Judas Priest: Jugulator
Založba: SPV/Steamhammer
Datum izida: 16. 10. 1997
Produkcija: Glenn Tipton
Dolžina albuma: 58.13 min
Zvrst: Heavy Metal
Ocena: 8.0/10
Doista sam bio šokiran i potpuno očajan kad sam 1997. prvi put poslušao ovu ploču. S godinama sam očito naučio slušati s ljubavlju i ekstremnije stvari u metalu, pa ova recenzija s moje strane tek sada ima smisla, jer na “Jugulator” napokon gledam bez frustracija u stilu: “Buhuhu, šteta što više nema Halforda!”
Sedam godina nakon izlaska “Painkiller” (1990) Judas Priest su udarili natrag ekstremno i agresivno kao nikad. “Painkiller” je pravi nedužni vrapčić naspram brutalizacije nove ploče. Pojam “ekstremno” obično se koristi u death ili black metalu i njihovim međuvarijacijama, no u slučaju Judas Priest, ako se osvrnemo na to što su bili i što su s Jugulator postali, to je zasigurno vrlo prikladan izraz. Halforda više nema. Skupini se pridružio Kanađanin Tim “Ripper” Owens, koji svojom snagom u svakoj dionici obara Halforda na tlo. Ripper nema tako prepoznatljivu boju glasa kao Rob Halford, niti je tako karizmatična figura kao što je bio Rob, ali je dečko neustrašivo odbacio sjenu slavne ostavštine koju je za sobom ostavio prethodnik. Tim je na “Jugulator” pristupio bez trunke oponašanja ili poštovanja prema Halfordu i sve odpjevao potpuno po svome. Ekstremno, kako su Judas Priest od njega i tražili.
Ako je “Painkiller” poslužio nekoliko odmaka prema poltonskoj agresiji, “Jugulator” ih sada sadrži cijelu hrpu, jer Priest grizu podivljalo, kao pit bulovi. Ako vam u tih sat vremena slušanja ove ploče neće raznijeti glave, od beskrajne tuče udaraca i šutova ostat ćete potpuno iscrpljeni i klonuli u naručju svoje fotelje.
Naslovnoj pjesmi bez problema možemo prišiti pridjev progresivna. Poznato je da su Judas Priest oduvijek rado slobodno eksperimentirali, a ni ovaj put nije bilo drukčije. Naslovna pjesma sadrži neke od najkompliciranijih dionica ritam linije, masivno živo žareće rifanje koje stalno mijenja lik kroz motive te fenomenalne Ripperove akrobacije kojima upozorava da je jači od Halforda, osobito u srednjim i nižim tonalitetima, a oštrim čistim screamovima odmah daje do znanja da s vokalom može raditi što god mu padne na pamet. Timov agresivni vokal u srednjim dionicama dodatno pojačava tamno, mračno raspoloženje poslužено kroz poltonsko gitarsko rifanje, što stvara izvrsnu atmosferu kroz pjesme duž cijele ploče..
Bloodstained sadrži fantastičan, klasično izrađen glavni gitarski rif. Zajedno sa skladbama sličnog kalibra Burn In Hell, Bullet Train, Death Row i Dead Meat jedan je od mnogih impresivnih trenutaka podivljalog gitarskog “shreddinga” K.K.-ja i Glenna. Te su skladbe sve do jedne vražje navijene, živo nagruvane, svom snagom bljuju vatru i nose uzbudljive kontraste između terorizirajuće zbrutaliziranog buke i melodike, koliko je god još ostalo. No nova udarnost koju su postigli Judas Priest najrazorniji je trenutak u povijesti benda. Izniman kontrast u tim skladbama uhvaćen je između torpediranja dvostruke bas pedale i oštrog gitarskog sjeckanja. Tim kroz cijelo vrijeme prilagođava vokal varijabilnim skupom svojih specijaliteta. Te su skladbe trenuci eksplozije i potpunog beskompromisnog detoniranja. Zanimljivo je da prvi put nakon dugo godina gitarski dueli nekako gube primat u izrazu skupine. Sve se vrti oko usijanog rifanja, a izražajnost gitarskih solaža snižava i Ripper sa svom svojom sirovošću kojom tako uvjerljivo preplavljuje slušatelja.
