Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 17.02.2011
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 18,00€
Pa evo, napokon i nešto potentno na dnevnom koncertnom jelovniku u Sloveniji. Rockerski potentno, perverznog obilja, mirisnih i znojnih tijela, ožigosano pokvarenim konglomeratom bluesovske rock n’ roll mješavine, prelivene jasnom koprenom južnjačke utjehe i Jacka Danielsa. Nashville Pussy. Izazovno preko svih granica i bez kočnica! Ne samo na papiru. Ovaj put je to stvarnost.
Bez obzira na to što su slovenske duše prilično suzdržane prema društvu napola razgolićenih ženskih grudi u javnosti, pogotovo kad se te ponose konkretnim mamalnim vektorima, slovenska se publika ovaj put iskazala. Nashville Pussy ne nastupaju prvi put u Sloveniji, a vrlo vjerojatno ni ovaj put u Orto Baru nisu nastupili posljednji put, pa ih je publika od 150 glava dočekala otvorenih ruku i tako im iskazala izvanrednu potporu i popularnost. Orto bar je dakle bio nabijen do vrha. Nekoliko posjetitelja stiglo je čak iz Italije, Austrije i naravno također iz Hrvatske.
Koncertnu večer otvorili su Talijani Fuel From Hell. Rock N’ Roll prljavci, prekaljeni mačkovi, a možda ih se netko sjeća kao predgrupe Adam Bomb prije nepune tri godine na istoj lokaciji, a također i s nastupa na festivalu Metal Mania Open Air u Komnu 2007. godine, pa još štošta bi se našlo. Dakle, i stari znanci naših koncertnih pozornica. Priznajem da sam ih na prošlom koncertu u Orto Baru primio u boljem svjetlu. Razlog leži samo u zamjeni vokalista. Dečki se naime trude pjevati na engleskom, a poznato je da to talijanskim grupama stvara strašne glavobolje. I u tom su elementu dečki malo nazadovali, barem kad je riječ o koncertnim nastupima. Inače, ruku na srce, Fuel From Hell su jedni od onih talijanskih izvođača koji riču samouvjereno i u skladu s tradicijom prljavog rock n’ roll delirija te u tome uvjeravaju u potpunosti, što njihovim kolegama ne uspijeva baš svaki dan. Više nego zgodno i posrećeno zagrijavanje, izuzmemo li pomalo grotesknu upotrebu engleskog jezika.
Sat i deset minuta autentičnog rock n’ roll razvrata s Nashville Pussy otvorila je značajna I’m So High. Kvartet oštro doteranog izgleda. Za ženski dio to vrijedi apsolutno. Postava Blaine Cartwright (vokal, gitara), Ruyter Suys (gitara), Karen Cuda (bas-gitara), Jeremy Thompson (bubnjevi) ne može te ostaviti ravnodušnim već na sam pogled, a kad zaore dubokom penetracijom izravne rock n’ roll retorike, atmosfera u Orto baru začas postaje orgazmično blistava! Miješan repertoar kojim su dečki i curke “zapanjili” svijet rocka pri dolasku na scenu (Go Motherfucker Go, You’re Goin’ Down, obje u krajnje sparnom završetku), žarko ožigosane Going Down Swinging, Hate & Whiskey, Come On Come On, Drunk Drvin’ Man, Struttin’ Cock, Higher As Hell, Shoot First And Run Like Hell, One Way Down ), pa sve do novijeg materijala s posljednjeg albuma “From Hell To Texas” (otvaračka I’m So High, naslovna skladba albuma, Why, Why, Why, Speed Machine, Ain’t Your Business, Late Great USA).
Postava ima toliko kilometraže iza sebe da ju je zaista teško iščupati iz takta tijekom koncerta. Podivljala Ruyter, koja sa svojom sojinom grivom i bujno nakovrčanom frizurom podsjeća na neku žensku inačicu Twisted Sister šeme Deea Sindera, razbacivala se u uzbuđenom odklopu koliko je to još dopustivo za malu pozornicu Orto Bara da se ne raspadne, a istodobno fascinirala odličnim sviranjem solo dionica, u kojima rado pomalo podsjeti na prepoznatljivu “Angus Young” držu. Blaine Cartwright držao je koncertno raspoloženje na visokoj razini odličnim pjevanjem koje je obuhvaćalo visoke, vrišteće bijesne ispade sve do režećeg mrmljanja preko zategnute donje čeljusti. Sve bi za Blainea bilo u najboljem redu da njegovo budno oko nije opazilo visoko podignut srednjak jednog od podivljalih posjetitelja, tek metar od sebe. Da Nashville Pussy doista nisu banda bez dugova, potvrdila je Blaineova gesta bijesa, do koje ga je dovela spomenuta poza zgloba. Isprva je pokušao s momkom obračunati čak fizički, rekavši mu neka se odmah pokupi s poprišta. Kako ga ovaj nije poslušao (jedino ispravno), Blaine je počeo zvati u pomoć čak i zaštitare, što je djelovalo vrlo groteskno. Na pozornicu je izašao čak i tour menadžer grupe i preciznim parom očiju odmjeravao vražjeg sina koji je iskušao Blaineov ego. No stvari su se temeljito preokrenule tijekom koncerta i pri kraju su “nepodopština” i Blaine čak dijelili zajedničke gutljaje Jacka Danielsa.
Postava je svoj nastup začinila i fenomenalnom obradom originala Tine Turner Nutbush City Limits, a na kraju nagradila doista odlično raspoloženu publiku ništa manje oštro nabrušenom klasikom Rose Tattoo Rock N’ Roll Outlaw, kojom su za finale izrešetali baš sve pred sobom. Rijetko koji koncert prođe kao tren oka. Takvog je karaktera, naravno, koncert Nashville Pussy. Zabava se okrenula u trenu, a postava je prisutne ostavila u nezasitnom elementu, koji ne bi odbio još koji dodatni rock n’ roll krug.
fotografije: Gerald Stuppnig
Galerija slika
