Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1978
Ocjena: 4/5
Britanski art rockovski i kasnije također melodično rockovski heroji Magnum do izlaska svog kultnog prvijenca “Kingdom Of Madness” oblikovali su glazbeni identitet po uzoru na većinu ostalih progresivno rockovskih sastava, koji su u to vrijeme, dakle u drugoj polovici 70-ih, kad su se pojavili neki novi glazbeni trendovi, masovno počeli davati prednost prije svega kombinaciji melodične osjetljivosti i udarnosti pred pretjeranom kompleksnošću, improvizacijama i tektonskim simfonijskim aranžmanima.
Zvuk Magnum na “Kingdom Of Madness”, a time takoreći već na početku njihove karijere, temeljio se na bogatom melodičnom naslijeđu u kojem nije nedostajalo ni bombastičnih aranžmana na klavijaturama te čak ni povremene upotrebe flaute u domeni klavijaturista Richarda Baileya, dakle elemenata kakve obično nalazimo u simfonijskom prog rocku. S druge strane, gitarist Tony Clarkin, koji je usput rečeno obično autor lavovskog dijela skladbi Magnum i ujedno dobar akustični gitarist, svojim je udarnim rifovima i epskim solažama većini kompozicija davao heavy rockovsku dramatičnost koja nije bila daleko od onoga što su tada radili primjerice Kansas i Styx. Naposljetku, naravno, treba spomenuti i izvrsnog pjevača Boba Catleya, opsjednutog fantasy literaturom i mitološkim sagama, koji je svojim moćnim i epskim načinom pjevanja uz česte prateće vokalne harmonije (tu su bili očiti utjecaji Queen, ali i Uriah Heep) bio ključan za prepoznatljivost sastava.
Jedna od glavnih odlika koja je pratila Magnum kroz njihovu povijest bio je Catleyev stil pisanja tekstova, koji je većinom bio prožet fantasy temama. Nešto slično onome što je Ronnie James Dio, jedan od pionira fantasy tekstova u rock glazbi, svojedobno radio u Rainbow. Na skladbi “Lords Of Chaos” svoje je usluge ponudio i Catleyev prijatelj, nitko drugi nego slavni pisac fantasy literature Michael Moorcock, koji je u svojoj prošlosti kao tekstopisac surađivao i s Hawkwind (neko vrijeme bio je čak i njihov član) te Blue Oyster Cult. Tekst te skladbe odnosi se na sagu o Elricu Melniboneju, Moorcockovu najpopularniju i najpoznatiju zbirku priča, koja i danas inspirira brojne glazbene izvođače.
Mistično putovanje u kraljevstvo ludila počinje, kako i priliči naslovu, odličnom “In The Beginning”, koju krase nabrušeni Clarkinovi rifovi, epski Catleyev vokal i razigrani “Wakemanovski” zvuk Baileyevih klavijatura (od svih klasičnih prog rock sastava u njihovu je zvuku najočitiji utjecaj Yes). Ta skladba odmah predstavlja karakterističan zvuk Magnum, koji prelazi iz melodičnog rocka i kratkih akustičnih trenutaka do simfonijskih rockovskih nijansi te nudi prvoklasnu mističnu atmosferu. Slijedi izravan prijelaz u hard rockersku i za sastav razmjerno netipičnu “Baby Rock Me”, koja je uočljivo prizemnija stvar s jednostavnim melodičnim refrenom, žarkim gitarskim dionicama i erotično izazovnim vokalom. U drugoj, instrumentalno začinjenoj polovici nakratko zaluta u nešto eksperimentalnije vode, a inače je idealna skladba za neku divlju ponoćnu feštu. “Universe” je zajedno sa svojim filozofskim tekstom prekrasna mistična balada na kojoj prije svega blista Catley sa svojim epsko-melankoličnim vokalom uz pratnju višeglasnih vokalnih harmonija. Za odličnu simfonijsku melodiju pak brine topao zvuk klavijatura, ponajprije melotrona, i nježna pratnja akustične gitare.
