Izdavač: Dallas Records
Godina izdanja: 2018
Produkcija: Denis Horvat & Jure Lesar
Duljina albuma: 33.03
Žanr: Singer / Songwritter
Jure Lesar glazbenik je velikih ideja. Svojim albumskim prvijencem »Zemljin sin« upisuje se u ulogu kantautora. Njegov glazbeni put neraskidivo je povezan sa sastavom Eskobars, koji su studijskim prvijencem “Eskobars” (2010) i studijskim nasljednikom »Ni dovolj!« (2014) podigli poprilično prašine na slovenskoj rock sceni. Radilo se naime o grupi koja je svojim djelovanjem donosila kvalitativni iskorak i pokazivala izniman potencijal da stigne više. No to se nije dogodilo. Eskobars su otišli u »mirovanje«, Juretov kolega Teo Collori počeo se okušavati u ciganskom swingu, a Jure Lesar odlučio se okušati u ulozi kantautora. »Zemljin sin« je tako zapravo nastavak priče koja je zastala na točki djelovanja njegovog sastava Eskobars.
Album »Zemljin sin« (skladbu tog imena naći ćeš na albumskom prvijencu sastava Eskobars) odražava izniman umjetnički korak naprijed u evolucijskom sazrijevanju Jureta Lesara kao umjetnika. U svakom pogledu. Kao pjesnika, skladatelja, pa i producenta, ako hoćeš. Na svoje glazbene talente čovjek je jasno upozorio u vrijeme skladanja glazbe za Eskobars, a »Zemljin sin« pomiče tu kvalitativnu – ispovjednu letvicu još više. Iako album »Zemljin sin« općenito možemo označiti kao alternativnorockovsko postignuće slovenskog geografskog podrijetla, temelj tih dojmova prvenstveno je vokalna metrika s vokalnim melosom. Ako idem još malo dalje u cjepidlačenju, nije teško iščitati da Jure obitava negdje blizu slovenske obale. Zbog povremeno karakterističnog naglašavanja (široka E-a), što pak, s druge strane, zahvalno jača samosvojan vokalni karakter pjevača.
Inače, »Zemljin sin« nudi izražen spektar mnogih idejnih odmaka i veliku skladateljsku razigranost. Možemo govoriti o alternativnom rock albumu indie prizvuka, koji s jedne strane traži naklonost radijskih frekvencija (elementi popa), a istodobno ga krasi izrazito profinjena estetika udruživanja skladateljskih poteza, koji albumu daju karakter jedinstvenosti, posebnosti, samosvojnosti. Stoga mu pristaje i karakterna (pod)oznaka art rock.
Devet skladbi, koliko ih nalaziš na albumu, Jure je dugo, zagrijano i ustrajno brusio i slagao u sjaju profinjenog filigranstva. Rezultat je vrlo dotjeran studijski album. Posjeduje i izrazito prirodnu i organsku zvučnu toplinu te izuzetno domišljatu uravnoteženost svih gradivnih elemenata zvučnog krajolika, pri čemu u žarišnu točku punokrvno stupa kantautorski pečatni vokal Jureta Lesara. Taj u boji posjeduje prepoznatljivu notu srednje do niže intonacije, koju povremeno prati mrvicu nosnog karaktera (Oči očeta). Jure je kroz godine u vokalnoj retorici postao još uvjerljiviji, vokal se malo zadebljao i postao za nijansu baršunastiji (Krila ptice). Zreliji. Isto tako i sama poezija, koja je pretežno osobno ispovjedna i izrazito intuitivne prirode.
