Mjesto: Schwabenhalle / Augsburg / Njemačka
Datum intervjua: 22.06.2011.
Dolazak klasičnih AOR briljanata Journey u Europu radi promocije njihova drugog studijskog albuma otkako nastupaju obnovljeni i preporođeni, predvođeni novim vokalistom Arnelom Pinedom, pravi je blagdan za ljubitelje melodičnog hard rocka. Ukupno već 14. studijski album naslovljen “Eclipse” potvrda je velikog stvaralačkog zamaha i inspiracije koji prate sastav, a ovaj pritom ne pokazuje nikakve znakove korozije ili klonulosti.
Intervju smo odradili prije koncerta skupine u njemačkom Augsburgu, na kojem su Journey nastupili u sanjskoj “bratskoj” kombinaciji sastava Night Ranger, Kansas i Foreigner. U posebnom autobusu, čija je karoserija promotivno oblijepljena gitarama marke Gibson, a unutrašnjost preuređena u prostor namijenjen promociji sastava, u koji spada i vođenje intervjua.
RockLine: Kako se osjećate nakon tjedan dana otkako ste stigli na stari kontinent i odsvirali prvi koncert u Berlinu? Jesi li zadovoljan turnejom?
Ross: Opušteni smo. Stvar je jako uigrana. Obično nastupamo u društvu triju ili četiriju bendova, a na rasporedu nastupa uvijek smo zadnji, što nam odlično paše. Turneja je izvrsno organizirana i sve teče vrlo glatko. Na nastupima sviramo repertoar s našim najvećim hitovima, a među njih su umiješane i skladbe s novog albuma “Eclipse”. Ipak, s turnejom smo počeli već u travnju ove godine, kad smo krenuli s nastupima po Južnoj Americi. Prije toga smo vježbali i uigravali se otprilike dva tjedna. Cijela stvar je trenutačno odlično uhodana, a dojmovi su vrlo pozitivni.
RockLine: Dolazak Arnela Pinede za Journey je neka vrsta novog rođenja?
Ross: Upravo tako. Iako je Arnel s nama već skoro četiri godine, još uvijek mogu reći da je novajlija. Što da kažem za Arnela? “Vruć” je. “Eclipse” je naš drugi studijski album na kojem je dao svoj vokal. Između ta dva posljednja albuma izdali smo i DVD “Live in Manilla” (2010), na kojem se možeš uvjeriti u novo lice našeg benda.
RockLine: Jeste li za novi album “Eclispe” trebali dulje vrijeme da skupite dovoljno ideja i materijala, koji je potom prošao daljnju fazu studijske obrade?
Ross: Neal (Neal Schon, op.p.) i Jonathan (Jonathan Cain, op.p.) trebali su otprilike tri mjeseca da prorade sve ideje. One su se zapravo u konačni oblik razvijale u studiju. Mi u Journeyju smo u prošlosti albume snimali na dva načina. Prvi način je bio takav da smo materijal napisali, uvježbali, otišli u studio i odsvirali ga. Bila je to neka vrsta radionice u studiju. Dođeš, odsviraš, snimiš. Tako smo pristupili i na novom albumu.
RockLine: Ovaj put niste se morali koncentrirati na duljinu skladbi…
Ross: Ne, nismo. To je vrlo dobro pitanje…
RockLine: …. jer znam da se na radiju vrte vaše skladbe koje su obično duge tri minute. One su inače prilagođene za vrtnju na radijskim frekvencijama. Dakle, ovaj ste put imali potpunu stvaralačku slobodu.
Ross: Da. A razlog je taj što se koncept, ili da kažem svrha, radija u digitalnom dobu potpuno promijenila. Formati namijenjeni emitiranju mogu biti širi, nude više varijacija, ponekad ih je teško prepoznati, kao što su recimo skraćeni uzorci. Namijenjeni su više upoznavanju s glazbom nego slušanju. Ljudi tako imaju mogućnost da takve formate “povuku”, pa samo emitiranje na radijima u novom dobu više nema takvo značenje. Sve se polako seli na internet. S gledišta skladatelja, mi smo si zadnjih nekoliko godina dali potpunu slobodu da pripremamo skladbe u duljini trajanja koju sami određujemo, nad čime imamo potpunu kontrolu, prema našim željama. Uz sve to pripremili smo i skraćene i prilagođene verzije originala, u slučaju da dobijemo priliku za šire radijsko emitiranje masama.
