Judas Priest – grom i blještavilo metalskih bogova usred ruševina pulskog amfiteatra (2026)
Judas Priest (predgrupa: Jelusick)
utorak, 25. 8. 2026, od 20.30 h do 23.30 h
Pula / Arena / Hrvatska
Priča o tome da će Judas Priest i 57 godina nakon osnivanja u Birminghamu 1969. još uvijek svirati po pozornicama diljem svijeta zvuči prije kao nekakva jako loše izmišljena foka. Pogrešno. Ovaj bend stoji. Čuva silovitost. Snima albume – povrh svega odlične albume! I ostaje jasno fokusiran! Čak i više. Opet obećava novi album. Gospoda metala, naravno, zovemo ih i bogovi metala! Skupina velikog pionirstva i vječne inspiracije, dakle, nakon svih dugih desetljeća djelovanja ni u 2026. ne zna i ne može razočarati. Usprkos mnogim (opravdanim) sumnjama da je svaki njihov koncert vjerojatno ujedno i posljednji, Judas Priest i na to imaju jasan odgovor. Status velike sile održavaju i u jesen života.
Turneja “Faithkeepers” odlično je posjećena. Koncerti su puni. A Judas Priest su se s njom vratili, zapravo po drugi put, u Hrvatsku, gdje su osvojili pulsku Arenu. Vratili su se nakon 35 godina. Ondje su prvi put nastupili krajem veljače 1991. Bio je to Zagreb, dan nakon koncerta u Ljubljani. I bila je to ‘ona’ famozna “Painkiller” turneja. Povratak stasitih legendi, koje su kroz sedamdesete otkrivale heavy metal i stavile ga na kartu svijeta, obećavao je pravi pravcati praznik. Rijeke crnih majica slijevale su se sa svih strana prema Areni. Već na periferiji Pule u vožnji si primijetio skupine ljudi koji su točno znali gdje će te večeri biti njihov dom. Na naplatnoj postaji, tik prije izlaza za Pulu, gdje su glavninu kolone i zastoja još uvijek stvarali turisti, među njima si opazio hrpu registracija iz raznih krajeva Hrvatske, a iz njihovih vozila orile su se (kroz otvorene prozore) Judas Priest koračnice.
A onda je došla ona kiša. Opet. Bio je to jedini dan u tjednu s lošom vremenskom prognozom. Pa ipak. Cijela Istra u pljuskovima (govorim i za njezin slovenski dio)! A Pula, koja leži na jugu poluotoka? Preko dana je prošla prilično dobro. Više-manje ju je ‘oblizalo’ i zalilo negdje između sedam i osam, dok smo se nas dvoje nedaleko od Arene lijepo na suhom i na sigurnom zagrijavali rundom-dvije piva. Nevrijeme koje je sa sjevera neprestano prijetilo ipak je otišlo, no Arenu je ta kratkotrajna ploha svejedno pošteno zalila pa je cijeli program odgođen za pola sata. Jelusick su tako izašli na pozornicu u pola devet, a ispred Arene još uvijek golema publika za ulazak na prostor. Nastup Jelusicka zato smo slušali samo ‘za nuždu’, to jest ‘izvana’ i s ‘pola jednog uha’. Dina i društvo ćemo dakle ciljati neki drugi put da ih sretnemo uživo. Jelusick puno sviraju po našoj regiji, a oba albuma koja su izdali su odlična. Dino je cijenjen i traženi vokalist diljem svijeta, a bend se s takvim vokalistom na čelu nalazi u životnoj formi.
