Katalena : Človek ni zver

0 448

Izdavač: Pivec
Godina izdanja: 30. 3. 2018.
Produkcija: Chris Eckman
Duljina albuma: 48.32 min
Žanr: Folk / Alternative Rock
Ocjena: 10/10


Katalena je naša folk rock konstanta. Više nije nikakva novost da sama pojava grupe, s njezinim glazbenim opusom i aktivnošću, zauzima poveći planinski masiv u slovenskom pogledu na pečenje tradicionalne glazbe narodnog naslijeđa s različitim glazbenim žanrovima. Budući da su već u samom startu ponudili izražajnu jedinstvenost, s pravom važe za posebnjake. Prethodni album »Enci Benci Katalenci« bio je krcat zabavnog razvrata, šaljivosti, nestašluka pa čak i obijesti. Pun vedrine. Bio je, dakako, uklesan u 100% rezultat primjene »katalenološkog« recepta. Glazbeni izazov, dakle, koji su Katalena odradili s velikom odličnošću. Njegov nasljednik, svježe izdani »Človek ni zver«, održava kvalitativnu konstantu.   Za njega su Katalena odabrali novi artistički izazov te za njegovo stvaranje novu kreativnu polazišnu točku, koja donosi posve drukčiji, a opet i dalje 100% »katalenološki« urod. Ovaj put okrenuli su se slovenskoj narodnoj glazbi nabijenoj ratnom tematikom. Tome su podredili aranžmane i stil skladanja.

Ratna tematika, dakle, nije ona koja bi opisivala herojsko sijekanje zmajskih glava (ili licemjerno isprobavanje neutronske fuzije pod izlikom da je to nužno jer netko na drugom kraju svijeta naprosto ne želi kapitulirati). Upravo suprotno. Dotiče se »srcem nagrizajućih« ispovijesti onih koji su protiv svoje volje gurnuti u ratni vrtlog i pritom, dakako, izvukli deblji kraj. Vrlo aktualna tematika današnjeg vremena, kad se s našim životima igraju ludaci akumuliranog kapitala koji treba nužno i na svaki način uništiti. Album »Človek ni zver« nudi nevjerojatnu intimnost, čak i mističnu zagledanost. Najintenzivnije grabi upravo u onim trenucima svoje ispovijesti kad je odsviran i otpjevan s najvećom mogućom nježnošću i krhkošću.  Katalena su na njemu »opustili aranžmane«. Novi album zato nagovara znatno izravnije od svog prethodnika pa se pri slušanju gotovo odmah usidri u cerebralnom korteksu. Melodijski je znatno zarazniji album.

Na vidjelo izlaze izražajna lica artizma grupe, koja u prvi plan stavljaju izdašnije bojanje kompozicija klavijaturama, kojima se kontrastno priljubljuje gitara (Travnički, Mrzle so njive) i koja u fraziranju čak nekoliko puta preuzima primat pred ostalim gradivnim elementima zvuka.  Narat ovaj put zna čak nekoliko puta rockerski zagrmjeti, kao što grmi u vrijeme rata. Lijepo da čovjek nije posve zaboravio da postoji i zvuk distorzije (naslovna skladba, Oj ta soldaški boben).  Gombač, s druge strane, ovaj put nije toliko puhački sveprisutan koliko bi se očekivalo. Doduše, različitim puhačkim instrumentima boji kompozicije u vodećim motivima, ali ipak je prvenstveno riječ o jačanju atmosfere na temelju razrađenih motiva, koji tako učvršćuju sam kompaktni format kompozicija. Solističkih eskapada s Gombačeve strane nema mnogo, ali smo ovaj put svjedoci njegove revizije naglašene upotrebe svih dodatnih čudaških instrumentalnih rekvizita, čime Katalena u aranžiranju iznimno vješto pune zvučni krajolik.

Istodobno se ovaj put izdašnije osjeti doprinos basista Syeda, koji u aranžmane unosi svoj osjećaj za eksperimentalni avanturizam, kakav primjerice nalazimo u njegovu sporednom projektu The Puzzled  (mračna skladba Čutim krvi utrip, s blagim alternativnorockerskim škakljanjem). Što se klavijatura tiče, one su ovaj put češće postavljene u žarište kompozicija i zapravo često tvore samo okosnicu kompozicija.  Na klavijaturama ovaj put može počivati cijela kompozicija, ili su klavijature važan gradivni element buđenja napetog drama teatra (Čutim krvi utrip). Takvu dominaciju klavijatura nalazimo u iznimno zanosnoj (prearanžiranoj narodnoj) Oblaki so rdeči, a završna Kje so tiste stezice, u kojoj je vokalna melodija uklopljena na »podvozju« posve drukčijeg motivskog melosa i ritamskog ključa na klaviru, što izaziva namjeran osjećaj disonance, a slušatelja genijalno draži u odabranim trenucima u kojima jednim odmjerenim tonom Polona uhvati melodiju vokala, ali se potom namjerno vrati natrag u opći atonalni otklon između linije vokala i motiva. Spejvaj, nama Katica u aranžiranju se od svih skladbi novog albuma najizravnije veže uz prijeđeni put Katalene iz prošlosti (albumi prije »Enci Benci Katalenci«)

