Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Stray Train
Izdavač: SAOL
Izdanje: 2016
Trajanje: 35:10
Ocjena: 3.5/5
Slovenski sastav Stray Train zapravo je novoosnovana glazbena formacija, stara jedva godinu dana, no zastupa ga kvintet iskusnih glazbenika koji su kilometražu skupljali dugo, kroz prijašnja glazbena djelovanja.
Prvijenac s prilično nezgrapnim, ali zato ništa manje zabavnim naslovom ‘Just ’cause you got the monkey off your back doesn’t mean the circus has left town’ donosi hrpu autorskih skladbi koje se već na startu mogu pohvaliti spretnim aranžmanima, što je vidljivo u kreativnoj inspiraciji, ali i odraz zrelog iskustva članova ekipe. Sama koherentnost i kompaktna forma skladbi pak otkrivaju i jedinstven te čvrst glazbeni fokus cijelog kvinteta koji je pratio sastav tijekom nastajanja prvijenca.
Album traje jedva dobrih 35 minuta, što je dobro. Kvaliteta dakle ima prednost pred kvantitetom. Sastav se u svojoj izvedbi hard rocka obilno oslanja na bluesovske polazišne točke, a sama riffovska vrućica koju razvija u živahnom zvuku dinamične produkcije donosi konkretnu dozu decibela, pa nije neumjesno u asocijacijama posegnuti za pridjevom »heavy«. Dakle, tvrdozvučna heavy / hard blues rock ploča koja u osnovi ne otkriva glazbenu revoluciju, ali ipak donosi spretno i uzorno aranžersko pakiranje, izvedeno srčano i žarom, što uvjerava. Priča o Stray Train je dakle priča o retro nostalgičnoj hard rock sentimentalnosti. U Sloveniji nema mnogo takvih sastava, a ako ih ima, tek su u začecima »revitalizma«, u nekakvom skromnom nicanju. U stilu sastava osjeća se ljubav prema glazbi Led Zeppelin ili Black Sabbath (Man or Stone), bend u vibru dodaje i elemente razmetljivo zadirkujućeg koketiranja, za što je ponajviše zaslužna prodorna i vječno varijabilna vokalna izvedba, koja istodobno (a to je vrlo važno) uzorno parira upotrebi engleskog jezika. U tom smislu Stray Train bi se mogli smjestiti negdje u branšu slovenskih sastava koji se na ovaj ili onaj način nadahnjuju starim smjernicama rock’n’rolla, npr. Retro Cult, Freeway Machine ili Top Stripper. Neke su fraze podložene i kinetikom funk ritmičke »lukavosti« (Wander Man, Green Card Paradise), što dodatno razgibava cjelokupnu sliku ovog uratka.
Zanimljiv zaokret na albumu predstavlja Can’t buy Happiness (..not even in December), koja budi asocijacije na zlatna vremena grungea, jer su vokali otpjevani u srednjoj do niže intoniranoj poziciji vokalnih harmonija, što priziva Alice in Chains i/ili Soundgarden. Prepredeno uzbudljiv i u teatru kreacije raspoloženja učinkovito mračno zavodljiv završetak albuma, dakle!
Kao prvijenac, album ‘Just ’cause you got the monkey off your back doesn’t mean the circus has left town’ postignuće je na koje vrijedi obratiti pažnju jer otkriva neslućeni glazbeni potencijal sastava Stray Train. Svakako se na njemu kriju još i rezerve. U smislu skraćivanja repeticija samih refrenskih napjeva, na što upozorava već uvodna Soulseller (mogla bi biti nekoliko sekundi kraća), nadalje u smislu dodatnog razgibavanja točaka inkorporacijom dodatnih instrumentalnih pasaža, kao što je to vrlo hrabro prikazano u skladbi Man or Stone i što bi donijelo dinamičnu nadogradnju u preklapanju između raspoloženjskih stanja točaka albuma. Inače, riječ je o uratku kojim sastav može nadasve ponosno nastupati na koncertnim pozornicama. Uz takvu zanesenost, kakvu pokazuje studijski prvijenac, od Stray Train možemo u budućnosti očekivati još više zanimljivih hard’n’heavy blues rock cvjetova s retro zvukom koji udaraju iz petnih žila.
Stray Train – Soulseller:
Sastav
Luka Lamut – vokal
Jure Golobič – gitara
Boban Milunović – gitara
Niko Jug – bas gitara
Luka Čadež – bubnjevi
Produkcija
Stray Train
Popis skladbi
1. Soulseller
2. I Wish I Could Be Free
3. Wander Man
4. Green Card Paradise
5. Blow
6. Plastic Princess
7. Dead Romance
8. Man or Stone
9. Can’t Buy Happiness (…not even in December)
