Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 8. 7. 2022.
Produkcija: Narada Michael Walden, Neal Schon & Jonathan Cain
Trajanje albuma: 73.13 min.
Žanr: AOR
Ocjena: 8.5/10
Journey se vraćaju s petnaestim studijskim albumom. Zove se »Freedom«. Što je to uopće sloboda? Možda se maže na kruh? Kako god. Htjeli ne htjeli, evo ga, taj dugo iščekivani studijski ‘pokoravanje’ starih lisaca. Slijedi nekoliko uvodnih zapažanja. Natuknice za sve kojima se ne da čitati duže eseje. Album je jako dobar, od sva tri izdana s Pinedom na vokalu najmanje zanimljiv ili recimo najviše ‘predvidljiv’, ali pravovjerni Journey album od glave do pete. Detaljan i izbrušen. Ne može i ne zna razočarati. U suglasju s poslovičnim perfekcionizmom koji obavezno prati lik i djelo grupe Journey. Daje ‘varljiv’ osjećaj nešto sofisticiranije produkcije u odnosu na prethodnika »Eclipse« (2011), iako neki Schonovi rifovi razvijaju iznenađujuću zavrtjenost (o tome više u nastavku). Dvojac Cain-Schon još jednom se pokazao ključnim. Dok god traje ta suradnja, možemo govoriti o autentičnom unikatu svega što izlazi pod imenom Journey.
Schon i Cain imali su podosta muka prije nego što je album »Freedom« počeo dobivati prve prave obrise. Prvo su morali razriješiti zaplete s Valoryjem i Smithom, koji su obojica letjeli iz grupe zbog pronevjere novca. Schon se tako povezao s basistom Randyjem Jacksonom, kojeg pristaše grupe znaju iz vremena albuma »Raised On Radio« (1986), te izvrsnim producentom i bubnjarom Naradom Michaelom Waldenom. Obojica su se aktivno uključili u stvaranje novog albuma. Narada je aktivno sudjelovao i u produkciji, a i kao koautor skladbi. S Jacksonom su pak, zanimljivo dovoljno, Schona i ekipu napustili još prije izlaska albuma »Freedom«. Službeno obojica zbog zdravstvenih problema. Tijekom nastajanja albuma u Journey se kao dodatni bubnjar vratio Deen Castronovo.
Dobrih 73 minute svirke i čak 15 novih komada. Svakako materijala dovoljno za dva albuma, a previše za jedan. Ipak. Golemu količinu aranžerskih i skladateljskih poluga Journey su se prihvatili po nadahnuću svog zvuka osamdesetih. To im je u krvi. Drukčije zapravo ne ide. U tom je smislu novi album »Freedom« od sva tri snimljena s Arnelom Pinedom na vokalu, mjestimice najviše ‘eighties’ zvučeći Journey album. Hrpa zavodljivih refrena koji grabe iz prve. Tu je i fantastična nova balada zvana Still Believe In Love. Sve je dakle na svom standardnom mjestu. Kao da je »Eclipse« izašao jučer, a ne prije jedanaest godina.
Dakle. »Freedom« donosi sve za čim žudi pravi Journey fan (i poznavatelj kukaca iz obitelji Skarabeja). Četiri skladbe negdje u drugoj polovici albuma odudaraju od ostatka materijala, a to su: rockerski žešća Come Away With Me (usporediva s materijalom Hardline prvijenca), Let It Rain (s izrazito teškim, za Journey standarde gotovo Sabbathovskim rifom – daleko najtvrđa točka albuma), rifovski užarena i dosta progresivno istražujuća Holdin’ On te ‘groove funk’ afera u All The Day And All The Night. Te bi mogle pripadati i nekom od samostalnih albuma Neala Schona. Sve četiri skladbe u osnovi su svakako odlične i u kombinaciji s recimo samo šest komada koji se ponose »starošколskim Journey sadržajem« ostavile bi uvjerljiviji dojam da Journey i u zrelim godinama na novom albumu isprobavaju neke stvari koje mogu iznenaditi slušatelja. I njih same. Taj je dojam na »Eclipse« bio izraženiji, iako je album sedam minuta kraći.