Pjesama dramatičnih i atmosferičnijih obrisa također ima nekoliko. Prva je Abductors, u kojoj osobito dopada Ripper nagłim preskocima na najarogantnije, bijesne niže dionice i potpuno čiste ultrasonične “screamove”. Jedna od onih pjesama u kojima je Ripperov osjećaj za dramu posebno istaknut je Brain Dead. Epski vrhunac i vrhunac atmosfere na ploči nedvojbeno je Cathedral Spires, u kojoj se dečku u refrenu pridružuje višeglasni zbor s kojim se Timova osnovna linija odlično dogovara. To je najduža pjesma koju su Judas Priest ikad napisali, jer traje dobrih 9 minuta. Cathedral Spires je ujedno pjesma u kojoj su Judas Priest ponudili najviše melodije na ploči i zasigurno će od svih najuspješnije privući pozornost obožavatelja skupine iz “Halford ere”. Ne smijem zanemariti ni pjesmu Decapitate, koja se u prijevodu ljupko čita: “odstraniti glavu”. Najsporija je pjesma, s valjajućim ritmom, teškim polaganjem udaraca duž bubnjarske utvrde te opet nagruvano punim rifanjem gitara. Pjesma nosi odličnu zvučnu dubinu izražajne punoće sa zanimljivom paletom pjevačkih višeglasja, namjerno deformiranih zvučnim efektima, koji doista oživljavaju neki jeziv osjećaj u pjesmi. “You’ve lost your head sir!? Well, you will tomorrow!” Jezovitka puna “scary” gitarskih “lickova”, ukratko, vrlo zanimljiva kreacija iz pera skupine.
Judas Priest su postigli svoj gol. Rezultat je opet ploča potpuno unikatnih razmjera, ponovljiva samo od strane skupine. Tekstovi su puni bijesa, boli i razočaranja životom malog čovjeka koji živi život sadašnjosti, odjeven u čaroliju nadzora i kontrole. Ni malene iskrice svjetla nema ni u glazbi ni u tekstovima. Ploča je potpuni napad okrutne stvarnosti. Judas Priest su agresivno poltonski ugođeno gitarsko spaljivanje koje udara ravno među oči, samouvjereno i varijabilno pjevanje Rippera Owensa, koje je mnogo agresivnije od Halfordova, odlično bubnjanje Scotta Travisa, koje je u odnosu na “Painkiller” još “poraslo”, fantastično složeni zajedno. Kao i uvijek. Iznimno uvjerljivo. Svi se čimbenici međusobno potenciraju. Biti razarajući, udaran, najbučniji – sve na “Jugulator” maksimalno je navijeno i potencirano do svojih krajnjih granica. Uvijek na svom putu. Judas Priest su s “Jugulator” privukli na svoju stranu nove fanove, osobito iz redova ljubitelja thrash metala, a napustili su ih ukorijenjeni zagovornici klasičnog doba s Robom Halfordom. No ovo potonje je glupost. “Jugulator” je fantastična ploča koja svim svojim iskrenim srcem sja punom snagom u svojoj misiji. Judas Priest su opet napravili ono što im je bila praksa cijele karijere. Od ploče do ploče pojačavali su svoju buku, a “Jugulator” je najbjesnija i najagresivnija ploča skupine nakon “Painkiller”. Samo jedno u nizu mnogih lica skupine.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Jugulator
2. Blood Stained
3. Dead Meat
4. Death Row
5. Decapitate
6. Burn in Hell
7. Brain Dead
8. Abductors
9. Bullet Train
10. Cathedral Spires
Postava:
Tim “Ripper” Owens – vokal
Glenn Tipton – gitara
K.K. Downing – gitara
Ian Hill – bas gitara
Scott Travis – bubnjevi
