Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Airey, Don
Izdavačka kuća: Provogue Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 54:20
Ocjena: 4/5
O Donaldu Aireyu ne treba gubiti riječi! Riječ je o jednom od najvećih i najuglednijih hard rock i progresivnih rock klavijaturista u povijesti rock ‘n’ rolla! »Keyed Up« njegov je četvrti studijski album. Tek? Mogli bismo tako reći, no nije čudo da je tek četvrti. Aireyeva je karijera naime iznimno ispunjena suradnjama unutar najutjecajnijih hard rock postava svih vremena. Ako spomenemo samo njegovo stalno članstvo u Deep Purple od 2002. nadalje, prije toga se Aireyeva karijera provlačila kroz suradnje s Rainbow, Garyjem Mooreom, Thin Lizzy, ELO, Brianom Mayem, čak i s Black Sabbath i Judas Priest, a popis tu nije zaključen. Za Aireya možemo reći da vrijedi za jednog od najusavršenijih rock klavijaturista ere rocka!
»Keyed Up« umjetnički je zrela odluka koju je Airey donio nakon što je završio rad na posljednjem studijskom izdanju grupe Deep Purple, inače odličnom »Now What!?«, koje je izašlo 2013. (RockLine recenziju pročitaj OVDJE). Možemo reći da je »Keyed Up« prozor u svijet u kojem 100% vlada samo Aireyev svijet glazbene mašte. Prozor u svijet u kojem se mogu utjeloviti sve ideje koje klavijaturist inače ne smije ili ne može iskoristiti u Deep Purple. A glazbena mašta Dona Aireya nedvojbeno je više nego bujna.
»Keyed Up« zapravo je nastavak albuma »All Out« (2011). Jezgra ekipe glazbenika koja je pratila Aireya na »All Out« naime ostaje nepromijenjena i na »Keyed Up«, pa je više nego očito da se Airey u zrelim godinama stvaranja odlično osjeća u “domaćoj kući” koju gradi sličan glazbeni okoliti kakav mu nude Deep Purple. To je ujedno ista ekipa glazbenika koja prati Dona Aireya na njegovim koncertnim nastupima, i to basist Laurence Cottle, bubnjar Darrin Mooney, gitarist Rob Harris i odlični vokalist Carl Sentance.
Ako je na All Out gostovao Joe Bonamassa, ovaj je put Airey za »Keyed Up« pozvao vrhunskog irskog blues vokalista i gitarista Simona McBridea. McBride ponovno osvaja svojom profinjenošću i jedan je od temeljnih stupova pri realizaciji suite u tri dijela, posvećene liku i djelu Garyja Moorea. Suita se zove jednostavno Mini Suite. Prvi dio, naslovljen Jig, u središte postavlja McBridea, koji “zaslalomira” izvanrednom blues melodijom na gitari, a koju kasnije podupire svojim baršunasto zapuštenim bluesovskim vokalom. Srednji dio skladbe pripada Donu Aireyu i taj će dio brzo pridobiti ljubitelje simfonijskog progresivnog rocka sedamdesetih, posebno ljubitelje ELP-a, jer je mnoga Aireyeva linija na orguljama u ovom dijelu suite ukroćena zgodno “Emersonovski”. Završni dio razvija se klasično hard rockerski, uključuje se autoritativni melodični vokal Carla Sentancea, koji nudi nekoliko strastvenih napjeva, a suita tako postiže atmosferični izlazni krešendo. U ovoj skladbi navodno su upotrijebljene i neke linije koje je na gitari odsvirao Gary Moore. Riječ je o integralnoj kompoziciji albuma »Keyed Up«.
U skladbi Adagio glavni je na gitari Gary Moore. Zapravo je riječ o skladbi koja svojim razvojem slijedi nasljeđe Mooreovih instrumentalnih točaka izvedenih u stilu prepoznatljive Parisienne Ways. Gary se razmahuje u odličnoj unakrsnoj komunikaciji s prepoznatljivom raspoloživošću toplog baršunastog zagrljaja Aireyevih Hammond orgulja, što svjedoči o odličnom osjećaju ova dva glazbenika. Skladba funkcionira vrlo organski, kao da je riječ o izgubljenom »jammu« između Aireya i Moorea odsviranom davno prije. Odlična minijatura spajanja elemenata bluesa s neoklasicističkim principom. Ali ipak nešto. Da je Moore tada znao da će ta snimka ikad kasnije pronaći put na bilo koji studijski album, vjerojatno bi sigurno iz gitare iscijedio svoj maksimum za tu točku. No nema veze. Komad je sočan koliko god može biti, iako je jasno da posjeduje još poprilično neiskorištenog prostora te bi zato mogao djelovati i učinkovati još mnogo bolje.
