Kamelot: The Awakening
Izdavačka kuća: Napalm Records
Datum izlaska: 17. 3. 2023.
Produkcija: Sascha Paeth
Trajanje albuma: 52.55 min
Žanr: Power Metal
Ocjena: 8.5/10
Kamelot, omiljeni simfonijski power metalci, vratili su se sredinom ovogodišnjeg ožujka sa svojim 12. studijskim albumom »The Awakening«. Čekali smo ga pet godina. Bend je album htio izdati već dvije godine ranije, ali je pričekao da se život na planetu (barem koliko-toliko) ‘normalizira’. Riječ je o albumu koji sigurno vrijedi kao vrlo snažno ostvarenje. Donosi uvjerljiv niz powermetalskih koračnica među kojima se neke mirne duše mogu mjeriti i sa starijim materijalom. Onim koji seže sve do albuma »The Black Halo« (2005). Istodobno nudi barem jednaku privlačnost i nadahnutost kao prvi Kamelot album s Tommyjem Karevikom na vokalu – a to je »Silverthorn« (2012).
Uvod i izlaz donose dvije točke. Pompoznost to traži od epski simfonijskog identiteta sastava. Zato je pravih skladbi na »The Awakening« ‘samo’ jedanaest. Album odlijeće visoko na krilima skladbe The Great Divide, koja je klasična Kamelot himna. Sastav je ovdje upotrijebio provjereni koncept – recimo, svoju punom parom pokretnu formulu komponiranja. Tu su Kamelot (oduvijek) najuvjerljiviji. Grabežljiv refren koji ti se odmah uvuče pod kožu i podigne raspoloženje na albumu na najvišu točku. Eventide održava grabežljivi format visoko postavljene kulise bombastičnog pompa, karakterističnog za Kamelot. I srednje brza One More Flag In The Ground slijedi naelektrizirano ozračje uspostavljeno u uvodnom dijelu albuma, ponajviše zahvaljujući novom izvrsnom refrenskom napjevu, koji vrijedi za jedan od najgrabežljivijih i najuzvišenijih na cijelom albumu. Atmosfera u ovoj skladbi nagovara na mistično, mračno, dok pomp i drama teatra opet grabe u punom izdanju, a komad (nehotice) vuče na nešto što bi mogli skladati neki Evergrey. Simfonijski juriš na albumu ponovno u višu brzinu pokreće četvrta (zajedno s uvodom peta) skladba albuma, a to je Opus of the Night (Ghost Requiem), koja samo potvrđuje da su Kamelot ovaj put isporučili album s doista uvjerljivom skladateljskom zamisli, a o briljantnoj produkciji, od koje (kad razgovor dođe na Kamelot) uvijek njegujemo visoka očekivanja, uopće ne raspravljamo. I ova skladba isporučuje novi refren, urezan po formuli po kojoj su Kamelot cijenjeni i prepoznatljivi, i komad uz koji će se dlaka naježiti ponajviše starijim fanovima. Izniman, jurišno uvjerljiv prvi dio novog Kamelot albuma ublažava tek baladna Midsummer’s Eve. Ali iza nje su već Nightsky i Bloodmoon, koji podižu album na željenu atmosfersku grabežljivost, među ostalim zahvaljujući i skladateljskom iskustvu kako izbaciti iz sebe zarazan i odmah djelotvoran refrenski napjev. A ako u ekipi imaš još i Karevika s izuzetnim vokalnim karizmom i teatralnim žarom, dobiješ naravno gotovo pa snovitu kombinaciju.
Na albumu »The Awakening« s ekipom je surađivao cijeli dodatni garnizon glazbenika, koji su dali svoj doprinos u zadovoljavanju visokih kriterija što ih diktira Youngbloodov perfekcionizam. Riječ je o uigranoj ekipi. Kad preletiš imena, zna se tko je tko u power metalu. I bez obzira na to što je šef sastava Youngblood s Floride, Kamelot i ovaj put zvuče nevjerojatno europski. Album je prepoznatljivo ‘kamelotski’, a istodobno donosi uvid u neiscrpnu srž za isprobavanjem neisprobanog, koliko ti to već recept žanrovskog šablona power metala dopušta. U završnom dijelu power metalski marš malo popušta. Zbog baladne Willow i završne My Pantheon (Forevermore), koja je u skladateljskom smislu trenutak u kojem je sastav sebi dopustio nekoliko novih manevara. Dodani izlaz – Ephemera (Occlude) taj dojam (da se bombastična narav u završnom dijelu zaustavlja) samo pojačava.
Čekanje na »The Awakening« se isplatilo. Nema govora o tome da je na njemu ostalo još neke rezerve, ali je u većem dijelu odrađen na visokoj razini. S odlikama. U zvučno-producentskom smislu, u svim dodanim finesama unutar izbrušenih aranžmana, a tu je i fenomenalni Karevik, koji ni u kojem slučaju nije Khanova sjena, nego vokalist sa svojom izgrađenom karizmom i svojim izražajem punim strasti i emocija. Album koji će dugogodišnje privrženike sastava zasigurno više nego zadovoljiti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Overture (Intro)
2. The Great Divide
3. Eventide
4. One More Flag In The Ground
5. Opus of the Night (Ghost Requiem)
6. Midsummer’s Eve
7. Bloodmoon
8. NightSky
9. The Looking Glass
10. New Babylon
11. Willow
12. My Pantheon (Forevermore)
13. Ephemera (Outro)
Postava:
Tommy Karevik – vokal
Thomas Youngblood – gitara
Sean Tibbetts – bas-gitara
Alex Landenburg – bubnjevi
Oliver Palotai – klavijature, orkestracije, zborsko pjevanje na skladbi br. 10
Gostujući glazbenici:
Florian Janoske – violina na skladbi br. 6
Brian Howes – prateći vokal na skladbi br. 4
Kobra Paige – operetni vokal na skladbi br. 4
Miro Rodenberg – dodatne klavijature na skladbi br. 4
Svenja Kehder – zborski vokali na skladbi br. 10
Chris Fenske – zborski vokali na skladbi br. 10
Tina Guo – čelo na skladbama br. 5 i 6
Simone Simons – vokal na skladbi br. 10
Melissa Bonny – vokal na skladbi br. 10
Oliver Hartmann – prateći vokal
Herbie Langhans – prateći vokal
Ina Morgan Vocals – prateći vokal
Sascha Paeth – dodatne gitare, prateći vokal
