KISS manija, delirij, ekstaza, nebesa u plamenu i razvrat na rock’n’roll megaorgiji u Zagrebu (2022)

Mjesto događanja: Zagreb / Arena / Hrvatska
Datum koncerta: subota, 9. 7. 2022.

---

Kiss predstavljaju svojevrstan fenomen rock ‘n’ roll svemira. Zapravo se smije reći da na prostranoj rockerskoj karti galaksije zauzimaju potpuno svoje mjesto. Ništa im nije blizu. Pogotovo kad glazbi pribrojiš sve ostalo što prati njihov glazbeni opus. Skupina je do danas definitivno postala već višestruko legendarna, a zabavno je to što se već deset godina oprašta s pozornica. Svaku turneju obilježe najave da je posljednja. Tako smo od 40. obljetnice djelovanja skupine stigli do turneje koja obilježava 50. obljetnicu djelovanja i nosi naslov »Kraj puta«, a Kiss se i dalje opraštaju. Tko zna? Možda doista, možda ne. Posljednji studijski album izašao je prije deset godina, što znači da je bend u kreativnom smislu definitivno umirovljen, no s druge se strane teško odriče koncertne zabave te svih komemoracija, običaja i navika koje, osobito u backstageu, prate svakodnevicu prosječne rock zvijezde. Kad se jednom razmaziš, takvoj se razmaženosti silno teško odreći.  

Ako na koncertu skupine Kiss još niste bili, među ostalim se s lakoćom može zaključiti i to da ih se isplati doživjeti uživo barem jednom u životu, pa makar ne spadali među svjetsku vojsku divljih obožavatelja ove skupine. Opus skupine s milijunima i milijunima prodanih albuma definitivno stoji i još je danas snažno nadahnjujući. Bezvremenski.

Dolazak skupine u Zagreb bio je za nju prvi posjet Hrvatskoj. Arena ovaj put nije bila pretjerano nabijena. Može se reći da je bila tek nešto više od pola puna. Čak i na dan koncerta mogle su se kupiti ulaznice svih kategorija. Zanimljivo. Čovjek bi očekivao veći odaziv.

Kako god. Predgrupu smo rutinski preskočili, pri čemu smo si priuštili toliko površnosti i taštine da nismo saznali ni njezino ime. Zanimao nas je samo dvosatni Kiss spektakl. Izbor repertoara nije previše iznenadio, možda samo povratak odlične »Animalize« skladbe Heaven’s On Fire u setlistu, a inače je kvartet nizao prilično ustaljen niz odabranih singlova i hitova iz karijere. Kod Kiss je posebnost ta da glazbu na koncertima zapravo zasjeni sve ostalo što prati njezinu scensku interpretaciju. Od scenskih kostima kvarteta, predvođenih karakterističnim oslikavanjem lica, Geneova zloglasnog jezika, a da o ostalome ni ne započinjemo. Iako treba. Da su Kiss jedna od onih tvrtki koja je najdetaljnije proučila sve načine učinkovitog marketinga, isticale su već četiri kolosalne figure članova postavljene lijevo i desno od pozornice, koje su podsjećale na divovske kamene kipove, i prije nego što se podigla sama scenska zavjesa. Nakon snimljenog uvoda, koji je bio skraćen do polovice, puklo je, crni pokrov je pao, a The Demon, The Spaceman, The Starchild i The Catman spuštali su se ispod vrha, svaki na svom podestu, po čeličnim užadima na pozornicu. Pozornica se u tren oka našla u vatrenim jezicima. Uz hrpu detonacija nije manjkalo dodatnih zavjesa dima i pucketanja iskri. Pozornica je bila izuzetno prostrana. Ako si stajao recimo kojih deset metara od pozornice, ona definitivno nije cijela došla u tvoje vidno polje. Kad si pomislio da si na pozornici već vidio sve, pri novom pogledu na nju uvijek bi iznova ugledao još poneki novi detalj. Kiss su mašinerija koja je do savršenstva »nauljena«. Što to Kiss ne bi imali, a imaju druge velike rock i metal postave? Kiss imaju u najmanju ruku više, ili pak u svakoj već korištenoj ideji različitih glazbenih izvođača namjerno dodatno pretjeruju. To je svakako dobrodošlo, jer su Kiss ona zloglasna rock i glam metal postava beskrupuloznog ekscesa i šok terapije, što oduvijek privlači sve nove i nove čete pristaša.

