Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Kula Shaker
Izdavač: Columbia Records
Izlazak: 1996
Trajanje: 48:51
Ocjena: 4.5/5
Sredina devedesetih bila je vrijeme kad se svijetom gotovo svugdje razlijegao zvuk grungea i više-manje mračne alternative, a psihodelična razigranost već gotovo posve zaboravljenih šezdesetih bila je prije daleko sjećanje nego nešto što bi čovjek mogao uloviti na radijskim valovima. Ipak, upravo je nešto tako neočekivano bilo faktor iznenađenja i inspiracije kad su se na MTV-ju zasvijetlila mlada lica, a iz zvučnika je 1996. zazvučala skladba Tattva, prožeta hinduističkom mudrošću i optimizmom, a više od toga nitko se nije usudio očekivati od klinaca u doba poplave one hit wondera i brit popa.
Unatoč svemu, faktor svježine nije ishlapio poput nekog jeftinog parfema punih 15 godina, a s godinama se u mojim mislima i srcu našlo sve više toplih kutaka namijenjenih i tada prestrogo odbačenoj skladbi “zbrčkanih hipika“. Ruku na srce: svaka stvar traži svoje vrijeme, tako i moja otvorenost prema nečemu što je optimistično, sunčano i glazbeno sočno, a svim tim elementima istočnjački nadahnute duge više nego odgovaraju britanski vunderkindi psihodelične popoidnosti, sastav Kula Shaker.
I što su Kula Shaker zapravo? Ne samo sastav koji vodi autoritarna ruka gitarskog gurua Crispiana Millsa i koji je svojevrstan britanski odgovor istodobno na The Black Crowes i Oasis. Isto tako ništa ne govori ni činjenica da su dečki ime uzeli po kralju Kulasekhari, koji je vladao Indijom u 8. stoljeću. Dodatne kvalitete lakše se uoče s vremenskom distancom, a 15 godina je razdoblje u kojem je vrijeme već pomalo isprало predrasude i medijske patke. Ostala je samo glazba, a ona je sve prije nego dosadna ili kičasto bezdušna.
https://www.youtube.com/watch?v=LFstthQIWZw
Prvijenac na putu glazbene konkviste, album K, školski je primjerak vrhunski osmišljenog rockerskog remek-djela, u kojem se teškim rifovima i gitarskom naslijeđu sonične pretvorbe ideja u slušne slike, kako je to znao samo Jimi Hendrix, pridružuje i snažan čimbenik istočnjačke duhovnosti, oduševljenje sanskrtom te tradicionalnim indijskim zvukovima sitara, table, tambure i orijentalnih ljestvica. Most između istoka i zapada je granitan, čvrst i istodobno elegantan, a indijske slike nadahnute su Millsovim osobnim doživljajem zemlje velikih kontrasta, ljepote i misticizma, dok konačna slika slušanog u mnogočemu podsjeća na ono što su sa svojom zaljubljenošću u Indiju u kasnim šezdesetima napisali i snimili besmrtni The Beatles. A album K posvećen je kako svemu gore opisanom, tako i Jerryju Garciji i The Grateful Deadu, kojem su u svoj neoklasicistički psihodelizam posvetili čak i jednu cijelu skladbu na ploči, ali o tome malo kasnije.
Kad otvoriš šarenu knjižicu i prije toga pomno raščlaniš nacrtani i ovjekovječeni koncept umjetnine velikog K, koji je nacrtao Dave Gibbons, a pod slovom K redaju se JFK, lord Kitchener, Karl Marx, Gene Kelly, Katherine Hepburn, Kareem Abdul Jabbar, Danny Kaye, Kal-El ili bolje poznat pod imenom Superman, Krišna, King Kong, Martin Luther King, Kali i još mnogi drugi, postane jasno da ništa neće biti puki slučaj (ili ipak?). Već uvodna skladba Hey Dude s uvodnim gitarskim stupnjevanjem nagovijesti da je dinamika ovdje u službi potpune glazbene erotike i potpunog sjaja, koji namjerava konkurirati velikoj sagi konkurentskog brit popa s parom rockerskih jaja i čvrstim glazbeno-lirskim tkanjem, a privlače čvrste gitarske linije i zvuk koji produkcijski ispunjava sve kutke za puni šus uvijek prijemčive duše.
https://www.youtube.com/watch?v=zclm0cIBl94
Slijedi Knight On The Town, koja ponovno ulaže u rustikalni recept klavira i masnih, razuzdanih gitara. Zvuk miluje i grli tijelo, a onda počinje let misticizma i razastiranje indijskih tekstova i istočnjačke tajne. Temple Of Everlasting Light bliža je ledzeppelinovskom tripu i meditacijskoj mantri nego dosadašnjem, doduše vrlo kvalitetnom i sjajnom rockerskom pozerstvu. Crispian pjeva “Will I ever see the pleasure that will never end / Hidden in the misty forest that desire send / Mesmerised like fireflys falling through a flame / If I wait I’ll be too late to holler out your name.” Iz zvuka gitara plete se čipka kvalitetne plesne glazbe, a onda tišina, ptičje pjevanje i preljev misli u esenciju Indije. Sitar, tabla i sanjivi vokal prerastu u Govindu. Sveti tekstovi britanskim klincima znače polaznu točku, koja je unatoč tradicionalnom rječniku vrlo dopadljiva i namami vas na ples i ljuljanje. Vjenčanje zapada i istoka, dvaju naizgled nespojivih svjetova, zvuči sanjivo i lijepo, a briljantna kombinacija uravnoteženih glazbenih elemenata dokazuje da su Kula Shaker već tada, unatoč mladim godinama, bili zreli i kvalitetni glazbenici, kroz koje je izgarao eter božanskog.