Inače, skladbe tipa You Got The Best Of Me, otvaračka Together We Run (s uvodnim Cainovim ulomkom koji u tren oka izaziva asocijaciju na Don’t Stop Believin’), nadalje balada Live To Love Again, koja lovi sentimentalnost velikog hita Faithfully (možda ne čudi podatak da je samostalni autor obiju upravo Jonathan Cain), pa United We Stand, Life Rolls On i Don’t Give Up On Us – potonja je ‘naglavce’ okrenuti hit Separate Ways (Worlds Apart), ne mogu zvučati klasičnije journeyevski. Kad tražimo radijski prihvatljiv hit, na albumu je dakle poprilično kandidata. No među njima prvo mjesto zasigurno odnosi The Way We Used To Be. Odličan spoj novog i starog. Gdje si pop retorika i gitarsko fraziranje u kontemplaciji besprijekorno pružaju ruke. Od markantno zavrtjenog Schonova rifa, do sofisticiranih aranžmana, briljantne vokalne muzikalnosti Arnela Pinede te grabežljivog refrena. Komad koji atmosferično stupnjevito raste cijelo vrijeme. Izklesan upravo za široko emitiranje na radijskim frekvencijama. Osamdesetih, naravno. Tu je Castronovo. Tko prati Journey, zna da bi Castronovo mogao biti pjevač Journeyja. Na koncertima mu je postava vokalno prepuštala komade Mother, Father te Keep On Running. Ovaj put je postava to unovčila u trećoj baladi albuma After Glow, gdje lukavim aranžerima zmagonosni poker asova donosi fantastična integracija vokalnih harmonija u refrenskom napjevu. Pozor! Castronovo na albumu “Freedom” ne bubnja.
Jedina je zamjerka dakle ta da je album predug, da s obzirom na idejni izkupak primat na albumu preuzimaju ‘predvidljivije’ kompozicije te da je u tom smislu možda izražen dojam ‘opreznosti’. Barem bi završnu Beautiful As You Are bez problema mogli izostaviti. S njom nije ništa loše. Ali do nje smo na albumu »Freedom« čuli baš sve. Ali s druge strane. Tko se na to kod Journeyja nije navikao još od 1996., kad je izašao “Trial By Fire”, uključujući autora ovog teksta, nikad mu neće biti jasno zašto albumi moraju biti za pola sata dulji (od zadovoljavajućeg standarda od najviše tri četvrt sata).
Kao što rekoh. Pravi ljubitelj grupe od Journeyja si ovakav album kao što je »Freedom« može samo poželjeti i nijedna sekunda svirke za njega neće biti suvišna. Ekipa je opet dokazala da u djelima ostaje jednostavno majstorska. Starine koje točno znaju kako se poslužuju stvari. U smislu skladanja i produkcije. Pogrešaka nema. Dvojac Cain-Schon je ključan. A Schonova gitara istodobno jedinstvena u rock’n’roll svemiru i takva ostaje na novom albumu. Sve čega se Schon dotakne, samo po sebi u kompozicije unosi tu vrstu jedinstvenosti. Tu autentičnost na kojoj počivaju lik i djelo Journeyja. Pineda ostaje sjajna zamjena za Perryja i šteta je da Journey tako sporo snimaju nove albume. Arnel je u tom smislu još uvijek premalo iskorišten. Album »Freedom« je dakle u svakom pogledu trijumfalan povratak pionirskih AOR ikona.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Together We Run
2. Don’t Give Up On Us
3. Still Believe In Love
4. You Got The Best Of Me
5. Live To Love Again
6. The Way We Used To Be
7. Come Away With Me
8. After Glow
9. Let It Rain
10. Holdin On
11. All Day And All Night
12. Don’t Go
13. United We Stand
14. Life Rolls On
15. Beautiful As You Are
Postava:
Arnel Pineda – vokal
Neal Schon – gitara, prateći vokal
Jonathan Cain – klavijature, prateći vokal
Randy Jackson – bas-gitara, prateći vokal
Narada Michael Walden – bubnjevi, klavijature, prateći vokal
Deen Castronovo – vokal na skladbi br. 8
Jason Derlatka – prateći vokal
Album vsekakor na nivoju, kot ga od Journey človek pričakuje. Morda za moj okus preveč retro, preveč old-Journe, toliko retro, da sploh več ni pomembno, kdo poje. Pineda je sicer izvrsten, ampak občutek imam, da se je povsem stopil z Journey zvokom, v bistvu ga več ne prepoznam. Še najbolj pa me moti preveč umirjena prva polovica albuma. Na dvojnem vinilu dobi človek skoraj občutek, da so Journey razedelili album na soft (1.plošča) in hard (2.plošča). O ja, All Day And All Night in Don’t go sta zakon.