Blue Rondo A La Turk zapravo je preuređeni original izvornika koji na albumu »Time Out« izvodi The Dave Brubeck Quartet. Skladba koristi ritamski ključ 9/8. Dakle, riječ je o tipičnom arapskom ritmu. Glazbena poslastica kojom se posebno za svoj samostalni studijski album poslužio majstor Airey. Točka odlično pridonosi stilskom razgibavanju samog sadržaja albuma. Blue Rondo A La Turk inače je popularan standard koji su na svojim studijskim izdanjima obradili, među ostalima, i takvi asovi kao Al Jarreau i Paul Gilbert, a nadalje i Emerson, Lake & Palmer. Airey pak u svoju verziju ubacuje tipične solo eskapade kakve smo navikli slušati na koncertima Deep Purple. Pritom nije izuzeta ni integracija reprezentativnih dijelova nekih klasika koje Airey posebno cijeni.
Da ne zalutamo. Airey točno zna kako mora stajati aranžman i što sve treba kompoziciji za postizanje optimalno zgusnute zvučne slike, što je ujedno i generator iznimno grabežljivih raspoloženjskih stanja. Ona djeluju još kako stvarno. Jasno je da je jezgra pratećeg sastava glavninu albuma odsvirala kao live bend u studiju. Kemiju nikako ne treba previdjeti. Airey pak nije zaboravio ni na oživljavanje vremena koja je proveo u društvu Rainbowova momka Blackmorea. U tom se smislu odlučio preurediti skladbu Difficult To Cure, koja je naravno Rainbowova izvedenica Beethovenove Ode radosti, uz razliku da ovaj put na pročelje skladbe stupa naravno Aireyev Hammond. A njega smisleno podupiru gitarske solističke eskapade!
Tu je naravno nekoliko tipičnih hard rock jurišnica kao što su otvaranje 3 in the Morning i odmah iza nje Beat the Retreat, koje trenutno nagovještavaju srodničke veze Aireya s Deep Purple i Rainbow. Ovamo možemo ubrojiti i Solomon’s Song te završnu Grace. . U osnovi iskren iskaz klasično ubranog hard rocka, u svojim se iskaznim njedrima povremeno odmiče prema žanrovskim sferama blues glazbe, simfonijskog progresivnog rocka (Yesovska Flight Of Inspiration).
Carl Sentance, koji je u karijeri pjevao u Krokus i Primal Scream, namjerno je izabran za vokalista. Njegov vokal naime povremeno podsjeća na mlađeg Iana Gillana, što znači da se jednokratno uklapa u kulisu koju gradi pionirski savez čokastog masivnog zida Hammond orgulja i gitarskih fraza hard. Dobrodošli u srž (hard) rock pionirstva! Možemo reći da je »Keyed Up« nova jedinstvena avantura u čudesni svijet Aireyeve glazbene galaksije. Izvanredna je žanrovska mješavina glazbenih elemenata koji zapravo personificiraju samu glazbenu figuru Dona Aireya kao umjetnika. Ljubitelji progresivnog rocka i klasičnog hard rocka predvođeni Rainbow i Deep Purple, kao i bluesovski zaprisegnuti! Ovo je izdanje koje će vas oduševljavati još dugo, dugo vremena.
Postava
Don Airey – klavijature
Carl Sentance – vokal
Rob Harris – gitara
Laurence Cottle – bas gitara
Darrin Mooney – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Gary Moore – gitara na skladbama ‘Adagio’ i ‘Mini Suite’
Graham Bonnet – vokal
Simon MacBride – gitara
Alex Meadows – bas gitara
Tim Goodyer – bubnjevi
Popis skladbi
1. 3 In the Morning
2. Beat the Retreat
3. Blue Rondo a La Turk
4. Solomon’s Song
5. Claire D’Loon
6. Flight of Inspiration
7. Inside
8. The Godbox
9. Difficult to Cure 2013
10. Mini Suite
a) Lament/Jig
b) Restless Spirit
c) What Went Wrong
11. Adagio
12. Grace
