Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden am Wörthersee / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 09.09.2015
Broj posjetitelja: 60
Cijena ulaznice: 28,00€ (u pretprodaji) / 32,00€ (na dan koncerta) / Kelag članovi 23,00 € / studenti 20,00 €
Što vam padne na pamet kad čujete ime Marco Mendoza? Većina vas vjerojatno pomisli na vrijeme prije 10 godina, kad je Marco Mendoza na turneji svirao s Whitesnakeom i tako se pojavio kao basist na njihovu CD-u “Live…In the Still of the Night”. Pa, Whitesnake doduše nisu došli u Bluesianu, ali je zato došao Marco Mendoza, koji si je zadao zadatak dokazati da se i od »običnog basista« može čuti kvalitetan rock show.
O gostoljubivosti Bluesiane u Veldenu pisali smo ove godine, a i prijašnjih godina, već više puta – rekli smo i da je riječima nemoguće opisati – treba je jednostavno doživjeti. I ovaj nas je put zvijezda večeri pozdravila već ispred kluba, ispričala se da mora još brzo skočiti pod tuš, a onda se vraća. U Bluesiani takva ljubaznost i dostupnost najvećih zvijezda nije nimalo iznenađujuća, jer zbog intimne atmosfere nastupajući nemaju problema s previše nametljive publike.
Prije koncerta – obavezno pivo. I naravno, razgovor za stolićem kraj kamina, koji ovaj put nije gorio jer je u klubu bilo ugodno toplo. Uz ugodan osjećaj domaćeg ozračja radoznalo smo pogledavali prema pozornici i pitali se što ćemo sve večeras doživjeti.
S kim Marco Mendoza još nije svirao? Pogled na njegov životopis otkriva lijepu hrpu eminentnih imena, od već spomenutih Whitesnake do Thin Lizzy i njihovih derivata Black Star Riders. Svirao je s Johnom Sykesom i Tedom Nugentom, a u studenom ćemo ga u Europi moći ponovno vidjeti kao basista superbenda The Dead Daisies, koji će i u Zagrebu svirati kao predgrupa Whitesnakeu.
Marco Mendoza u Bluesianu naravno nije došao sam – pratila ga je europska prateća postava, i to gitarist talijanskog podrijetla Fabio Cerrone i drugi gitarist iz Beča po imenu Elmar Castillo te bubnjar Pino Liberti.
Marco Mendoza u Bluesiani je svirao već prije nekoliko godina, pa mu je prostor bio domaći. I odmah na početku je sasvim domaće zamolio da mu ugase pola svjetala na pozornici kako bi mogao vidjeti publiku. No nažalost, jednostavan klub poput Bluesiane ne nudi puno mogućnosti izbora – ili su svjetla upaljena ili ugašena. Pa, Marco se zbog toga nije dao previše smesti – jednostavno je vratom svoje bas gitare gurnuo svaki reflektor posebno i usmjerio njegovo svjetlo prema stropu, a onda se zadovoljno zagledao u gledatelje ispod pozornice.
Marco Mendoza izdao je 2010. svoj drugi solo album naslovljen Casa Mandoza, no na koncertu se oslonio ponajviše na svoj solo prvijenac iz 2007. pod naslovom Live for Tomorrow. Kad je pogledom mogao osjetiti publiku, Marco se potpuno opustio. O svakoj otpjevanoj i odsviranoj pjesmi ispričao je priču, kojima se još više približio publici. Marco je dokazao da nije samo izuzetno kvalitetan basist, nego i pjevač. Glas mu je topao, privlačan i dražesno poticajan, a tijekom koncerta je više puta zamolio publiku da zatvori oči i osjeti njegovu glazbu. Četvorka na pozornici djelovala je vrlo uigrano, unatoč velikom broju improviziranih ubačaja kojima je Marco obogatio svoje pjesme. Marco pak svoje pjesme nije kitio samo sviranjem i pjevanjem, nego je iz njegovih usta na pozornici, osim teksta između pjesama, zazvučala i cijela hrpa zvukova udaraljki, od oponašanja zvuka tam tam bubnjeva do raznih zvončića i cijevi. U savršenom ritmu i naravno usklađeno s bubnjanjem Pina Libertija.
Među umjetnički izvedene autorske pjesme, poput I Want You, Your Touch, You got Me, In My Face i ostalih, Marco je spretno upleo i nekoliko obrada. Tako smo mogli svjedočiti kako putenо drugačije, a ništa manje privlačno zvuče pjesme Jamesa Browna, Neala Schona i Carlosa Santane u nešto drukčijem ruhu. Europska ekipa pratećih glazbenika pratila je svaki Marcov pokret i besprijekorno slijedila svaki njegov potez. Prisutnost dviju gitara učinila je da je koncert na trenutke ispao znatno rockerskiji od očekivanja, a s druge strane je Marco blues baladama i emocionalnim tekstovima ganuo baš svaku dušu u publici. Prava mješavina oštrih naglašenih ritmova i nježne miline nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim.
Marco Mendoza se na koncertu nije iskazao samo kao izniman glazbenik, nego i kao nevjerojatno topao čovjek. Čovjek koji razgovara sa svakim u klubu, koji zna slušati i koji razumije teška vremena u kojima živimo. Upravo zato je rekao da želi da svatko iz kluba ode s njegovim CD-om u ruci, a ako nema novca za njega, i to razumije i podarit će mu ga. Ne znam doduše koliko je CD-a morao pokloniti, ali gesta se ipak računa.
Marco Mendoza je svakako čovjek kojeg vrijedi upoznati. Ima suosjećajnu i nježnu dušu, što struji i iz njegovih pjesama, a koju ponekad uzburka pravi rockerski vulkan. Još uvijek je moguće da ga ove godine čujete s The Dead Daisies, a idući put nikako nemojte propustiti njegov solo koncert.
Galerija slika
