Izdavač: The Players Club/Mascot Label Group
Datum izlaska: 26. 2. 2021
Produkcija: Joseph Williams
Trajanje albuma: 50.23 min
Žanr: Art Rock / Art Pop
Ocjena: 8.5/10
Joseph Williams doista ne treba dugu uvodnu priču. Sin poznatog skladatelja filmske glazbe Johna Williamsa upisao se u drugoj polovici osamdesetih među nezaboravne rock vokale, ponajprije kao član američkih art rock velemajstora Toto, kojima se 2010. vratio i u kojima ostaje i nakon reaktivacije 2020. Dok su se Totove prilično zamršene stvari tek razmrsivale, lik je najviše surađivao sa Steveom Lukatherom. Umjesto materijala za novi album Totoa, njih dvojica su istodobno nastvarali toliko nove glazbe da su odlučili u isto vrijeme objaviti svaki svoj samostalni studijski album.
Dok recenzija Lukatherova novog solo albuma »I Found A Sun Again« tek slijedi, uzmimo prvo pod povećalo onaj koji je artistički jasnije prislonjen uz pop retoriku. Joseph Williams ima snažan i izgrađen vokalni karakter izraženih soul opruga, skrojen za boravak u pretežno pop okruženju, (kabaretnim) šansonama, ali i uhu pitomijim jazz varijacijama. Tko poznaje Toto, zna da je to bend koji je oduvijek mogao svirati sve žanrove i nevjerojatno ih profinjeno fuzionirati te servirati u samonikloj artistički glazbenoj kulturi. »Denizen Tenant« je prije svega apsolutno album Josepha Williamsa. Uz njega, pak, društvo mu pravi niz vrhunskih glazbenika – velika većina njih Williamsovi dobri stari glazbeni drugovi – koji ga prate kroz glazbenu karijeru. Prije svega kreatori priče o Toto: Steve Lukather, David Paich, Simon Phillips, Leland Sklar, Nathan East, a od ostalih vrijedi izdvojiti klavijaturista Jeffa Babka, udaraljkaša Lennyja Castra, a ponajprije sjajnog Michaela Landaua, koji se, slično kao Steve Lukather ili gitaristi tipa Jeff Kollman, Carl Verheyen, smatra velikim gitarskim posebnjakom i »fusion« guruom. U društvu najboljih s najboljima teško je da išta pođe po zlu. Williamsova strogo čulna i proživljena vokalna soul retorika na albumu dobiva briljantnu slojevitost i širok dinamički domet u ekspresiji. Dakle, album na kojem si u slikovitom i kontemplativnom dijalogu pružaju ruke retorika popa, rocka, jazza, ali i primjese world glazbe, bluesa pa čak i keltskog epskog zanosa (Mistress Winter’s Jump).
Na albumu je prilično trenutaka koji bi mogli stanovati na nekom od albuma Totoa. To se osobito odnosi na Remember Her, Liberty Man te dijelove uvodne Never Saw You Coming, dok bi završna mistična World Broken, koja u melankoliji djeluje posebno dramatično, mogla sletjeti i na Totov album »Falling in Between«.
Jedna od najzanimljivijih točaka je naslovna skladba albuma, koja ima skokovite prebacivanje vodećih ritmova, a u njoj je zanimljiva izmjena akordnih struktura i duhovito ugrađeni trikovi jazzovske finomehanike, koji dodaju čak nešto Steely Dan sentimenta. S Black Dahlia, u kojoj je istaknut ulog Davida Paicha, album se približava pop retorici koju bi bez problema prihvatio i Michael Jackson. A kad smo već kod popa, on je na albumu najizraženiji u baladi Wilma Fingadoux – i produkcijski i aranžmanski. U toj je skladbi posebno naglašen Williamsov vokalni magnetizam, sa svim proživljenim emocijama i strastima kojima vokalist tako realistično raspolaže u svojoj interpretaciji.
Album je šaren i idejno izuzetno spretno razigran. Svaka skladba ima jasno izbrušen karakter, detaljnu zvučnu i aranžersku dotjeranost, filigransko »lijepljenje« sitnih komadića u moćno strukturiranu cjelinu koja cijelo vrijeme zvuči vrlo svježe, nadahnuto, opušteno, ali i ležerno. Odrađeno s perjanom lakoćom. Pritom govorimo o neprestanoj implantaciji malih remek-djela velikih glazbenih majstora, koji Williamsu popločavaju široku stazu punokrvne vokalne ekspresije. Takva je izuzetno posebna skladba albuma i The Dream, koja donosi jedan od razigranijih, poskočnijih i lakših trenutaka albuma, a ujedno pokazuje zadivljujući karakter pomirljive simbioze vokala i instrumentalnog doprinosa glazbenika koji su sudjelovali. I bojanje dodatnim vokalnim harmonijama kontrastno pali i cijelo vrijeme (što je logično) evocira vibraciju sastava Toto. Williams si stalno stvara puno prostora da svojim soul manevrima zapravo mijenja svaku vokalnu liniju strofa i daje im varijaciju melodije.
Na albumu su dvije obrade. If I Fell, koja u izvorniku pripada sastavu The Beatles, u vokalnom duetu s Lukatherom strogo je akustički zacrtana točka, duhovito posađena na kinetiku latino ritma, što joj daje predznak fascinacije. Druga je Gabrielova Don’t Give Up, koja dobiva izražen soul pa čak i gospel prizvuk, a zahtjevne linije koje u izvorniku pripadaju Kate Bush izuzetno fascinantno i uvjerljivo izvodi Williamsova kći Hannah Ruick. »Denizen Tenant« je, međutim, sam po sebi opterećen tako snažnom artrockovskom vrijednošću da se svaka obrada – pa makar i najzanimljivija – uvijek može smatrati dispensabilnom. Tko poznaje Williamsov album »Two of Us« (2006), zna da je čovjek oduvijek privržen preradi izvornika drugih izvođača. Integracija obrada na ovom solo albumu stoga nimalo ne iznenađuje.
Joseph Williams ostaje veliki i karizmatični vokalni velemajstor. Album ima izuzetnu dopadljivost, neprestanu privlačnost, izražen art karakter i sjajno brisanje granica u druženju glazbenih žanrova. Williamsov vokalni šarm tako ugodno sazrijeva dalje, a »Denizen Tenant« to u punom iznosu potvrđuje. Album koji ne trpi »polovičarstvo«, album koji »grabi cjelovito« i oduševljava svakim slušanjem. Odličan je konačni rezultat velikog perfekcionizma, profinjeno odmjerenih zvučnih i skladateljskih koraka, koji proizlazi iz mudrosti prekaljenih i zrelih velemajstora glazbenog zanata.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Never Saw You Coming 5:19
2. Liberty Man (4:29)
3. Denizen Tenant (3:26)
4. Wilma Fingadoux (3:43)
5. Black Dahlia (4:34)
6. Don’t Give Up (5:52)
7. The Dream (3:42)
8. Remember Her (4:44)
9. No Lessons (3:48)
10. Mistress Winter’s Jump (3:32)
11. If I Fell (2:33)
12. World Broken (4:41)
Sastav:
Joseph Williams – vokal
Gostujući glazbenici:
Jeff Babko, Oscar Bugarin, Lenny Castro, Nathan East, Jay Gruska, Barbara Gruska, Michael Landau, Steve Lukather, Steve Overton, David Paich, Simon Phillips, Dylan Ronan, Hannah Ruick, Leland Sklar, Steve Tavaglione, Weston Wilson, Ray Williams, Mark T. Williams