Album nosi neke točke kompaktne ritmike. Češće se ne može preslišati čvrsta i mamljiva okretnost koja poziva na plesni korak, kao što je to zabilježeno npr. u skladbama Drugačen ili Oči očeta. Komad Zemljin sin II u svom budničarskom i uzavrelom žaru nosi štošta poveznica s folk glazbom. Prožeo ga je dašak meloса slovenske Istre, no to se razotkriva tek uz višekratno slušanje. Album zaključuje kabaretska šansona Šala i u toj se ulozi Jure Lesar izuzetno dobro osjeća i snalazi. Komad bi bio zanimljiv u duetu s Balladerom. U žanrovskom smislu album »Zemljin sin« duguje nešto inspiracije utjecajima brit popa i indie rocka devedesetih, ali to su prolazne orijentacijske točke za čitatelja, što može sam »iščitati« iz supstance albuma. Karakter albuma naime je samosvojan i nosi vlastiti umjetnički stav. Uvodna skladba Čisto blizu sanj odličan je uvod, izvrstan uvodni katalizator. Kratka, ali satkana vrlo profinjeno (zvučna kulisa izuzetno je puna i bogata te budi teatralni osjećaj sanjivosti), uvodi slušatelja u posebnu glazbenu priču koja se nalazi pred njim. Komadi nose stupnjevanje atmosfere s krešendom u refrenskim napjevima, kao što je to snažno naglašeno unutar skladbe Krila ptice. Šaljivost na album unose jedna za drugom rock’n’rollerska zbadljivka Uspešen mož, nadalje razigrana i škakljiva funky akustična avantura u skladbi Mestno kolo, gdje spretno popunjavaju zvučni prostor upadi slide gitare, te prije spomenuta Oči očeta.
Jure je oplemenio glazbeni krajolik integracijom zvuka Hammond orgulja, klavineta pa čak i melotrona, što albumu daje neki daleki, a ipak domaći i topli prizvuk sentimenta klasične rock kulture sedamdesetih, čak i vremena kad su planetom gmizali The Beatles. Posebno se spomenutim glazbenim velikanima približava u intimnoj Ko zmanjka moči, gdje osvaja uz iznimno dopadljiv vokalni nastup, osobito sanjivi karakter aranžmana violina i klavira.
»Zemljin sin« vrlo je dobar album. O tome nema nikakve sumnje. Idejno i aranžerski izrazito ugodno razigran. Pun jezgrovite glazbene supstance te uvjerljivih poteza glazbenog komponiranja. Zato se neprestano dinamično razvija dok slijedi samonikli i prepoznatljivi karakterni kulturu sazrijevanja Jureta Lesara. Riječ je dakle o albumu koji donosi novi blistavi kamenčić u mozaik slovenskog rockovskog pulsa. Svojom karakternom posebnošću i dotjeranošću zauzima u zgusnutom prostoru slovenskih glazbenih izvođača posve svoje mjesto, puno opipljive samosvojnosti, a njegova kvaliteta i izbrušenost nagovještavaju da će Jure Lesar u budućnosti zasigurno ispustiti još kakav izrazito ugodan nastavak priče koju je započeo albumom »Zemljin sin«.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Čisto blizu sanj
2. Krila ptice
3. Drugačen
4. Uspešen mož
5. Mestno kolo
6. Oči očeta
7. Ko zmanjka moči
8. Zemljin sin II
9. Šala
Postava:
Jure Lesar – vokal, akustična gitara, električna gitara, bas, slide gitara na “Krila ptice”in Čisto blizu sanj, klavir na “Ko zmanjka moči”, Hammond na “Zemljin sin II”, synth na “Čisto blizu sanj”, mellotron na “Šala”, prateći vokal
Denis Horvat – klavir, hammond, bas gitara na “Mestno kolo” i “Zemljin sin II”, klavinet na “Uspešen mož”, prateći vokal
David Morgan – bubnjevi, udaraljke
Zoran Čalić – slide gitara na ” Mestno kolo”, električna gitara na “Drugačen” i “Oči očeta”,
Jan Fanedl – električna gitara na “Ko zmanjka moči” i “Šala”
Luka Mrdakovič – bas na “Drugačen” i “Šala”
Lucy Passante – violina i viola na “Ko zmanjka moči”
Mitja Rozman – didgeridoo na “Mestno kolo”
