Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jade Warrior
Izdavač: Island Records
Izlazak: 1976
Trajanje: 36:27
Ocjena: 5/5
S »Kites« su šampioni ambijentalnih i world-glazbenih izdanaka progresivnog rocka Jade Warrior iznimno uspješno nastavili instrumentalni stilski recept svoja dva prethodna studijska dosega, remek-djela »Floating World« (1974.) i »Waves« (1975.). Multiinstrumentalist, flautist/udarača Jon Field i gitarist/klavijaturist/udarač Tony Duhig u razdoblju Islands ere Jade Warrior, nazvanom tako zbog njihova ugovora s istoimenom izdavačkom kućom, stvorili su glavninu svojih najboljih radova, koji su iznenađujuće uspješno pre&zivjeli test vremena.
»Kites« je bio još jedan u nizu konceptualnih albuma Jade Warrior, ali se, za razliku od prethodna dva dosega, nije nadahnjivao yukio filozofijom antičkog Japana, nego poviješću antičke Kine, preciznije putovanjima Teh Ch’enga, kineskog zen majstora iz 9. stoljeća, te slikarskim remek-djelom Paula Kleea ‘Kraljevstvo zraka’. U razdoblju kad su Jade Warrior bili pioniri world glazbe i ambijentalnog rocka, na zapadu je sve više rasla zainteresiranost za kulturu dalekog istoka, pa bolji trenutak za mogući komercijalni uspjeh nisu mogli izabrati, no njega iz više razloga nigdje nije bilo. Najveća kvaliteta Jade Warrior u njihovu instrumentalno-ambijentalnom razdoblju bila je povezivanje složene fuzije raznovrsnih zvučnih elemenata iz klasike, jazza, world glazbe, folka i rocka u izuzetno bogate ambijentalne slojeve inovativnom uporabom klavijatura, često egzotičnih udaraljki, pastoralnog zvuka flaute, nježnih akustičnih melodija te povremenih rockerskih provala na električnoj gitari.
»Kites« je sadržavao sve navedene elemente i od prethodnika »Waves«, koji je zapravo bio jedna kompozicija podijeljena na dva dijela, značajno se razlikovao po tome što se sastojao od uglavnom kraćih skladbi (iznimka je samo »Wind Borne« s malo više od sedam minuta). U usporedbi s prethodnikom, među pojedinim skladbama na »Kites« moguće je naći nešto manje očaravajućih meditativnih trenutaka, jer je ovaj album po općem karakteru energičniji i dramatičniji. S druge strane, riječ je o još složenijem dosegu s brojnim apstraktnim i vrlo složenim motivima te zanimljivim instrumentalnim multiharmonijama. Lavovski dio u složenijim ritmičkim slojevima pojedinih »Kites« kompozicija odsvirale su žestoke deonice na violini u izvedbi slavnog avangardnog multiinstrumentalista Freda Fritha (Henry Cow), koji je inače puno poznatiji kao jedan od najinovativnijih i ‘odlutalih’ gitarista svih vremena. Ovaj su put Field i Duhig, uz Fritha, koji je od gostiju bio daleko najpoznatije ime, među gostujuće glazbenike pozvali takoreći cijeli simfonijski orkestar, pa se pojedine »Kites« tvorevine bujaju pod težinom složenih gudačkih i puhačkih aranžmana, koji albumu daju snažan jazzerski pečat.
Album je stilski i konceptualno podijeljen na dva dijela. Prvi dio, na kojem je središnju skladateljsku i instrumentalnu ulogu odigrao Field, nešto je pastoralnije obojen te nadahnut spomenutom slikom Paula Kleea, u što se slušatelj može nazorno uvjeriti već na visoko romantičnom »Songs Of The Forrest«, koji se nakon uvodnog efekta grmljavine pretvara u razigrani motiv s pentatonskim ritmičkim varijacijama na flauti. Iako je album u cijelosti instrumentalan, Clodagh Simonds ovdje je pobrinula za odličnu, eterično obojenu, besjedničku žensku vokalizaciju. Pojedine se skladbe međusobno prelijevaju bez stanki, pa slijedi prijelaz u »Windsong«, gdje među egzotičnim ritmovima raznobojnih udaraljki vladaju eterične vokalizacije kojima se oblikuje ambijentalni efekt ženskog zbora usred nebeskog hrama oblikovanog tradicionalnom kineskom arhitekturom. Ugodne varijacije na flauti, violini i gitari lijepo stupnjuju uzdižuću atmosferu.
