Izdavač: Columbia Records
Datum izlaska: 3. 9. 1990.
Produkcija: Judas Priest & Chris Tsangarides
Trajanje albuma: 46.03 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 10/10
Ovo je jedan od onih posebnih albuma u heavy metalu! Metalska biblija! Kad god metalci spomenu njegovo ime, okolina i svi prisutni zadrhte s dozom strahopoštovanja, ali istodobno i s izvanrednim zanosom neizmjerne sreće što mogu dijeliti zvukove te fantastične magije koju “Painkiller” nudi. Najvažnije je da su se čimbenici koji su doveli do nastanka ovog albuma posložili na idealan način. Kad izvorna ideja postigne željenu svrhu i cilj.
“Painkiller” se otvara zapaljivo, uz tutnjavu dvostrukog bas-bubnja, novog sastojka novog lica Judas Priest. Zašto bi “Painkiller” uopće bio nešto posebno u svemu tome! Judas Priest su pokazali da je i dalje moguće napraviti nadogradnju razornog zvuka s prethodne ploče. Ovo novo lice i zvuk bili bi nemogući bez uključivanja novog bubnjara Scotta Travisa u bend. Scott Travis došao je iz benda Racer X (u kojem svira i danas), a njegova nova tehnika bila je od izuzetne važnosti za razvoj novog i do tada najtežeg zvuka Judas Priest. Ono što na ploči uopće uzbuđuje već je naslovna pjesma, čiji je glavni rif ugođen pola tona niže, čemu su se Judas Priest na prethodnim pločama izbjegavali. To “Painkiller” podiže na potpuno drugu razinu u odnosu na cjelokupno nasljeđe Judas Priest. Kao da je pao iz druge galaksije. Judas Priest su s “Painkiller” do kraja prekinuli svoju vezu sa sedamdesetima. Sve prethodne ploče nosile su primjesu rock’n’rolla, koju su Judas Priest od početka postojanja nosili sa sobom u svom izričaju, pa makar se radilo samo o najmanjem daščiću koji je kroz vibracije grupe izbijao na površinu. Zato je “Painkiller” bio nevjerojatno uspješan, a to vrijedi i danas! Uspješan u tome što ujedinjuje sve stare fanove, koji su oduvijek cijenili izvanredan smisao i osjećaj grupe za komponiranje glazbe, profinjeno dozirane i uravnotežene melodikom i agresivnim stavom, kao i mlađe metalce nove generacije, koja je odrasla uz zvukove thrasha i koja je po prirodi uvijek tražila brutalno, najbrže, najglasnije, ukratko sirovu snagu. “Painkiller” ujedinjuje baš sve atribute. Zato ovaj album ne sadrži ni jednu jedinu slabu točku.
Naslovna uvodna pjesma to odmah dokazuje. Sadrži nadogradnju razornosti i dodatnu dozu zametaliziranog, povampirenog stava novih Judas Priest, a istodobno cijelo vrijeme nudi nekakav zlokobni “feel” u pozadini, koji je stalno snažno prisutan. Fascinantno je i to da je pjesma zapravo prilično složeno građena i naravno tehnički potpuno savršena, a istodobno s nevjerojatnom lakoćom uvlači se u uši, gdje možemo bezgranično uživati u cijelom njezinu metalnom sjaju.
Ploča je posebna i po tome što kad god se dečki nagnu prema brutalnim vodama (najočitije u naslovnoj pjesmi, All Guns Blazing i Metal Meltdown), Rob Halford svojim vokalom cijelo vrijeme brine za ravnopravnu mjeru melodike u pjesmama. Pjesme u kojima se omjer očitije naginje u korist melodike su Night Crawler, A Touch Of Evil s odličnim klavijaturskim aranžmanima i Between The Hammer & The Anvil. Potonje dvije predstavljaju atmosferične vrhunce albuma. No teško je izdvojiti vrhunce, sve su skladbe maksimalno izbrušene i iz njih zrači izvanredna magija koju su Priest bili sposobni dočarati kao iskusni stari mačkori. Kriterije o tome gdje su vrhunci zato može postaviti svaki fan sam za sebe.
Jedan od najljepše oblikovanih rifova zasigurno je onaj u Leather Rebel. Tu torpediranje dvostrukog bas-bubnja položeno uz gitarsko divljanje stvara posebno snažan kontrast. Album odiše moćnim intenzitetom i dinamikom. Peta skladba Metal Meltdown opet je još jedna rapsodija obaju gitarista, puna lead breakova i svih mogućih sočnih gitarskih ukrasa. Što su Priest agresivniji, to Halford vrišti s većim žarom. No njegova linija, koliko god ludovala, uvijek zadržava izvanrednu melodiku i kroz cijelu ploču. Halford ne dernja nasumce, cijelo je vrijeme potpuno uživljen i prilagođava se zadanom raspoloženju unutar svake pjesme.
Prva bonus skladba ovog remastera nikad objavljena je fantastična metalska balada Living Bad Dreams, puna emotivnog naboja. Drugi bonus je “live” verzija skladbe Leather Rebel. Moram priznati da Robovo pjevanje u njoj nije najuvjerljivije, pogotovo ne u refrenu, što upozorava da tip više nije disao složno s ostalim članovima grupe.
Priest riču kao nikad. Ovaj album njihov je spomenik i dragulj koji se od svih izdanih albuma u kruni Judas Priest sjaji najvećim intenzitetom. I nakon svih ovih godina to je album koji je mlađim metalskim bendovima i dalje nevjerojatno inspirativan. Gdje su Judas Priest počeli i što su 21 godinu kasnije izrekli famoznim “Painkiller”. Tužna je činjenica da je to bila posljednja ploča snimljena s metalskom ikonom Robom Halfordom. Judas Priest nikad više neće zvučati tako.
No općenito gledano, bez obzira na to što Roba više neće biti u grupi, njezina svrha u svim godinama postojanja nikad nije bila kopirati samu sebe. Judas Priest su uvijek težili neprestanoj pozitivnoj promjeni, vječnoj perfekciji i nadogradnji postignutog. To je njihov pokeraški as, koji im je omogućavao da su uvijek stajali i opstali na svom prepoznatljivu i uvijek pravom putu. Deep Purple bi rekli: “Listen, Learn And Read On!” I u slučaju Judas Priest nema nikakve razlike. “Fighting on with dignity, in life and death we deal, the power and the majesty, amidst the blood and steel.” Neke stihove iz One Shot At Glory možemo shvatiti kao Robov osobni rekvijem grupi, npr. ovaj: “Fate stands before me, words have all been said!” ili “Destiny calls me (novi izazovi na životnom putu), one night of fire (sva goruća vjera koju je uložio u bend), One Shot At Glory (sav njegov rad, koji se kao produkt te snažne vjere kroz godine materijalizirao u grupi)”. Dok je nad obzorjem svitao novi dan, jedna od epopeja grupe upravo se pobjednički i zauvijek zaključila. Razdoblje “klasičnih” Judas Priest tako je bilo ispunjeno.
Autor: Aleš Podbrežnik, 2002.
Popis skladbi:
1. Painkiller
2. Hell Patrol
3. All Guns Blazing
4. Leather Rebel
5. Metal Meltdown
6. Night Crawler
7. Between The Hammer & The Anvil
8. A Touch Of Evil
9. Battle Hymn
10. One Shot At Glory
dodatne skladbe na remasteriranom reizdanju 2002:
11. Living Bad Dreams
12. Leather Rebel (Live)
Postava:
Rob Halford – vokal
K.K Downing – gitara
Glenn Tipton – gitara
Ian Hill – bas-gitara
Scott Travis – bubnjevi
