Izdavač: IndiseOut Music
Datum izlaska: 23. 9. 2016.
Produkcija: Phil Ehart, Richard Williams & Zak Rizvi
Trajanje albuma: 53.23 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.5/10
»The Prelude Implicit« prvi je studijski album Kansasa nakon šesnaest godina, a ujedno i prvi s troje novih članova: pjevačem/klavijaturistom Ronniejem Plattom, klavijaturistom Davidom Manionom i ritam gitaristom Zakom Rizvijem. Platt je došao kao zamjena za originalnog pjevača Kansasa Stevea Walsha, koji se 2014. odlučio umiroviti, što je automatski najavilo novu eru za te dugovječne američke prvake progresivnog rocka. Kansas već od prošlog studijskog albuma, »Somewhere to Elsewhere« (2000.), na kojem je posljednji put sudjelovao njihov ključni skladatelj i originalni gitarist Kerry Livgren, imaju velikih problema s pisanjem novog materijala, jer je nakon Livgrenova (drugog) odlaska cijeli teret pisanja novih kompozicija pao na Walsha. Njemu u tom razdoblju nekako nije došla prava inspiracija za nove stvari, dok su ostali dugogodišnji članovi Kansasa, dakle bubnjar Phil Ehart, gitarist Rich Williams, violinist David Ragsdale i basist Billy Greer, 2009. okušali sreću sa sporednim projektom Native Window, koji je, iskreno rečeno, impresionirao tek malo dugogodišnjih fanova.
Dolazak Platta, Maniona i Rizvija unio je u Kansas novu energiju i nakon dugih godina prihvatili su se pisanja novog materijala. S Rizvijem su Kansas nakon dugo vremena opet dobili dodatnog, ritam gitarista, dok je Manion prvi klavijaturist Kansasa nakon Grega Roberta. Obojica su na albumu ostavila važan skladateljski pečat. Isto vrijedi i za Platta, kojeg je čekao težak zadatak da zamijeni karizmatičnog Walsha. Boja njegova glasa nalazi se negdje između mladog Walsha i Johna Elefantea, tako da ga nije teško zavoljeti pa se već može govoriti o iznimno uspjeloj odluci.
»The Prelude Implicit« općenito je vrlo uravnotežen album koji dobro pluta između simfonijski usmjerenog progresivnog rocka iz zlatnih Kansas dana i melodičnog rocka kakav im je zamirisao u osamdesetima. To se jasno čuje već na uvodnoj skladbi »With This Heart«, koja kraljevskim simfonijskim aranžmanima, nabrušenim gitarskim pasažama i moćnim Plattovim vokalnim nastupom u tren oka odbacuje sve sumnje u kredibilitet najnovije verzije legendarne grupe. Još bolje zvuči pomalo nostalgično obojeni »Visibility Zero«, u kojem kraljuje prije svega Ragsdaleov violina. Ujedno je vrlo zanimljivo čuti koliko je Williams od Livgrenova (konačnog) odlaska napredovao kao glavni gitarist Kansasa. Na lagano, podnošljivo zaslađenoj power baladi »The Unsung Heroes« Kansasu je pri pisanju pomogao Ehartov prijatelj Geoff Byrd, kojeg većina poznaje kao prvog glazbenika koji je uspio prodrijeti među širu publiku uz pomoć interneta. Jedna od zanimljivijih stvari na albumu zasigurno je osvježavajući i ujedno nešto udarniji »Rhytm in the Spirit«, koji u tradicionalni zvuk Kansasa s naglaskom na violinsko-gitarskim harmonijama unosi i neke zanimljive, nove zvučne ideje na laganoj, gotovo ‘sramežljivoj, jazzy podlozi.
Na romantično-melankoličnom »Refugee« kao skladatelj je sudjelovao britanski gitarist Mike Slamer, Greerov stari kompanjon iz grupe Seventh Key i bivši član Walshove bivše grupe Streets. Ljubitelji epskog simfoprogrocka, kakav su Kansas stvarali u sedamdesetima, doći će na svoje s odličnim epom »The Voyage of Eight Eighteen«, koji bez sumnje spada među njihova najbolja djela bez Livgrenove prisutnosti i zasigurno će se brzo uvrstiti među klasike Kansasa. Raskošne simfonijske harmonije i složeni prijelazi okrunjeni su moćnim vokalnim nastupom te briljantnim gitarskim i violinskim solažama. Takva razina eksperimentalne oštrine od Kansasa nije se čula već dugo, možda čak od kraja sedamdesetih.
Mistično, moćno ozračje nastavlja se na »Camouflage«, koji se ponosi izuzetno lijepim, gotovo AOR refrenom, dok udarni gitarski rifovi i bogate simfonijske harmonije snažno podsjećaju na sedamdesete. Melodičnorockovski usmjereni »Summer« s Greerom na glavnom vokalu sa svojim brzim tempom, melodičnom naravi i domišljatim prijelazima solidna je, ali ne pretjerano uzbudljiva stvar.
Nešto zanimljivije zvuči »Crowded Isolation«, gdje posebno oduševljavaju epske vokalne harmonije, koje se ne mogu dovoljno pohvaliti, dok sve skupa razigravaju i programirani zvučni uzorci na klavijaturama te suptilne violinske pasaže. »Section 60« pristojan je instrumental koji se brine za pompozan i dramatičan završetak albuma. U obliku bonus skladbi na samom kraju posebne verzije »The Prelude Implicit« nalaze se zanimljivo rearanžirana i otpjevana himna američke savezne države Kansas, »Home On The Range«, koju je 1872. napisao Daniel E. Kelley, te tradicionalna američka folk skladba »Oh Shenadoah«, čime je grupa odala počast svojim glazbenim korijenima i domovini.
Kansas su se s »The Prelude Implicit« poput mitološke ptice feniks, prikazane na s estetskog stajališta ne pretjerano uspjeloj naslovnici, podigli iz pepela i napravili puno bolji album nego što bi većina pomislila s obzirom na to da na njemu više nema Walsha i Livgrena, nekadašnja dva ključna skladatelja američkih progrock legendi iz Topeke. Dolazak troje novih članova bio je ona infuzija svježe energije koju su dugogodišnji članovi kao skladatelji i glazbenici doista krvavo trebali, jer su si na taj način produljili budućnost i ujedno dokazali da još uvijek mogu napraviti kvalitetan studijski album koji doduše ne spada među njihova najveća remek-djela, ali je ujedno bolji od većine materijala nastalog bez Livgrena u postavi. Mudar je potez bio i potpis ugovora s njemačkom progrockovski usmjerenom izdavačkom kućom Inside Out Music, s kojom surađuju od 2009. nadalje, koja će zasigurno pobrinuti da novi album dosegne više ljubitelja dobre glazbe nego što bi inače.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. With This Heart (4:13)
2. Visibility Zero (4:28)
3. The Unsung Heroes (5:02)
4. Rhythm in the Spirit (5:58)
5. Refugee (4:23)
6. The Voyage of Eight Eighteen (8:18)
7. Camouflage (6:42)
8. Summer (4:07)
9. Crowded Isolation (6:11)
10. Section 60 (3:59)
Postava:
Ronnie Platt – glavni vokal, klavir na “The Voyage of Eight Eighteen”
Rich Williams – električna i akustična gitara
Billy Greer – bas gitara, prateći vokal, glavni vokal na “Summer”
Phil Ehart – bubnjevi, udaraljke
David Ragsdale – violina, prateći vokal
David Manion – klavijature
Zak Rizvi – električna gitara, prateći vokal