RockLine: Dakle, vi u Journeyju sami uređujete takve prilagođene verzije skladbi namijenjene radijskom emitiranju.
Ross: Da. Nikada nikome ne bismo dopustili da to radi umjesto nas. Ako se osvrnem na “Eclipse”, album nosi originale, dok su izdani singlovi prilagođeni. Prilagodili smo ih mi.
RockLine: Kako vi u Journeyju doživljavate današnje djelovanje radijskih postaja koje emitiraju rock glazbu?
Ross: Iskreno, danas ne slušam više mnogo takvih radijskih postaja. Danas je teško razlučiti između dviju sfera. Prva je internetska, gdje se glazba nalazi u svim mogućim prilagođenim formatima. Postoje mjesta na internetu gdje je glazba potpuno kategorizirana. Uz satelitski radio, kao što je primjerice Sirius XM, tu je još cijeli svijet interneta, koji nije ništa manje tržište. Naša glazba, koja je prilagođena za emitiranje na radiju ili internetu, kategorizirana je u kategoriju Adult Oriented Rock, pod kraticom “A.O.R.”, a ta kategorija nema nikakve veze s popom.
RockLine: “Eclipse” je gitarom nabijen album, a istodobno za Journey izazovno svjež, jer ne skriva raznolikost muziciranja.
Ross: Upravo tako. Journey su sposobni svirati mnoge različite žanrovske oblike glazbe. Glazbenici u skupini potječu iz različitih glazbenih pozadina, odnosno razvijali su se u različitim glazbenim sredinama. U osnovi su glazbenici u skupini vrlo dobro potkovani u ovladavanju različitim glazbenim varijetetima. Bez obzira na to što na koncertima većinom sviramo materijal s naših najvećih hitova, materijal na novom albumu “Eclipse” je nešto drukčiji i teško parira slici naših hitova. Svirati i snimati neprestano jednu te istu glazbu uz mogućnost da ne postignemo nikakve opipljive rezultate za nas ne dolazi u obzir. “Eclipse” je drukčiji album. Ako ga usporedim s prošlim radovima, paralele su smislene s albumom “Frontiers”, koji je u vrijeme izlaska važio za posve eksperimentalan album. Okrenuli smo se pristupu koji smo upotrijebili već za “Frontiers”. Sadrži točke kakve u prošlosti nikad nismo isprobali. Istodobno ne skriva glazbene utjecaje koji su bili značajni osobito za početke glazbene karijere skupine. Mislim na razdoblje prije priključenja Stevea Perryja Journeyju ili rano razdoblje, odmah nakon što se Steve Perry pridružio skupini. “Eclipse” je opet tvrđi, rockerskiji, energičniji album. Do neke mjere heavy metal album. A kad smo već kod heavy metala, i u tim se vodama vrlo dobro snalazimo, i večeras ćete nas moći detaljno proučiti u tom pogledu na koncertu (smijeh).
RockLine: Prije si spomenuo album “Frontiers”. Je li Journeyju bilo teško slijediti uspjeh albuma “Escape”?
Ross: Do neke mjere da. Zapravo jest. Albumu “Escape” slijedili smo u određenim točkama. Tako smo složili zajedno Separate Ways i Faithfully. Međutim, “Frontiers” ima i nekoliko posve drukčijih trenutaka na albumu. Oni su nam poslužili kao referenca pri usmjeravanju i ovaj put, pri osmišljavanju “Eclipse”.
RockLine: Možda iza poruka stihova skladbi albuma “Eclipse” leži neki blagi koncept?
Ross: Da. U skladbama kao što su Tantra i Human Feel u pozadini leži koncept. Journey smo oduvijek bili skupina koja je u lirskom smislu slušatelju donosila poruke o nadi, o prkosu, o hrabrenju. Ono što se odražava u stihovima skladbe Tantra po poruci ne odmjerava ništa manje od onoga što leži u poruci skladbe Don’t Stop Believing.
RockLine: Nakon tog odgovora Ross Valory se oprostio rekavši da bi jednom želio posjetiti Sloveniju, jer skupina dosad u Europi nije stigla dalje od Njemačke. U to nam se vrijeme u razgovoru pridružio i bubnjar Deen Castronovo. Ross je diplomatski nagovijestio da Deen zna puno više o konceptu skladbi, a Deen pritom nije zaboravio dodati,…
Deen: Bio sam i izvan Njemačke. Kad sam svirao s Vascom Rossijem. Tri uzastopna koncerta 1995. godine. Stef (Stef Burns, op.p) je tada bio na gitari.