U pola deset počelo je zaista. Zavjesa s motivom turneje “Faithkeepers” pala je nakon snimljenog introa, a bend je krenuo ravno s klasikom You’ve Got Another Thing Comin’ sa “Screaming For Vengeance” (1982), što je iznenadilo jer je skupina baš tu skladbu godinama čuvala za rep svojih koncerata! Četiri glazbenika stajala su, gledano u dubinu pozornice, na uvodu jedan uz drugoga, a iza njih, iza bubnjarske utvrde i podignut na podij, jedinstveni Scott Travis. Djelovali su poput hokejaške ekipe koja će se svaki čas razletjeti na sve strane po ledenoj plohi. I tako je i bilo. Faulkner i Sneap svaki na svojoj (lijevoj i desnoj) poziciji, a na pročelju svega što je obuhvaćalo vidno polje svojim koračanjem jedan jedini – Rob Halford! Veliki Rob Halford, koji je baš na dan koncerta u pulskoj Areni napunio okruglih 75 godina. Časno. Kad ugledaš tu nevjerojatno karizmatičnu personu na pozornici, protrese te. Rob je ubrzo skinuo sunčane naočale i sebi svojstvenim podbadanjem neprestano koketirao s publikom. Čas lijevo, čas desno, pa opet u sredini. Pozornica ga je bila puna. Čovjek za svoje godine pjeva nevjerojatno dobro. Sve bitne dijelove pjesama, koji su posebna definicija metala upravo zbog njegovih vokalnih posebnosti, i u 2026. vrlo, vrlo korektno otpjeva. To znači da još uvijek pogađa one sebi svojstvene, izuzetno visoke registre. Znate već. Halford spada među onih pet pjevača koji su generacijska definicija vokala u heavy metalu. Ostala četvorica bila bi: Dio, Lemmy, Ozzy i Udo Dirkschneider. Sve što je došlo poslije i trudilo se tražiti kasnije izražajne odmake bilo je više-manje samo još lajanje i kreštanje. Poklon legendi. Veliki poklon. Već 2012., kad smo početkom svibnja bili na tadašnjoj turneji “Epitaph” i uhvatili ih u austrijskom Linzu (tada još s Tiptonom u postavi – RockLine recenzija koncerta), osjećaj je bio da se skupina oprašta. Da ih gledamo posljednji put. A sada, nakon dobrih 14 godina, još uvijek stoje na pozornici i razveseljavaju horde vjernih sljedbenika velikim klasicima heavy metalskog univerzuma.
Judas Priest su ovaj put pripremili setlistu kroz koju zapravo dobiješ uvid u to koje ere svog djelovanja skupina smatra bitnima. Preciznije, prijelomnima. Tako je “British Steel” iz 1980. – Richie Faulkner se tada tek rodio – opet zastupljen s najviše skladbi, pri čemu su uz tri standarda koji ne smiju izostati s Priest koncerata (Breaking The Law, Metal Gods (s Halfordovim robotskim marširanjem) i završni, žurerski Living After Midnight) negdje na sredini špila razveselili slatkišem repertoara – Steeler, koji se tako nakon mnogo godina vratio i na europske koncertne pozornice! Nepuna dva sata koncerta malo je vremena za izbor repertoara ako si Judas Priest. Ipak, evoluciju zvuka glazbene iskaznice skupine mogao si osjetiti ponajprije kroz jedinstveni standard Victim Of Changes (Halford ga je za svoje godine prekrasno otpjevao), pa zlobnu The Ripper (obje “Sad Wings Of Destiny”, 1976) i potom ‘pojednostavljivanje komponiranja’, koje je prvi put stvarno primjetno na “Killing Machine” (1978), s ubojicama Delivering The Goods i Hell Bent For Leather (Halford se za ovu pjesmu dovezao na pozornicu motorom i cijelu je pjesmu odradio na motoru). Osamdesete su ovaj put povukle kraći kraj, iako se bend iskupio nezaboravnom The Sentinel (“Defenders Of the Faith”, 1984), dok Electric Eye u repertoaru i dalje zadržava status obveznog standarda svake setliste skupine. Pulska Arena doslovno je izgorjela u svim emocijama kad su se Priest prihvatili cijelu večer željno iščekivane Painkilller s istoimenog albuma. Riječ je o strašnom konglomeratu heavy metal univerzuma, koji stoji na posebnom mjestu opusa skupine i danas predstavlja jedan od najinspirativnijih dokumenata u svijetu metala, iz kojeg stalno crpe sve nove i nove generacije metal sljedbenika. Ni bez novijeg materijala iz ‘ere Richieja Faulknera’ nije išlo! Dvije pjesme s albuma “Firepower” i jedna s najnovijeg albuma “Invincible Shield”. Stilski su sve tri vrhunski uklopljene u sve što zamišljaš pod imenom Judas Priest. Tu je naravno opet i Turbo Lover, koji podsjeća na to da su Priest kroz osamdesete neprestano razvijali svoj zvuk i onda…. Oh, naravno – bio bi grijeh to ne spomenuti, tu je i drugi slatkiš! Najbolja pjesma nešto “mekšeg” albuma Judas Priest karijere, to jest albuma “Point Of Entry” (1981), s kojeg je odjeknula fenomenalna Desert Plains, na kojoj je još jednom briljirao svojom preciznošću do dlake i snagom nevjerojatni Scott Travis.
