mnogo elemenata stvarnog svijeta.
RockLine: Ne znam hoćeš li se složiti, ali ja zombije vidim kao neku vrstu simbola financijske elite koja trenutno iscrpljuje svijet.
Jon: Da, nešto od toga je svakako u priči, ali u prvom je planu ideja da je čovječanstvo postalo zombijevsko.
RockLine: A Set drži uzde, odnosno lance u rukama?
Jon: Da, ovisi s koje perspektive na to gledaš. U ovoj priči da, kao što prikazuje naslovnica, spreman je pustiti kuge na čovječanstvo. Prisutne su dvije vrlo distinktivne strane, kao što je oduvijek bilo u sagi Something Wicked. Set može biti spasitelj ili antikrist, ovisno o tome na kojem polu stojiš. To je oduvijek bila bit, »mindfuck« priče, i zato je tako zabavno vidjeti je u različitim okruženjima. Okvir te priče možeš prenijeti na svako razdoblje ljudske povijesti.
RockLine: Na samom albumu ima nekoliko vrlo zanimljivih trenutaka, među njima i obrada američke klasike Highwayman, ali više me zanima kako to da ste obradili tvoju solo, odnosno Sons of Liberty pjesmu Spirit of Times?
Jon: Album je vrlo mračan, posebno njegova prva polovica, i htjeli smo nekoliko pjesama koje u sebi imaju nešto nade i optimizma, kraj albuma je s njima ljepši. Osim toga, Sons of Liberty je prilično nepoznata stvar, o kojoj se vijest širi samo usmeno. Htjeli smo sa Stuom snimiti jednu pjesmu tog projekta kako bi dobio na široj prepoznatljivosti. Iza Sons of Liberty ne stoji izdavačka kuća, samo ljudi koji šire glazbu, i volim tu pjesmu. Zato je ta pjesma i postavljena na kraj ploče, jer ima sličnu poruku kao Highwayman. Dakle, možeš me ubiti, ali nikad nećeš ubiti moj duh. Mislim da je to iznimno snažan tekst i Highwayman je kao neki uskličnik albuma. Riječ je ponajprije o ideji bratstva i snažne povezanosti, jer smo Michael, Hansi, Stu, Russell i ja iznimno povezani i bliski prijatelji.
RockLine: Meni osobno je najbolji trenutak albuma Cthulhu, i zato što sam veliki obožavatelj Lovecrafta. U prošlosti ste se na Horror Show već dotaknuli klasične horor literature i klasičnih čudovišta pa me zanima vidiš li Cthulhu možda kao svojevrsni nastavak toga?
Jon: Ne, ali vidim to kao trenutak izuzetne pijanosti u Urugvaju u četiri ujutro na plaži tijekom žestoke, bijesne oluje, kad smo urlali u nebo »Jebi se!« (smijeh). Sljedećeg jutra odsvirao sam Stuu pjesmu koja ga je podsjetila na bijes mora i htio je napisati pjesmu koja bi se odnosila na ocean. Predložio sam mu Cthulhua, knjigu je pročitao na internetu i napisao tekst. Dakle, ne, nije riječ o povezanosti s Horror Show, riječ je o dva prijatelja koji se do mrtvog napiju na plaži (smijeh).
RockLine: A imaš li možda već pripremljeno nešto novog materijala za Sons of Liberty?
Jon: Ne, on nastaje posve spontano, a osim toga trenutno sam 100 posto predan Iced Earth i jednostavno nemam vremena.
RockLine: S Iced Earth si trenutno zauzet još više nego u prošlosti, zar ne?
Jon: Točno, zadnje tri godine bile su lude. U vrijeme Dystopia pisao sam i snimao i Sons of Liberty i bilo je previše naporno. Vjeruj mi, zahtjeva za novim Demons & Wizards ima za cijelu poplavu, i za Sons of Liberty, s Michaelom (Poulsen, vođa Volbeat, op.a.) ima u planu svoju stvar i u danu je premalo sati za sve skupa. Ali mogu ti reći da će se ostvariti sve, a ne želimo ugasiti snažnu vatru koja trenutno gori za Iced Earth.
RockLine: S obzirom na to da se sati do vašeg nastupa već ističu, zanima me još koliko je teško sastaviti setlistu, pogotovo s obzirom na to da Iced Earth imaju zaista bogatu diskografiju?
Jon: Jednostavno. Stvarno, stvarno teško. Upravo na to sam se žalio u backstageu tijekom turneje s Volbeat i zapravo mi je Michael samoinicijativno priskočio u pomoć, jer je veliki fan benda još od našeg prvijenca. Sljedeći dan se pojavio preda mnom s četverostranom setlistom na kojoj je bilo pjesama za četverosatni set (smijeh)! Set trenutne turneje prilagođen je ponajprije novoj ploči te Jonu, koji stvari uči usput, čak i na probama zvuka. Ima nekoliko pjesama koje nismo svirali još od promotivnog ciklusa za taj određeni album. Svirat ćemo na primjer Blessed Are You i Disciples of the Lie, koje nismo svirali negdje od Alive in Athens. Izbor pjesama je sve teži i teži, a ljudi će se uvijek žaliti da im ta i ta pjesma nije po volji i da žele čuti to i to. U Kourionu smo svirali tri sata pa su ljudi još uvijek pitali zašto niste svirali ovo i ono (smijeh).
RockLine: S novim albumom je, čini se, budućnost Iced Earth svijetla, zar ne?
Jon: Da, i čini se puna napornog rada (smijeh). Trenutno je u bendu odlična kemija, bratstvo među nama održava nas na nogama i time je turneja života, koji je težak život, puno lakša.
Galerija slika
