Izdavač: Columbia Records
Datum izlaska: 09.10.1978
Produkcija: James Guthrie
Trajanje albuma: 35.06 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.5 / 10
“Killing Machine” je ploča na kojoj su Judas Priest potpuno odbacili kompleksnost i prepustili se sirovom šusu. Na pjesme tipa Victim Of Changes, Sinner ili Beyond The Realms Of Death možemo odmah zaboraviti.
U jednoj su godini Judas Priest tako izdali dva poprilično različita albuma. Uz stilski skok svjedočimo i produkcijskom, jer je “Killing Machine” producirao James Guthrie, s kojim su Judas Priest bili jako zadovoljni nakon posla na Better By You, Better Than Me (“Stained Class” je, osim spomenute pjesme, u cijelosti producirao Dennis Mackay). “Killing Machine” nosi još kristalniji zvuk od prethodnika, visoki i niski tonovi još su razlučiviji, zvučni kontrasti još veći, općenito je zvučna slika još puna, a zvuk dublji. Ono bitno je to da je Mackay uspio iz benda uvjerljivije izvući ono za čim su Judas Priest oduvijek žudjeli. Zvučati krajnje šokantno oštro i glasno. I u tome je “Killing Machine” definitivna nadogradnja “Stained Class”. Istina, Judas Priest su žrtvovali mrvicu sofisticiranosti, ali je zato veća kompaktnost jednostavnije građenih pjesama nove ploče dodatno pojačala udarnost i izravnost njihova bića. Povrh svega, ovaj odlični remaster kroz cijelu ploču nudi još precizniju “rifing” podlogu, što je posebno uočljivo u prijelazima i tijekom samog gitarskog solo štrikanja. Puno su izražajniji i atmosferičniji i sintesajzeri u Before The Dawn.
Na remasteru iz 2001. kao bonus skladbe uključene su rana verzija pjesme Rock Hard, Ride Free (orig. izdana na “Defenders Of The Faith”, 1984.) pod imenom Fight For Your Life s istim stihovima u strofi, ali s potpuno drugačijim refrenom, nekim prijelazima i gitarskim solažama te “live” šrapnel Ride Like A Wind, inače originalno izdan 1982. na ploči “Screaming For Vengeance”. Neke od vas će, kao i mene, možda smetati prisutnost obiju pjesama na ovoj ploči, jer kronološki ne prate evoluciju benda, ali su nedvojbeno nezaobilazne u CD kolekciji svakog Judas Priest fana.
Ovaj album nosi sve. Učinkovite šuseve poput fantastičnog otvarajućeg terorizirajućeg agresora Delivering The Goods, razornih Rock Forever i Running Wild te naravno topovske granate Hell Bent For Leather (tako je glasio originalni naslov ploče izdane u SAD-u). Predstavnike umjerenog tempa nalazimo u erotičnim Burnin’ Up i Evil Fantasies te naslovnoj pjesmi s mračnim stihovima o našem bezgraničnom prostituiranju za novac. Jedan od melodičnih vrhunaca nalazimo u komercijalno zvučećoj Evening Star, jednostavnoj, a učinkovitoj, odsviranoj iz prve. Ni bez himnične Take On The World nije išlo, a ponovno su skrenuli pozornost na svoj genijalni osjećaj za obrade. Ovaj put odlučili su se za preradu klasika Fleetwod Mac, Green Manalishi (With The Two-Pronged Crown). Pjesma je već po prirodi puna tragike, šizoidna kakav je zaista bio i njezin autor te majstor “anglo-bluesa” Peter Green u godinama kad ju je napisao, a u rukama Judas Priest zvuči povrh svega upravo vampirski zlobno. Judas Priest su doprinijeli i tužnu nježnu akustičnu baladu Before The Dawn, koja održava iskren dodir sa sedamdesetima, tako da su kontrasti albuma doista istaknuti.
Svojem rikanju, koje je postalo neizbrisiv zaštitni znak, dodali su kožu. Zakovanu kožu i lance. Ideju o koži navodno u grupu nije donio nitko drugi nego Rob Halford, ravno iz noćnih disco gay klubova. Doduše, koža na pozornici nije bila ništa novo. Prije Judas Priest njome su se već maskirali Alice Cooper i Kiss. No Kiss su u svojoj opravi na pozornici i dalje bili “nestvarni” poput nekakvih pravih alienâ, a Alice Cooper je s druge strane opet izgledao kao prigodni ludi harlekin. Judas Priest su pak masu s kožnatim imageom doista opčinili, jer su svoju novu modu u kombinaciji s razornim gitarskim sjeckanjem bez zadrške i na sasvim jednostavan način približili masi. Na pozornici su izgledali “narodski”, kao dečki s ulice koji su samo došli uzeti što je njihovo. Pokazali su masi da je moguće ubrati zabranjeno voće i ostati nekažnjen. Popularnost je i s te strane Judas Priestima počela strmo rasti.
Svi dijelovi na “Killing Machine” međusobno su savršeno povezani. Album resi izuzetna dinamika, pjesme nude različita raspoloženja visoke atmosfere. Ljutnja i bijes, tuga, ljubav,…a sve zajedno odražava izniman žar i volju “biti ono što osjećaš da želiš biti”. Kod ovog je benda uvijek privlačila iskrenost i hrabrost. Priest su uvijek bez straha eksperimentirali i u cijeloj njihovoj povijesti teško je naći dva albuma u kojima se ne bi mogla zamijetiti pozitivna promjena naprijed.
Judas Priest su bili tik pred tim da se katapultiraju među besmrtna imena rock glazbe. “Killing Machine” oslikava svijest benda koji se približava vrhuncu svoje moći, izniman stvaralački zamah i energetsku nabijenost koju je zračila kemija benda. Kad su srca svih članova grupe zaista bila za istu stvar (stihovi pjesme Rock Forever o tome govore sve). A kad jednom shvatiš da snažnom voljom možeš ostvariti baš sve snove, na putu do cilja te ne zaustavlja baš nikakva prepreka. Judas Priest su jednostavno bili na pravom putu i toga su u tom trenutku bili svjesni više nego ikad prije. Dok su disco klubovi uz taktove Boney M, Tine Turner i Bee Gees bili puni vrućih znojnih tijela, a tvrdokorna viroza spaka zvana punk već davno progutala velikane progresive s početka sedamdesetih, embrij nove glazbene dimenzije polako je bio spreman da se prikotrlja na svijet. Približavao se trenutak eksplozije i općeg heavy metalskog uskrsnuća, nakon kojeg svijet više nikad nije bio isti kao prije.
autor: Aleš Podbrežnik, ožujak 2002.
Popis skladbi:
1. Delivering The Goods
2. Rock Forever
3. Evening Star
4. Hell Bent For Leather
5. Take On The World
6. Burnin’ Up
7. The Green Manalishi (With The Two-Pronged Crown)
8. Killing Machine
9. Running Wild
10. Before The Dawn
11. Evil Fantasies
BONUS SKLADBE NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 2001.
12. Fight For Your
13. Riding In The Wind (Live)
Postava:
Rob Halford – vokal
K.K. Downing – gitara
Glenn Tipton – gitara
Ian Hill – bas-gitara
Les Binks – bubnjevi