O uigranosti nema smisla opširno govoriti. Kao ni o zvuku te večeri. Jedinstven. Kad tome dodaš dupkom puno prostor s masom koja doslovno urla, osjeća i diše svaki ton i beat skupine na pozornici, takvo je iskustvo teško opisati samo nekoliko riječi. Pula je, za razliku od koncerta skupine u ljubljanskoj Areni Stožice 12. 7. 2022., kad je prostor bio poluprazan (RockLine recenzija koncerta), donijela posve drugačije iskustvo. Nezaboravnu eksploziju strasti i emocija, otvorenog, dupkom punog, doduše razmočenog prostora u kojem je doslovno vrjelo kao u osinjaku. A bend je pritom vidno uživao. Uz slikovitu igru svjetala, scenske kulise u pozadini i neuništivog zapovjednika Halforda na čelu legendarne institucije, te naravno kao britva oštro i nazubljeno izvođenje materijala, susret s Priestima u pulskoj Areni spada u kategoriju nezaboravnih i jedinstvenih koncertnih doživljaja. Koncert koji te puni energijom i koncert koji prebrzo prođe, a nakon njega već razmišljaš koliko će opet trebati čekati do sljedećeg. To potvrđuje samo jedno. Da Priest ni nakon svih tih divovskih godina ne pokazuju nikakve znakove istrošenosti ili umora. Naprotiv, ostavljaju dojam mladenačke skupine na početku karijere. Ali ne budimo preuranjeni. Godine su godine. Možda smo Priest gledali upravo u pulskoj Areni posljednji put. Legende su legende. Davno su, slično kao nekoliko njihovih generacijskih vršnjaka, dosegli, produljili i daleko premašili životnu dob. No umjesto da Halford i Ian Hill kod kuće čuvaju unuke, neuništiva stričeka u društvu nešto mlađeg Scotta Travisa i, s obzirom na godine, dvojice “posinaka” u ekipi, a to su gitaristi kojima bi persirao – Andy Sneap i posebno briljantni Richie Faulkner, nastavljaju nas razveseljavati. Uživaju. Jednostavno uživaju, i to ne samo na pozornicama nego i u studiju. Kao što rekoh. Novi album Judas Priest u prvim je povojima, što znači da se bend ne zaustavlja. E, pa još jedan detalj. Glavninu solaža odsvirao je Richie Faulkner. Čak i one najzamršenije, koje su u originalima podijeljene između Tiptona i Downinga. Predvođeno cijelom solističkom začinom klasika Painkiller. Sneap je rijetko istupio u prvi plan, prepušten mu je bio npr. tapping solo u Hell Bent For Leather.
Da ponovim. Odbrojavanje do novog susreta sa skupinom je počelo. Bez obzira na to što Judas Priest mogu otići bilo kada u više nego zasluženu mirovinu, skupina nas je na susretu u Puli ne samo uvjerila da je zvijer još uvijek željna krvi, nego nas je pri kraju odličnog nastupa i pozdravila u rastanku ohrabrujućim natpisom “Priest Will Be Back”. Njezine daljnje namjere tako su obznanjene. I neka tako ostane. Što dulje.
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Judas Priest – setlista:
War Pigs (orig Black Sabbath)/Faithkeepers – snimljeni uvod
1. You’ve Got Another Thing Comin’
2. Metal Gods
3. Breaking the Law
4. The Ripper
5. The Sentinel
6. Desert Plains
7. Lightning Strike
8. Turbo Lover
9. Steeler
10. Delivering the Goods
11. Panic Attack
12. Victim of Changes
13. No Surrender
14. Painkiller
15. The Hellion
16. Electric Eye
17. Hell Bent for Leather
18. Living After Midnight
