Kiske
Izvođač: Kiske, Michael
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 1/5
Čovjek koji je upisan kao suosnivač heavy metal glazbe, one koja je imala utjecajne posljedice na daljnji razvoj metala na tlu Europe i na razvoj one grane koju karakterizira riječ “power” ili simfonijski “power”, može se pohvaliti time da je vlasnik vokala koji je, jasno i glasno rečeno, jedan od najidealnijih za oba spomenuta žanra, počevši od post “Walls Of Jericho” ere i izvornih korijena u Helloween.
Suvremeni Michael Kiske već neko vrijeme rado propovijeda u svojim izjavama da metal nikad nije bio dio njegove osobnosti i da su zapravo samo njegovi solo albumi prava refleksija njegove osobnosti. Sve bi bilo “cool”, da… pa, vjerojatno nije teško pogoditi nastavak.
Ono što je napravio u metalu jedino se računa, bilo Helloween, bilo projekti (npr. Avantasia, Place Vendome), dok se za solo albume to nipošto ne može reći. To vrijedi i za njegov trenutačni aktualni album “Kiske”. Michael se drži predvidljivog šablona mekog rocka, bolje rečeno preslatkog pop rocka. Gdje već na prvi takt znaš koji će akord i notu odsvirati u nastavku svake pjesme. Cijelu ploču zapravo je moguće odmah, bez ikakvih poteškoća i nepotrebnog trošenja mentalne energije, trivijalno pročitati. Pjesme nije ni važno posebno izdvajati niti ih nekako posebno rangirati “ova je takva”, “ona je pak takva”, itd… Sve je nekako odbrenkano na istoj valnoj duljini uz “beat” srednje brzog tempa. Kiske je u produkciji naravno u središtu, a s rifovima, ako ih slučajno uopće negdje ima, daleko, daleko u pozadini. Prekriva ih i, ponekad doslovno pretjerana, upotreba akustične gitare. “Kiske” bi trebao biti Michaelov najosobniji ispovjedni album do sada. Njime bi trebao ponovno pronaći samog sebe. Svakako mi je drago zbog njega da mu se to dogodilo, samo da je dečko sretan i prosvijetljen. Ali glazbeno je album “Kiske” jednostavno potpuna kastracija. Kiske nudi glazbu za razinu desetogodišnjaka koji čitaju “Bravo” i izrezuju iz spomenutog magazina producirane pop ikone, uzimajući u obzir prvenstveno fizičku privlačnost izvođača, a mnogo manje razinu glazbene kvalitete koju ta ikona nudi. Možda bi Michael htio dospjeti na “Bravo” naslovnice.
Ukratko. La-la-la i hopsasa lajnanja kroz cca. 45 minuta na albumu “Kiske” previše je za izdržati. Vi koji tražite dubinu i širinu koja te zagrli i magnetski povuče k sebi odmah i nepovratno, poput ljubavi na prvi pogled, zaobilazite u širokom luku ovaj vrlo, vrlo tužan proizvod, koji je uzet u ovu recenziju samo zbog prošlih velikih djela Michaela Kiskea u sastavu Helloween. Kiske je novim solo albumom još jednom dokazao da je užasno loš skladatelj, odnosno da je majstor raspoloženja koje poznajemo kao dosadu. Ono dobro što je dao od sebe, napisali su mu drugi. Posljednji put u studenome prošle godine, kada je njegov vokal isijavao prepoznatljivu epskost i pompoznost u melodičnom “hard rock heavy” projektu Place Vendome. S tom se činjenicom tvrdoglavac nikako ne želi pomiriti.. Kad slušaš npr. Helloween legendarni album “Keeper Of The Seven Keys pt. I” pa nakon njega pustiš album “Kiske”, jednostavno ne možeš vjerovati da obje ploče pjeva isti vokal. S obzirom na razinu glazbe koju Micael Kiske nudi novim albumom, mogao bi bez dugog oklijevanja izabrati novo umjetničko ime i izdavati albume pod imenom “Karli”, “Rudi”, “Pepi”,… Riječ je dakle o hitcu u prazno, koji je očajno pun praznine i istodobno, po sadržaju šećera, smrtno opasan.
Postava
Michael Kiske – vokal, gitara, klavijature
Sandro Giampietro – gitara
Fontaine Burnett – bas-gitara
Karsten Nagel – bubnjevi
Produkcija
Michael Kiske
Popis pjesama
1. Fed By Stones
2. All-Solutions
3. Knew I Would
4. Kings-Fall
5. Hearts Are Free
6. The King Of It All
7. Sing My Song
8. Silently Craving
9. Truly
10. Painted
11. Sad As The World
Trajanje albuma: 46:32