Gene Simmons će primjerice potkraj kolovoza ove godine napuniti 73 godine, a Paul Stanley pridružio se klubu sedamdesetogodišnjaka upravo u siječnju ove godine. Originalni članovi su nevjerojatni. Geneovi suvišni kilogrami prilično su dobro prikriveni pod kolosalnim oklopom u kojem se basist nalazi tijekom koncertnih nastupa, dok Stanley i u svojim sedamdesetima zadržava nevjerojatnu scensku agilnost, razigranost i obješenjačkost. Posvuda ga ima dovoljno. Šiba slijeva nadesno i pritom ne ostaje bez daha ni na tren. I u vokalnom je pogledu posve korektan, premda je s godinama naravno izgubio nešto prodornosti. Kiss kod popratnih vokala u cijelosti koriste matrice (snimljeni »playback«), a više puta je sumnjiv bio i Geneov bas. Već u uvodnoj »thinlizzyjevskoj« Detroit Rock City njegova desna ruka nikako nije bila sinkrona. Kremeni »jezični badass gromovnik« na pozornici je opremljen crnim ručnicima (da se ne vidi sva obrisana prljavština) kojima neprestano briše znoj, a ako ste sretnik svoje vrste, Gene može baciti poneku preznojenu krpu ravno prema vama. Inače je momak pod bataljunom reflektora zračio patnjom i tako što se neprestano polijevao vodom. Posvuda. I po bas gitari. Pritom nije zaboravio konkretno prskati i publiku. Simmons, Thayer i Singer imaju i svaki svoju solo točku, pri čemu ih na posebnim, dodatnim podestima između točaka podignu (»apzajlaju«) tik pod reflektore. Simmons svoj nedostatak znanja sviranja bas gitare (uz samo oslikavanje lica) nadoknađuje već samo svojim divovskim jezikom. To je njegova žrtva za vječnu slavu koju je postigao s Kiss! Kad pak tijekom »svoje solaže« visoko iznad pozornice, obasjan zelenim svjetlom, nagrize vrećicu crvene želatine, s učinkom kao da bljuje krv. Nitko mu ne gleda pod prste. U solo točki koristi poznatu bas gitaru u obliku sjekire. Thayerovu solažu pak prati serija detonacija.  Suvišno je dodati da scenska kulisa podsjeća na pakao. Suvišno je dodati da je igra snopova reflektorskog svjetla jedinstvena, neponovljiva i veličanstvena. Izbrušena do perfekcije. Pritom ne izostaju ni »laserske« zrake.  Stanley i dalje ostaje izniman pogonski motor skupine. Tijekom Love Gun »odzajlao« se s glavne pozornice na dodatnu manju pozornicu, postavljenu u ostatku partera, gdje je kraljevao sam na svojoj pozornici. Tu je ostao i za vrijeme izvedbe nadobavezne I Was Made For Lovin’ You, a onda se nakon posljednjeg refrena ponovno smjestio na prijevozno sredstvo koje ga je po istom (»zip-line«) čeličnom užetu dostavilo natrag na glavnu pozornicu.

U velikom finalu punom pirotehničkih efekata Stanley je teatralno razbio svoj Black Diamond Ibanez model gitare. Sad pak zbrojite sve koncerte aktualne Kiss turneje diljem svijeta i dobit ćete broj teško oštećenih Stanleyjevih gitara. Ne. Kiss su toliko profitabilno poduzeće da im takav teatar donosi u najmanju ruku dodatni plus. Među ostalim, bezbrižnost skupine, u smislu da joj nikad ni na tren ne treba pogledati u džep, pokazuje i plejada gitarskih trzalica koje članovi skupine tijekom koncerta bacaju publici. Tijekom Do You Love Me slijedi zabava s divovskim balonima, a tijekom završne Rock And Roll All Nite ne izostaje obilno sniježenje konfeta.

