Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Dom pristaniških delavcev (Teatro Miela) / Italija
Datum koncerta: 05.03.2013
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 35,00€
Nastup eminentnog Iana Huntera u Trstu u sklopu nove sezone već tradicionalno vrlo zanimljivih tršćanskih nastupa bio je događaj koji bi bilo grijeh propustiti! Ian Hunter rijedak je gost koncertnih pozornica, pogotovo srednjoeuropskih, jer ga je još najlakše uhvatiti na domaćem, otočnom terenu, ali i tamo su njegovi nastupi prije iznimka nego pravilo. Ako tome dodamo i činjenicu da je gospodin sa svojih 73 godine već duboko u jeseni života, utorkov posjet tršćanskom Domu pristaniških delavcev bio je za sve ljubitelje starinski orijentiranog rocka zapravo već gotovo obavezan.
Tko je uopće Ian Hunter? Čovjek je početkom sedamdesetih bio vođa sastava Mott The Hoople, koji je unatoč kratkom stažu na sceni u pet godina djelovanja ostavio dubok trag i utjecao na čitave generacije glazbenih nasljednika. Nije tajna da je veliki fan i frontman Def Leppard Joe Elliott te je navodno upravo njegovo nagovaranje 2009. godine dovelo do dugo očekivanog povratka Mott The Hoople – za pet uzastopnih londonskih koncerata. Sjaj medijskih reflektora oko jednokratnog povratka bio je snažan, pa su Hunteru ponovno skočili bodovi popularnosti i napuhnuli jedra napola zamrloj solo karijeri kojom korača već od sredine sedamdesetih. Prošle je godine Ian Hunter izdao novi solo album »When I’m President«, a u sklopu promotivne turneje zaustavio se i u Trstu.
Nekoliko minuta nakon devet, točno u trenutku našeg dolaska na »mjesto zločina«, zagrijavanje publike započeo je uvodni čin večeri: tršćanski blues gitarist Mike Sponza, kojemu je na pozornici društvo pravio austrijski kolega »Sir« Oliver Mally. Duet je lijepo popunjenu dvoranu poveo na dobar sat dugo putovanje iskonskim bluesom, pri čemu su glazbenici ravnopravno podijelili pozornicu. Mally je na svoja ramena preuzeo komunikaciju s publikom, dok je Sponza prednjačio u solo izletima, u kojima nije škrtario s pokazivanjem bogatog arsenala svojeg znanja, kojeg se s obzirom na vladanje fingerpicking tehnikom sviranja prstima po žicama ne bi sramio ni sam Steve Howe. Sponza i Mally odsvirani su repertoar sastavili od autorskog materijala, pri čemu je svaki preuzeo vokalne dužnosti vlastitih kompozicija. Njihovi duboki, hrapavi vokali dokazivali su da su obojica svoj glazbeni talent razvijala uz slušanje crnačkog bluesa delte Mississippija. Ugodno putovanje dvojice glazbenih majstora imalo je odlične akustične preduvjete, pa je iskusni tandem serviranjem gitarskog bluesa vlastitog izražajnog šarma zahtjevnu publiku s lakoćom cijelo vrijeme držao u šahu.
Nakon kratke stanke pozornicu je zauzeo trojac glazbenika i grubu tišinu iznimno kulturne tršćanske publike prekinuo uvodnim komadom Just The Way You Look Tonight s aktualnog albuma »When I’m President«. Na sredini pozornice sjedio je Hunter s prepoznatljivo raščupanom kosom i zatamnjenim naočalama, a društvo su mu pravila još dva prateća glazbenika eminentnog pedigrea: gitarist Andy York (John Mellencamp) i kontrabasist David Roe (Johnny Cash).
Ian Hunter otvorio je u Trstu novu europsku turneju, ovaj put potpuno akustične naravi. To je značilo da se prepoznatljivo pun, sočan zvuk razdoblja Mott The Hoople povukao pred siromašnijim, ali zato nimalo manje zanimljivim akustičnim obradama starih hitova, a njima su aranžmanski bile prilagođene i skladbe aktualnog albuma (When I’m President, Crazy Horse, Life), koje je Hunter tijekom večeri ravnomjerno sipao iz rukava.
U tom je pogledu moćan, zvonak zvuk kontrabasa majstora svog zanata Davida Roea bio odlično rješenje za obogaćivanje cjelokupne zvučne slike, u kojoj sam osobno pogrešio veći doprinos klavijatura ili kakvog drugog organski zvučećeg instrumenta, uz iznimku usnih harmonika, kojima je središnji lik večeri cijelo vrijeme spretno manevrirao. Ian Hunter se davno kao instrumentalist proslavio upravo kao pijanist i klavijaturist, pa je samo skladba Dead Man Walking, u kojoj je Hunter odložio gitaru i sjeo za klavijature, bila odlučno premalo. Ian Hunter je u tijesnom savezu sa svojom desnom rukom Andyjem Yorkom neke skladbe preoblikovao gotovo do neprepoznatljivosti i dao im posve novo lice, a jedna takva bila je rana solo uspješnica Once Beaten Twice Shy.
Te je večeri Hunter navodno imao manjih zdravstvenih poteškoća, pa na pozornici nije bio najbolje raspoložen, što je bilo najočitije usred koncerta tijekom otklanjanja tehničkih problema njegova gitarista Andyja Yorka, kad je mogao iskoristiti tišinu za obraćanje posjetiteljima, no unatoč svoj osobnoj karizmi samo je blijedo zurio preda se. Unatoč manjim primjedbama starini britanskog rocka ne može se ništa zamjeriti. Vokalno se odrezao vrlo pristojno, pogotovo kod njemu svojstvenog napola kantautorskog pristupa pripovijedanju teksta, koje kod Huntera oduvijek mjestimice potiskuje pjevanje kao takvo. Jedan od zanimljivijih trenutaka stigao je sa stilskim preokretom i kraćim skokom u country vode skladbom Cry, Cry, Cry Johnnyja Casha, uz koji je zaobljeni David Roe nekoć strugao kontrabas. Intimno druženje pred kraj se razvezalo uz The Velvet Underground obradu Sweet Jane, a po povratku na pozornicu trio je odsvirao još i najočekivaniju skladbu večeri, All The Young Dudes, koju je 1972. u želji za većim komercijalnim uspjehom grupe Mott The Hoople napisao sam David Bowie.
Susret sa starinom britanskog rocka Ianom Hunterom zadovoljio je apetite tršćanske publike, iako je za šlag na torti nedostajala življa izvedba i intenzivnija interakcija s publikom. Bez obzira na to, izlet u Trst vrijedio je svakog prijeđenog kilometra, jer se glazbeni unikat tipa Ian Hunter »iza ugla« ne zaustavlja baš svaki dan. Tko zna hoće li uopće još ikada.
Setlista
1. Just The Way You Look Tonight
2. All Of The Good Ones
3. Man Overboard
4. Shrunken Heads
5. Once Beaten Twice Shy
6. Wild Bunch
7. When I’m President
8. Dead Man Walking
9. Words (Big Mouth)
10. Now Is The Time
11. Cry Cry Cry
12. Crazy Horse
13. Michael Picasso
14. Irene Wilde
15. Sweet Jane
—dodatak—
16. Life
17. All The Young Dudes
Galerija slika