Temperamentni »The Emperor Kite« se, sukladno naslovu, ponaša s autentičnim ambijentom glazbe dalekog istoka uz koji nije teško zamisliti lebdeće papirnate zmajeve, tako karakteristične za kinesku folkloru. Prekrasna dinamika koja vlada između vatrenih improvizacija na violini i pentatonskih udaraljkaških ljestvica daje slušatelju osjećaj nemira koji je usred neba izazvala nagla pojava golemog papirnatog zmaja. »Wind Borne« je najdulja i najsloženija tvorevina na »Kites« s brojnim nepredvidljivim vremenskim prijelazima i naglim improvizacijama, no istodobno sadrži i nekoliko iznimno suptilnih motiva u kojima ključnu ulogu imaju očaravajući pastoralni aranžmani na flauti, udaraljkama i klavijaturama. Duhovite improvizacije na akustičnoj gitari eteričnoj ritmičkoj pozadini dodaju i nešto rockerske razigranosti, dok pojedine aranžmane obilježava izuzetno ukusna mješavina ambijentala, jazza i world glazbe.
»Kite Song« sadrži prelijepe simfonijske aranžmane na flauti i klaviru kojima Jade Warrior stvaraju pravu spokojnu, meditativnu atmosferu. »Land Of The Warrior«, na kojem u uvodnom dijelu vladaju avangardno-apstraktni efekti te podivljale varijacije na flauti, što u kombinaciji stvara ratničko raspoloženje, dok je njegov završetak puno eteričnije obojen, predstavlja posljednju skladbu prvog dijela koncepta.
Drugi dio albuma, a time i koncept o putovanjima antičkog kineskog zen filozofa The Ch’enga, najavljuje skladba »Quietly By The River Bank«, koja se ponaša s brojnim ukusnim varijacijama na akustičnoj gitari te s bijesnom violinskom improvizacijom u izvedbi Freda Fritha. Na drugoj polovici albuma, gdje vladaju izrazito kratke tvorevine, ključnu skladateljsku i instrumentalnu ulogu odigrao je Duhig, što se osjeća u većoj količini akustičnogitarskih deonica i, recimo, nešto rockerskije obojenim strukturama pojedinih djela, iako je u toj fazi Jade Warrior rock u pravom smislu riječi u najboljem slučaju bilo moguće naći tek za nokat.
»Arrival Of The Emperor«, sukladno naslovu, u kojem se oblikuje autentično ozračje kineskog carskog dvora i zbora mandarina, sadrži pompozne ambijentalne slojeve na gitari, raznovrsnim udaraljkama i gudačima. Neki ambijentalni manirizmi na drugoj polovici albuma snažno podsjećaju na soundscape kojima su se proslavili Brian Eno (ex-Roxy Music) i Robert Fripp (King Crimson). »The Ch’eng« sastoji se od kratke gitarske improvizacije koja uz izbor škljocavih udaraljki stvara eterično ozračje, dok je »Arrival Of Chia Shan« ranni primjer spomenutih soundscapea, jer je riječ o kratkom orkestralnom valovanju koje nakon manje od minute ustupa mjesto meditativnoj zakusci »Towards The Mountains«. Na potonjoj ponovno zavladaju ambijentalni motivi world glazbe, ponajprije kineske folklorne glazbe, dok su orkestralne varijacije na umjetan način stopljene s nježnim gitarskim improvizacijama. Na završnoj »The Last Question« kratka melodija na akustičnoj gitari ustupa mjesto jednako kratkoj improvizaciji na flauti, dok se na violini oblikuje iznimno ugodan, gotovo spokojan motiv koji se pobrinuo za iznimno lijep završetak albuma.
Na »Kites« su Jade Warrior dosegnuli još jednu novu razinu zrelosti i ponovno se pokazali kao veliki progresivnorockovski inovatori na polju instrumentalnog ambijentalnog rocka s elementima world glazbe. Malo koja ambijentalna remek-djela mogu se pohvaliti takvim intenzitetom i eksperimentalnim žarom kakav je karakterističan za »Kites«, koji se lako može proglasiti vrhuncem cjelokupne studijske diskografije Jade Warrior.
Postava
Tony Duhig – gitara, udaraljke, klavijature
Jon Field – flauta, gitara, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Roger Bryson – klavir
Fred Frith – violina
Pete Gibson – rog
Coleridge Goode – bas gitara
Debbie Hall – violina
Jeff Westley – električni klavir
Graham Morgan – bubnjevi
Joe O’Donnell – violina
Clodagh Simonds – vokal
Gowan Turnbull – saksofonGeoff Westley – klavir
Willie – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Jon Field i Tony Duhig
Popis skladbi
1. Songs of the forest (3:30)
2. Wind song (3:25)
3. The Emperor kite (2:21)
4. Wind borne (7:32)
5. Kite song (2:20)
6. Land of the warrior (3:29)
7. Quietly by the river bank (4:35)
8. Arrival of the Emperor: “What does the venerable sir do?” (2:27)
9. Teh Ch’eng: “Do you understand this?” (1:08)
10. Arrival of Chia Shan: discourse and liberation (0:53)
11. Towards the mountains (2:04)
12. The last question (2:37)