Bend je u obraćanjima publici minimalan, ali udaran. Ne govori puno, ali nastupa s kratkim i sažetim parolama, što djeluje prilično populistički. I to pali. Besramno širi svoje scensko nestašluk i u izazivanju bezgranično uživa. Dva sata nevjerojatnog spektakla u kojem teško nalaziš ijednu sekundu predaha. Toliko se toga naime događa. Ne izvedbeno. Nego u pogledu samog šou ekscesa scenografije nemirnih kulisa. Vatre, pare, dima i pucketanja iskri bilo je za izvoz.

Što se izbora koncertnog repertoara tiče, bend je prilično marljivo birao albume uzduž i poprijeko cijele diskografije od dvadeset studijskih ploča, premda bi čovjek možda poželio još poneku skladbu više u repertoaru – osobito iz razdoblja bez šminke. Tako je u cijelosti izostao primjerice odlični »Hot In the Shade« album, a iznenađujuće skupina u repertoar nije uvrstila ni jednu točku s albuma Crazy Nights (predvođenu naslovnom skladbom). »Destroyer« baladu Beth je prema rutini otpjevao bubnjar Eric Singer – jer tako mora biti, pri čemu za bubnjara u tu svrhu posve na čelo pozornice postave pravi klasični klavir. Garnizon kamiona parkiran ispred zagrebačke Arene stoga nakon svega opisanog u ovoj koncertnoj recenziji nikako ne iznenađuje. Da vučeš sa sobom po cijelom svijetu klasični klavir samo zbog izvedbe jedne jedine točke u repertoaru. Po cijeloj svjetskoj turneji. Doista, Kiss nemaju premca. Oni si sve to mogu priuštiti. Zašto? Jer mogu. Novca imaju k’o pljeve.

Dva sata hipnoze. Bezgranične zabave. Da. Ništa manje od toga. Zabave uz koju zaboraviš na sve. Usta se sama od sebe razvlače u razdragan smijeh, a osjećaj za vrijeme i prostor nestaju u tren. Ostaje samo hipnoza šok terapije slikovite doktrine glam metala, koja je u svemu izbrušena savršeno i pri utjelovljenju na scenskim spektaklima djeluje besprijekorno. Kiss nisu vrijedni spomena kad razglabamo o samoj glazbenoj virtuoznosti. To uopće nije ni poželjno. Vrlo su prosječni glazbenici, no sve to nadoknađuju savršenim, temeljito smišljenim scenskim spektaklom koji jednostavno rečeno isporučuje jedinstven žur i odklop, neizmjerno zabavlja i na neki način i ispunjava. Pristaše skupine tako ili tako već godinama pate od Kiss ovisnosti, a s druge strane su i svi ostali posjetitelji, osobito znatiželjnici moje vrste, koji su općenito naklonjeni rocku i metalu, posjetom Kiss koncertu u Zagrebu definitivno došli na svoje.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik

Setlista:
Rock and Roll (taped intro orig. Led Zeppelin)
1. Detroit Rock City
2. Shout It Out
3. Deuce
4. War Machine
5. Heaven’s on Fire
6. I Love It Loud
7. Say Yeah
8. Cold Gin
9. Guitar Solo
10. Lick It Up
11. Calling Dr. Love
12. Tears Are Falling
13. Psycho Circus
14. Drum Solo
15. 100,000 Years
16. Bass Solo
17. God of Thunder
18. Love Gun
19. I Was Made for Lovin’ You
20. Black Diamond
—dodatak—
21. Beth
22. Do You Love Me
23. Rock and Roll All Nite
God Gave Rock ‘n’ Roll to You II (taped outro)

---