Smart Dogs je povratak na rockersku stranu svemira, a gitarski se zvuk nadopunjuje isključenim, zabavljačkim brbljanjem mladog uživača koji slijedi vodilju riječi “Carpe diem“. Magic Theatre je posve psihodelični skok u nježnije vode kabaretske opijenosti, a lagani otklon od čelične misaone niti u skladu i suzvučju s naslijeđem fraktala acida pipajuće se rasplinjuje poput priviđenja u nešto više od dvije minute, da bismo pristali u srži skladbe Into The Deep. “Enter your heart, and never let it part / Yesterday was a lie so be happy now. / When all you can feel is what you take as real / Come alive, realise it’s a feeling. / Fly brother fly, / May you feel your love tonight, / Fly brother fly, / Well I hope you meet your maker. / I know, the time has come to let you go / Time to sleep, to sleep.” Mentalni preklop u sfere čiste astralnosti nastavlja savršena instrumentalna skladba Sleeping Jiva. Tradicionalni indijski instrumenti isprepliću se i stvaraju savršenu podlogu za jedan od glavnih i prepoznatljivijih trenutaka ploče – skladbu Tattva. Baš ste je se možda prejeli na MTV-ju, zato slijedi malo luckastiji otklon s posvetom pokojnom magu acida i beskrajnih solaža, Jerryju Garciji.
https://www.youtube.com/watch?v=WroEPQCFOeo
Grateful When You’re Dead/Jerry Was There je vrhunsko lirsko remek-djelo kojim Kula Shaker umaču prste u živahne boje psihogenih supstanci i utrljavaju ih u mozgove i misli te žive snove slušateljstva, a kist riječi lijepo nadopunjuju prekrasne masne gitare, orgulje i lepršavi kombo kompaktnog basa i čvrstih bubnjeva. Vrhunska svirka prevali se u tripozne maglice potpune zadrogiranosti, kojom se lutajući minimalizam riječi i zvukova posvećuje svim velikanima uštogljene odsutnosti, a u središnjem dijelu glazbenog hrama zvučnih žrtava nalazi se sam Jerry Garcia, besmrtni stup sastava Grateful Dead. Nastavak je malo više klišejski, ali nimalo dosadan, u stilu The Black Crowesa, a nakon skladbe 303 priča se ponovno postavlja ozbiljnije i udarnije sa skladbom Start All Over, na kojoj cijeli sastav pokazuje bluesersku osjetljivost za pisanje i izvedbu, a Kula Shaker zvuče kao uglađenija i manje hrapava verzija Rolling Stonesa, a onda slijedi finale prvog veličanstvenog izleta u nepoznato skladbom Hollow Man, koja je klavirski smirena, duga i na kraju pompozno udarna – kao posljednji udarac plamenova potpune stvaralačke snage, nakon kojeg će mladi sastav imati vrlo malo toga dodati i nadopuniti. Put u središte srca je završen, prva priča ispripovijedana.
Kad čovjek zna svoje korijene, svoje duševne i tjelesne strasti, iskren je i strastveno usmjeren na artikuliranje vlastitog sebstva kroz glazbu, prvi je čin obično najnedovršeniji, ali istodobno i najistinitiji. K sastava Kula Shaker iskren je i iskričav briljant kojim su si klinci zadali tako visoke standarde da su ih u idućih 15 godina tek približno okrznuli, a nikada nadmašili. Neopsihodelična bajka skladbama Govinda i Tattva rekoncipirala je ljubav prema Beatlesima, Hendrixu, Grateful Deadu, prema zlatnom dobu ljeta ljubavi, koje mladi Londonci nikada nisu osobno doživjeli, a vremenu velikih pomaka i mentalne kao i glazbene revolucije klanjaju se iz sigurnog zaklona svoje garaže. Dosanjali su svoju glazbenu iluziju, zamotali je u mistične maglice istoka, u tamjan Orijenta, a naslijeđe šezdesetih prepakirali u oblik koji lako može progutati i mlađa generacija nestrpljivih slušatelja. Ako je doba instant poduhovljenosti i pojednostavljenog šamanizma doista toliko potrebno kritike, ne možemo kriviti mlade entuzijaste koji su se usudili ostvariti svoje snove i isklesati svoj glazbeni monolit, a ploča K spada među estetskije primjerke, a iz pora ponuđenog štrcaju snažne poruke gromoglasne glazbe i dubokih riječi. Svakako vrijedno čestog prakticiranja i isprobavanja!
Postava
Crispian Mills – vokal, električna i akustična gitara, tambura
Alonza Bevan – bas, piano, tabla, prateći vokal
Jay Darlington – orgulje, melotron, piano
Paul Winterheart – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
– Wajahat Kahn – sarod na skladbi Sleeping Jiva
– Himangsu Goswami – tabla na skladbama Govinda i Jerry Was There
– Gauri – prateći vokal na skladbi Govinda
– The Kick Horns – puhačka sekcija na Start All Over
Produkcija
John Leckie, Shep & Dodge, Crispian Mills
Popis skladbi
1. Hey Dude
2. Knight on the Town
3. Temple of Everlasting Light
4. Govinda
5. Smart Dogs
6. Magic Theatre
7. Into the Deep
8. Sleeping Jiva
9. Tattva
10. Grateful When You’re Dead/Jerry Was There
11. 303
12. Start All Over
13. Hollow Man (Parts 1&2)