Ross: Stef je i moj dobar prijatelj. Svirali smo zajedno. I recite mu, ako ga sretnete, da mi je još uvijek dužan novac. Neka da barem toliko da si mogu kupiti par novih trapera (smijeh).
RockLine: Deen, možeš li nam, kao kreativni dio sastava Journey za novi album “Eclipse”, približiti svoj doprinos albumu?
Deen: Jako sam oduševljen što sam mogao dati svoj udio u skladbama. Neal i Jonathan pripremili su materijal i predstavili nam ga. Bili smo u studiju. Bez proba, bez sviranja. Samo smo slušali glazbu. Demo materijal. Raspravljali smo što se još može dodati pojedinim skladbama, male korekcije tu i tamo. Kad smo se oko svega dogovorili, otišli smo u studio i stvar odsvirali i snimili u svega dva pokušaja. To je to. Moj doprinos? Što je mogao biti nakon što ti kolege predoče demo snimke s podlogom računalno programiranih bubnjeva? (smijeh) U studiju smo sjedili s producentom Kevinom Shirleyem. Kevin me usmjeravao. On je genij, izniman producent. Ja sam dao ideju, a Kevin me usmjeravao u pojedinostima i detaljima. Što se tiče pisanja skladbi, u to se nikako nisam miješao. Nalazim se naime u ekipi u kojoj su najbolji glazbeni autori svih vremena, što je za mene osobno velika čast.
RockLine: Kako birate koje ćete skladbe odsvirati u repertoaru kad idete na koncertnu turneju?
Deen: Uvijek imamo pripremljen takozvani “tucet prljavih” (“dirty dozen”). To je zbir najvećih Journey hitova koji ne smiju nedostajati ni u jednom repertoaru. Otprilike 80 skladbi nam ostane za izbor, kako popuniti ostatak repertoara. Uvijek definitivno pripremimo mjesto za dvije ili tri skladbe novog albuma koji na turneji predstavljamo. Većinom se u set listi nalaze stalnice kao što su Open Arms, Faithfully, Don’t Stop Believin’. Naravno, stvari se od večeri do večeri mogu mijenjati. Ponekad raspravljamo prije koncerta zajedno i kažemo: “Večeras nam treba nešto više “rockerski”!”, pa tako izaberemo odgovarajuću skladbu koju dodamo u repertoar za tu večer. Isprobamo je samo na tonskoj probi prije koncerta da vidimo kako funkcionira i znamo li je još odsvirati nakon dvije ili tri godine nesviranja, i to je to.
RockLine: Journey ste oduvijek bili poznati po znatnoj podršci pripadnica nježnijeg spola. Vrijedi li to još i danas?
Deen: Situacija ostaje ista. Svi smo se ostarjeli, a razlika je samo u tome što one djevojke koje su nas nekad pratile na koncertima danas na koncerte dovode i svoju djecu. I to je nevjerojatno. Sretneš djecu staru 10, 15, 20 godina, a onda su i posjetitelji u publici stari 50, 60 godina. Nevjerojatno je koliko generacija je na našim koncertima. I sam sam bio veliki obožavatelj Journeyja prije nego što sam se skupini zapravo pridružio. Od svoje jedanaeste ih obožavam. Lijepo je danas na koncertima vidjeti mlađe kojima se sviđa tvoja glazba.
RockLine: Iako danas mladi mogu birati među mnogo više različitih izvođača nego nekad?
Deen: Da. Skupine kao što smo mi, Journey, izrasle su na temelju radijskog emitiranja i koncertnih nastupa. Mi nismo imali nikakve veze s MTV-jem što se tiče uspjeha skupine. Primjerice, izvođači poput Lady Gage su odlični, veliki su, ali ih je izgradio MTV. A nama je bila naklonjena sreća da smo kroz sve godine zadržali stabilnost i snagu uspjeha, sve do današnjih dana.
RockLine: Kako se u skupini odlučuje koje ćeš skladbe ti otpjevati na koncertu Journeyja i kako ti uspijeva istodobno tako odlično bubnjati i voditi glavni vokal na nastupima?