Vesna se vokalom izražava u nekoliko različitih pristupa. U uvodnoj Fantje se zbirajo (uz Mrzle so njive, drugu 100% autorsku skladbu albuma) Naratov uvodni bendžo »probije« svojim altovski oštrim šansonjerski zagledanim pristupom, koji joj je zapravo zaštitni znak.  No pri tom pristupu ne ustraje nužno. Zapravo ga punokrvno koristi opet tek pred kraj albuma, kad stignemo do Oj ta soldaški boben. Obje skladbe drži na nogama koračnički ritam bubnjeva, što je u suglasju s porukom stihova u njima. U ostalim skladbama Vesna se služi krhkom nježnošću, gipkim, osjećajnim vokalnim pristupom koji svojom suptilnošću i mekoćom opet briljantno oživljava poruke stihova, tako da ti bude najskrivenije kutke slušateljeve duše.  Vesnin je vokal izdašno privlačan u mistično zagledanim trenucima albuma, poput npr.  Ko bo fantič na vojsko šel, gdje potresa svojom osjećajnom nježnošću. Tamo stoji u izrazitom kontrastu vokalnog dueta, koji dopunjuje Syedov dubok i muževan vokal (no ne baš toliko dubok kao kod Leeja Marvina). Donekle prilagođeni stihovi izvorne narodne verzije u aranžiranju su briljantno opremljeni. Riječ je o jednoj od najzrelijih točaka albuma, koja u smislu profinjenog spajanja svih gradivnih elemenata unikatnog glazbenog dosjea grupe postiže artističko-izražajni optimum. Od suptilne vokalne izvedbe,  do razvoja atmosferičnog krešenda nadograđujućih zvučnih pastela i uključivanja dodatnih harmonijskih napjeva. U toj skladbi može se zamijetiti čak i integracija nekih lukavo umetnutih efektiranih zvukova, koji mogu izazvati asocijacije na nedavna vremena pionirstva elektronike (doba »NDW« – Neue Deutsche Welle). Zasigurno je to jedan od skladateljskih vrhunaca na albumu »Človek ni zver«. Drugi je takav naime naslovna skladba albuma. Ona na albumu ima posebno mjesto.  Ne čudi što je integralna, jer na najizravniji način (u smislu art-evolucije) utjelovljuje samu zvučno-artističku pozu grupe u 2018. godini. Ako želiš odmah znati što donosi sadržaj novog albuma Katalene, sabran na jednom mjestu, najprije zavrti naslovnu skladbu albuma. Pristup aranžiranja sličan je kao u Ko bo fantič na vojsko šel, ali s produljenim uvodnim motivom na klavijaturama, što također ne čudi. Nekoliko skladbi naime nosi tekst koji je napisao Ivo Brnčič, inače brat bake Polone Janežič. Katalena su na ovom albumu, dakle, uglazbili i nekoliko tekstova Brnčičeve poezije »ratnih zvjerstava«. Ako negdje promrzneš do kostiju zbog lukavo iskorištenog elementa postupnog produbljivanja drama teatra, koji budi prodornu stvarnost, to će zasigurno biti na mjestu albuma koje zauzima naslovna skladba.

»Človek ni zver« je album koji će te prodrmati, probuditi i do kraja potresti. Katalena su trebali artistički zaokret u odnosu na prethodni album i tim su potezom opet iznjedrili jedinstven uradak koji je u svakom pogledu, “s glavom i bradom”, 100% Katalena. Novo studijsko postignuće velikih izražajnih vrlina, koje istodobno utjelovljuje i artističko sazrijevanje pojedinaca u grupi. »Človek ni zver« u svom jezgrenom teatru duboko pronicljivih ispovijesti odmah zgrabi slušatelja i drži ga u napetosti sve do kraja. Toliko istinski djeluje njegov sadržaj. Mračan, intenzivan, strastven, čeznutljiv. Album uz koji slušatelju doista zaledi krv u žilama.

autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10


Katalena – Mrzle so njive (službeni video)

Popis skladbi:
1. Fantje se zbirajo
2. Travnički
3. Ko bo fantič na vojsko šel
4. Oblaki so rdeči
5. Mrzle so njive
6. Čutim krvi utrip
7. Spejvaj nama, Katica
8. Človek ni zver
9. Ne vem, kako ti je ime
10. Oj ta soldaški boben
11. Kje so tiste stezice

Postava:
Vesna Zornik – glavni vokal, prateći vokali
Polona Janežič – klavir, klavijature, psalterij, prateći vokali
Boštjan Gombač – klarinet, saksofoni, krilni rog, teremin, ukulele, limene frule, fujara, trombon, prateći vokali
Tibor Mihelič Syed – bas-gitara, gimbri, ukulele, Roland HPD 20, gitara, prateći vokali
Boštjan Narat – gitara, bendžo, prateći vokali
Robert Rebolj – bubnjevi, udaraljke

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići