Autori: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Steinfeld / Stadtsaal / Austrija
Datum intervjua: 25.10.2013
Ken Hensley smatra se jednim od najusavršenijih glazbenika u rock glazbi. Svojom multidisciplinarnošću skladatelja, aranžera, tekstopisca (pjesnika) i multiinstrumentalista u jednoj osobi šokirao je svijet rock glazbe već početkom sedamdesetih. Bez tog glazbenika u postavi Uriah Heep nikada ne bi postali ono što su postali. Jedan od najutjecajnijih hard rock sastava svih vremena, koji je, među ostalim, upravo na valu najvećeg »buma« s udarnim albumima »Look At Yourself«, »Demons And Wizards«, »Magicians’s Birthday« i »Live 1973« oblikovao lice svijeta rock glazbe. Nije teško uvjeriti se u svu jedinstvenu pronicljivost genija Kena Hensleya. Dovoljan je već »brzi zaokret« albuma Uriah Heep »Salisbury« (1971) na tvom CD playeru ili gramofonu, s genijalnom naslovnom suitom tog albuma dugom preko dvadeset minuta.
Ken Hensley krenuo je samostalnim putem nakon raspada skupine Uriah Heep 1980. Tada je shvatio da skupina samo još po imenu podsjeća na onaj kvintet koji je nekoć s jedinstvenim Davidom Byronom na vokalu znao stvarati još jedinstveniju magiju na koncertnim pozornicama. Hensley je i nakon odlaska iz Uriah Heep ostao glazbeno aktivan. Plodni glazbenik neprestano je izdavao nove autorske radove. U novim vremenima, novom mileniju, a osobito u posljednjih nekoliko godina, njegova izdanja pljušte kao s tekuće trake. Novu vrstu zabave i stvaralačkog zadovoljstva donijela mu je ponajprije svježa glazbena veza u obliku kvarteta Live Fire. To je postava u kojoj uz Kena Hensleya na Hammondu, klavijaturama, gitari i vokalu sviraju još i talijanski »enfant terrible« Roberto Tiranti (vokal, bas gitara) te izvrsni norveški glazbenici Ken Ingwersen na gitari i Tom Arne Fossheim na bubnjevima. Postava je u razmaku od dvije godine izdala čak tri albuma. Prvijenac »Faster« prije dvije godine, za njim je prošle godine uslijedio koncertni album »Live«, a ove godine, dva tjedna prije nastupa skupine na koncertu u Steinfeldu, drugi studijski album »Trouble«. Kvartet u glazbenom smislu snažno podsjeća na radove Kena Hensleya s Uriah Heep u sedamdesetima te na njegove ranije samostalne studijske radove. Legendarni glazbenik, dakle, proživljava novo proljeće.
Kakvi su bili tvoji snovi dok si bio mladić, prije nego što si zakoračio u svijet glazbe i odlučio postati glazbenik?
Ken: Dok sam bio tinejdžer, želja mi je bila postati nogometaš. Već sam potpisao ugovor za Luton Town, koji je tada, kad sam imao 16 godina, igrao u prvoj engleskoj ligi. No, nije ostalo na tome i završio sam u rock ‘n’ rollu.
Pratiš li još aktivnosti svojih nekadašnjih kolega iz Uriah Heep, a i općenito današnje postave?
Ken: Stalno sam zaposlen, pišem glazbu, snimam, nastupam, trenutno mi puno veselja i oduševljenja daje moja nova skupina Live Fire, tako da jednostavno nemam vremena fokusirati se na nove stvari koje danas stvaraju Uriah Heep.
Što misliš o svojoj novoj skupini Live Fire?
Ken: To je najbolja skupina koju sam ikad imao. U njoj su dva izvrsna norveška glazbenika, gitarist Ken Ingwersen i bubnjar Tom Arne Fossheim. Vokale pjeva talijanski glazbenik Roberto Tiranti, koji izvrsno svira i bas gitaru. U razdoblju od dvije godine izdali smo čak tri albuma, prvi »Faster« prije dvije godine, ove godine uslijedio je koncertni album, a za njim još i posve novi studijski album »Trouble«, koji je izašao prije nekoliko dana.
Kako publika prihvaća tvoje nastupe s Live Fire?
Ken: Reakcije publike su izvrsne i jako nas rado slušaju na raznim krajevima Europe. Posebno me iznenađuju sjajne reakcije publike u istočnim zemljama, poput Rusije i Ukrajine, gdje smo nedavno nastupali. Ljudi su tamo jako povezani s glazbom koju stvaramo i sviramo. Osjećaju se povezano s nama. Zato izuzetno energično sudjeluju na koncertima s nama, emotivno reagiraju i jako sam oduševljen što imamo tako dobar odnos s publikom tih zemalja. Nakon što završimo ovu trenutnu turneju s Live Fire, namjeravam otići na tjedan dana u Rusiju i Ukrajinu i tamo odsvirati nekoliko samostalnih koncerata. Interakcije s tamošnjom publikom naprosto su izvanredne.
Živiš pak u Španjolskoj, dakle to su prilično ekstremne udaljenosti za putovanja? Svratiš li još ikad u Englesku?
Ken: Oh, naravno. Ne baš često, ali s Engleskom svakako ostajem stalno povezan.
Točno na današnji dan prije 45 godina u Engleskoj je nastupio JimI Hendrix?
Ken: Stvarno? Nisam to znao. Onda imamo dobar razlog da danas slavimo, zar ne?
A jesi li ikad susreo Hendrixa u ona vremena?
Ken: Nastupali smo s njim. Jedne večeri svirali smo u londonskom klubu Speakeasy. Tada sam svirao s The Gods, a u tom se klubu zatekao i Jimi Hendrix pa nam se pridružio na pozornici.
I inspiracija te ne napušta?
Ken: Ne. Stalno je tu. Dolazi odasvud. Bilo gdje. Stalno je prisutna i dio je mog svakodnevnog života. Prati me tijekom rada, tijekom spavanja. Glavno u cijeloj stvari je da si stalno »otvorene« glave, »otvorenog« duha. Nadahnjuju me stvari koje vidim, čujem, ono što mi ljudi pripovijedaju, ono što pročitam u knjigama i tako dalje. Ne prođe dan a da ne napišem ili ne stvorim nešto.
Što se prije rodi kad stvaraš? Tekst ili glazba?
Ken: Uvijek riječi. Riječi nose melodiju. Srećom, engleski je kao stvoren za melodiju. Riječi na engleskom nose puno melodije. S obzirom na to da je kod nas u Engleskoj uvijek hladno i maglovito, u tim je riječima i puno melankolije. Pritom je, barem što se mene tiče, riječ o duhovnoj vezi. Bog mi da ideju. Kaže mi kako nešto napisati.
Požališ li ikad što si napustio Uriah Heep?
Ken: Apsolutno ne. Nikad. Kad sam napustio Uriah Heep, to je bio samo još »cover band«. Jednostavno sam doašao do točke kad mi je nelagoda u skupini bila već toliko velika i stresna da me je ostanak u Uriah Heep naprosto sputavao. Gušio me. Ne mogu naime stvarati ako nemam mogućnost stajati samostalno, na vlastitim nogama. Znam da bih mogao zaraditi puno više novca da još danas koristim ime Uriah Heep, no uvijek sam tešio tome da budem iskren u djelima. Prema sebi i drugima. Sada kad sam samostalni glazbenik i kad stojim na vlastitim nogama, neovisno, mogu disati punim plućima i stvarati svoja najbolja djela. Istina je i priznajem: moja glazbena povijest je prekrasna kad se osvrnem na godine stvaranja i života s Uriah Heep.
Pri izvođenju klasika Uriah Heep vjerojatno tešiš tome da je njihova izvedba i danas što bliža izvorniku?
Ken: To vrijedi samo djelomično. Vokal Davida Byrona je jedinstven, unikatan i nezamjenjiv. Njega jednostavno nije moguće kopirati. Naravno, neke skladbe koje publika naprosto traži od tebe na koncertima, poput Lady In Black, svrsishodno je malo preraditi, jer te kroz godine, dok tu skladbu neprestano izvodiš, cijela stvar počne pomalo dosađivati. Zato se isplati prilagoditi aranžman. Naravno, s time ne smiješ pretjerivati. O tome ćete se moći uvjeriti i na večerašnjem nastupu, ovdje u Steinfeldu.
intervju vodili: Dragan Bulič i Jernej Vene
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
