Vlastita naklada
Datum izlaska: 31. 5. 2024.
Produkcija: Kopilott
Trajanje albuma: 50.33 min
Žanr: krautrock / space rock / psychadelic rock
Ocjena: 8.0/10
Kopilott. Molim? Ponekad jedan pilot jednostavno nije dovoljan. A čini se da se cijela stvar vrti oko okretanja igala kompasa. Ali polako. Ova stvar ne bi došla do mene bez ‘samoniklog radoznalog’ švrljanja po YouTube kanalu… Iza projekta Kopilott stoje dva člana. Ovaj put Španjolci. Prvi je MMS, a drugi Adrian. Riječ je o sastavu koji crpi inspiraciju iz ostavštine krautrocka, pritom stvorenoj glazbenoj supstanci dodajući snažnu psihodeličnu notu. Da. Ako voliš analognu elektroniku, ili što god to već može biti u 2024., dobrodošao doma!
Nakon vrlo lijepog i obećavajućeg prvijenca »I«, koji je izašao u studenom 2023., pred nama je dakle slikovit nastavak priče o modernoj percepciji krautrockerskih sadržaja, s hrpom hipnotičnog zankanja, eksperimentiranja sa zvučnim efektima, čak i integracijom (spretno prikrivenih) gitarskih fraza i jasno čujnih bas linija, pri čemu glazba, kao što rekoh, jasno odiše space rock psihodeličnošću. Cijela stvar te odvede ne znaš kamo dok slušaš. Pogotovo u stanju duha koje se zove ‘isključivanje svjesnog’.
Kopilott ne otkrivaju glazbenu revoluciju, ali su vrlo ugodno iznenađenje, jer je danas sve teže naći izvođače koji pri komponiranju svoje glazbe posežu za glazbeno genijalnom i vječnom fantastikom tvorevina arhaičnog žanra poput krautrocka. Da. U glavu ti skaču paralele s Tangerine Dream, Can, Faust, Agitation Free … Neskromna i laskava konstatacija. I dalje. Stvar će sigurno biti zanimljiva i ljubiteljima završnih činova psihodelične ere Pink Floyd (u glavu mi skaču primjerice dijelovi skladbe Echoes s albuma »The Meddle«), nadalje se svakako ne može mimo imena Hawkwind, pa Gong, tu su i asocijacije na Soft Machine (rana era), ili na radove Williama Orbita. Dodajmo još i ime Christian Poulet (da ne ostanemo samo u šezdesetima i sedamdesetima).
Naravno, stvar će biti zanimljiva i ljubiteljima strogo instrumentalnog post rocka, pa čak i post metala. Recimo bendova tipa Robot God, Full Earth ili Observers. Ako im oduzmeš post-rockersku, stonersku ‘gitarsku živčanost’, preuzeli bi jezgru zvučnog spektra zavjese starog dobrog ‘elektronskog’ analognog zankanja.
Iznad svih tih asocijacija i analize stoji nešto bitno. Album nudi prekrasnu instrumentalnu avanturu slikovitog prelijevanja visoko vibrantnih atmosfera koje te začas usisaju i vode, vode… Muzikalnosti je ogromno, a budući da cijeli album djeluje kao jedna jedina skladba, vrlo ga je teško osvojiti, što mu uopće nije ni cilj. Cilj je da te povede na avanturu i očara. Razvoj je nepredvidiv, ali visoko dinamičan zbog spomenute razigranosti i činjenice da oba glazbenika nikad ne skreću s uhvatljive crvene niti oblikovanja jasne muzikalnosti satkane od plejade visoko kompatibilnih fraza. Album zaključuje obrada Maggot Brain, koja u izvorniku pripada američkim psihodeličnim blues rock funkerima Funkadelic (preuzeta s trećeg istoimenog albuma, izdanog 1971.). S obzirom na lijeni ritmički ključ izvornika, izbor se čini vrlo smislenim. I grabi savršeno sve do kraja igraćeg vremena. Lukavo. Zvučno osvježeno, ali nikako pretjerano ‘pročišćeno’. Pokojni Eddie Hazel bio bi ponosan.
Ukratko, Kopilott, iako ne otkrivaju Einsteina, donose izuzetno lijepo otkriće koje se, uz dva albuma izdana u razmaku od pola godine, zasigurno neće zaustaviti. Glazbeni sadržaj u trenucima doista djeluje mračno i melankolično, ali kroz njega zasja ‘svjetlo’ i ‘nada’. Ono što moramo čuvati u sebi. Kao vodič i utočište u kojem pronalaziš mir i izrazgovaraš se sam sa sobom, da možeš ići i boriti se dalje. Pogotovo u ovim bizarno ludim vremenima, kad se zdrav razum progoni vatrom i mačem i prate nas Indijanci s neba uz razuzdani kikot.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Void (7.57)
2. Lust (10.20)
3. Nebula (4.21)
4. Mirrors (7.02)
5. Gorgona (5.11)
6. Cursed Delight (5.58)
7. Maggot Brain (orig. Funkadelic) (09.44)
Postava:
MMS
Adrian