Naslovni ep “Kingdom Of Madness” vrhunac je albuma i jedna od klasika Magnum u kojoj na najljepši način zaživi njihovo spajanje simfonijske osjetljivosti i heavy rockovske energičnosti. U uvodu sadrži kraće dionice na akustičnoj gitari i flauti, nakon čega se preko dramatičnog rifanja i ritmičkog stupnjevanja prevali u uzburkani odjeljak, kojem slijedi predivan refren s flautom, moćnim vokalom i pratećim harmonijama (neke se više nego očito povode za onima od Queen), koji je središnja odlika ove izvrsne kompozicije. Prog rockovski korijeni punom snagom ožive na izvrsnoj power baladi “All That Is Real”, koja je također začinjena odličnom Catleyevom vokalnom izvedbom i brojnim raznovrsnim dionicama na klavijaturama. Ne nedostaje ni kraći instrumentalni odmak s briljantnim gitarskim dionicama. Vrlo dobar, izuzetno epski “Bringer” više je nego očito nadahnut nekim stvarima Queen i u sebi spaja i mistiku i udarnost. Sadrži gotovo heavy metalski rifing, dramatično stupnjevanje na klaviru i raznovrsnim udaraljkama (među njima kravlje zvono) te moćne vokalne harmonije.
Opsjednutost sastava Queenom ne izostaje ni na napuhanoj “Invasion”, koja odmah na početku nudi operetne višeglasne vokalne harmonije, koje potom prevladavaju kroz cijelu kompoziciju. Zatim prelazi u dramatično stupnjevanje na bubnjevima, nabrušeni gitarski rifing i zlobno obojen vokal. Clarkinovih izvrsnih tercetnih gitarskih dionica (neizostavan utjecaj Wishbone Ash, pionira na tom području) ne bi se sramio ni jedan NWOBHM bend, a rječito pokazuju koliko su Magnum bili važni za daljnji razvoj heavy metal glazbe. Vrlo zanimljiva stvar je i već spomenuti fantasy ep “Lords Of Chaos”, koji je ujedno jedna od najboljih stvari na albumu, s brojnim eksperimentalnim potezima na klavijaturama, funky pulsom na gitari i još jednom moćnom vokalnom izvedbom. Završna, pomalo nostalgična “All Come Together”, nabijena vrhunskom mistikom i epikom, također je za prste polizati. Raznovrsni ukrasi na klavijaturama, ponajprije na moog sintesajzeru, i nakostriješene gitarske dionice preko vokala pripovijedaju još jednu od Catleyevih dramatičnih priča. To je još jedna od onih kompozicija na kojima su bili vidljivi njihovi simfo prog korijeni i odličan završetak albuma.
“Kingdom Of Madness” izvrstan je prvijenac kojeg u odgovarajućoj ravnoteži krase sjajni epski aranžmani, bogate melodije i prevladavajuća mistična atmosfera. Po mom mišljenju i danas spada među njihove najbolje uratke pa ga se bez problema može nazvati klasikom art rocka, koji je svojim zvukom utjecao na mnoge buduće sastave, pa i na žanr koji je u 80-ima bio poznat kao neo prog rock. Kao najprogresivnije rockovski zvučeći album u njihovoj cjelokupnoj diskografiji i danas ima potencijal oduševiti i one koji Magnum inače ne ubrajaju među sastave koje bi krasila pretjerana eksperimentalnost i najviše ih pamte po njihovim melodično rockovskim/AOR uspjesima iz 80-ih. Većina skladbi za “Kingdom Of Madness” nastala je već 1976., no pretjerano odgađanje uzrokovalo je da je album izašao tek dvije godine kasnije, kad se u međuvremenu već pojavio punk i neizravno utjecao na izostanak većeg komercijalnog odjeka, koji bi inače lako mogao postići s obzirom na uspjehe koje su u to vrijeme već uživali prethodno spomenuti američki art rockovski rođaci Kansas i Styx, sastavi s kojima je Magnum povezivalo najviše stilskih sličnosti, iako su oni oduvijek bili autentična inkarnacija jedinstvene britanske mističnosti po Tolkienovu receptu.
Postava
Bob Catley — vokal
Tony Clarkin — gitara
Wally Lowe — bas-gitara
Richard Bailey — klavijature, flauta
Kex Gorin — bubnjevi
Produkcija
Jake Commander
Popis skladbi
1. In The Beginning (7:52)
2. Baby Rock Me (4:05)
3. Universe (3:45)
4. Kingdom Of Madness (4:25)
5. All That Is Real (3:50)
6. The Bringer (3:58)
7. Invasion (3:22)
8. Lords Of Chaos (3:21)
9. All Come Together (4:52)