Deen: S jedanaest godina pridružio sam se skupini The Enemy. Ostali članovi skupine bili su stariji od mene, popriličnu stariji. Imali su po 20 godina. Jednom su mi predstavili album “Infinity”. Naravno, to prije nisam poznavao, pojma nisam imao tko su Journey. Kad sam slušao album, fascinirao me izrazito visok i melodičan vokal. Nisam još ni mutirao, a uspijevalo mi je pratiti vokal na tom Journeyjevu albumu. Taj album me motivirao. Tako sam se privikao na pjevanje i bubnjanje istodobno. Naravno, uz to sam slušao i druge stvari, kao što su Kiss i slično… Skladbe koje su namijenjene mom pjevanju uvijek su one iste. Naravno, ako imamo vremena za njih. Uvijek otpjevam skladbe Mother Father, Keep On Runnin’ i Still They Ride. Naravno, Arnel Pineda je toliko dobar da mu ne treba nikakva pomoć (smijeh). Svejedno je to što povremeno odpjevam pojedine točke koncerta ja dobrodošlo za mene i za njega. On si u to vrijeme može odmoriti glasnice, udahnuti, opustiti se, priuštiti si gutljaj ili dva. Moja osnovna uloga na koncertu je uz bubnjanje i ta da Arnela pokrivam prateći vokalom. Istodobno pjevanje i bubnjanje? Stvar je u tehnici disanja. Kad dobijem priliku preuzeti vokal, glavni vokal, bubnjevi se pomaknu u drugi plan. Bubnjanje tada slijedi neku vrstu autopilota. Za bubnjeve se dakle ne moram brinuti, posao na bubnjevima tada postane zapravo posve automatski. Ali posebnu pozornost moram posvetiti pjevanju, da to doista bude najbolje što mogu dati od sebe, jer su obožavatelji pred tobom, koji od tebe očekuju najbolje. Ako ti to ne uspije, razapnu te.
RockLine: A ne umaraš li se kad to prakticiraš večer za večeri?
Deen: Srećom, uvijek imam višak energije. Većina ljudi misli da je to doista teško, a zapravo nije. To prakticiram već niz godina. Za mene je to vrsta zabave, u tome stvarno uživam. Ponekad imam poteškoća u prostorima gdje je jako vruće, tamo se moram doista potruditi da nađem dovoljno zraka za disanje.
RockLine: Odakle potječe tvoje prezime?
Deen: S Sicilije. Moj otac je Sicilijanac. I tamo imaju mjesto koje se zove Castronovo, otac dolazi iz tog mjesta. Međutim, ne znam ni riječi talijanski. Kad sam prije nekoliko godina svirao s Vascom Rossijem, njegovi su me dečki naučili samo najsočnije riječi i psovke na talijanskom jeziku.
RockLine: Jesi li možda čuo za zanimljivost da se na dan prvog nastupa Journeyja na starom europskom kontinentu u sklopu turneje “Eclipse”, 15.06.2011., dogodila pomrčina Mjeseca? Na tu me asocijaciju navela kontekst naslova novog albuma Journeyja.
Deen: Da. To sam čuo. Nije li to nevjerojatno? Što nam samo pokušavaju reći zvijezde? Da, to su nam već rekli pojedinci. Fascinantno je i to da je u Europi u istom tjednu kad se pojavila pomrčina Mjeseca izašao i naš novi album. Nevjerojatna podudarnost.
RockLine: I novom albumu kreće jako dobro na Billboardovoj ljestvici. Popeo se na 13. mjesto.
Deen: Da i jako smo zadovoljni zbog toga. Znaš što mi se čini fascinantno, a ovo si sad stvarno ne izmišljam? U Americi je publika vrlo klišejski posložena. Metalci slušaju samo metal, oni koji slušaju pop, slušaju samo pop, nadalje, reperi slušaju samo rap i tako dalje. U Europi možemo svirati nastup zajedno s Kornom, Slipknotom u istoj večeri. Europska publika ostaje na takvom koncertnom rasporedu oduševljena. U Europi je publika puno otvorenijeg uma nego u Americi. U Antwerpenu smo u jednoj večeri svirali zajedno sa Scorpions, Korn, Voivod,…. Usput, volim Voivod i način na koji bubnja njihov bubnjar. S njima sam odrastao. To što možemo nastupati u takvim kombinacijama, ovdje u Europi, oduševljava nas. To mi se doista čini super kod europske publike.
RockLine: Deen, hvala ti na dragocjenom vremenu, vidimo se poslije u prvom redu na koncertu.
Deen: Hvala i vama, Bog vas blagoslovio. Ovo je bio vrlo dobar intervju.
intervju vodili: Jernej Vene i Aleš Podbrežnik
intervju preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije (s Rossom Valoryjem): Urban Bolta
Galerija slika
