Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pendragon
Izdavač: Toff Records
Izlazak: 1988
Trajanje: 51:52
Ocjena: 2/5
Pendragon su si debijem “The Jewel” (1985) usred osamdesetih osigurali kultni status među ljubiteljima novog vala progresivnog rocka, kad su se diljem Velike Britanije pojavljivale talentirane grupe čija se glazba uglavnom napajala na nasljeđu simfonijskih prog rock sastava sedamdesetih. “The Jewel”, usprkos svojoj važnoj ulozi u preporodu simfonijskog prog rocka, nije bio bez slabih strana pa je daleko od statusa remek-djela, kakvi su bili, recimo, izvanredni debiji neo prog rock prvaka Marillion i Škota Pallas, ali je bio lijep vjetar u leđa za nastavak karijere.
Umjesto da nastave zalijevati simfonijske prog rock elemente, Pendragon su se na “Kowtow” odlučili za komercijalniji zvučni smjer, dakle nešto slično onome što su krajem osamdesetih učinili njihovi neo progresivni “rođaci” IQ. S jedne strane to je bila racionalna odluka, jer su u toj fazi karijere još vjerovali da će nekako uspjeti probiti iz prog rock podzemlja na veće pozornice, dakle nešto kao što je uspjelo Marillion, no što ćeš, nikad nisu imali potrebne predispozicije da bi ikad uspjeli u svijetu pop rocka i s lakoćom provalili na radijske valove.
Šef grupe, gitarist i pjevač Nick Barrett, u takvoj se želji za naglim komercijalnim uspjehom s pop rockom začinjenim “Kowtow” pošteno opekao, jer album nudi sve osim onoga što su tada očekivali njihovi sljedbenici (to jest borbeno intoniran progresivni rock pod snažnim utjecajem klasičnih simfo prog rock sastava sedamdesetih), dok je za tradicionalne slušatelje pop rocka još uvijek malo previše zahtjevan, jer ne manjka ni melodičnih, ali i kompleksnih aranžmana. O tome da Barrett nikad nije imao uvjerljive vokalne sposobnosti za pjevača power balada nema ni potrebe raspravljati, iako se u toj fazi karijere trudio dokazati suprotno. Vjerojatno su loš primjer dali i neočekivani komercijalni uspjesi “palih” prog rock prvaka Genesis i Yes usred osamdesetih. Prekaljeni mačkovi ipak su tranziciju iz proga u pop izveli uvjerljivo i postupno, dok bi takav pokušaj u ranoj fazi studijske karijere za Pendragon bio gotovo kobna.
Najveća je ironija što se taj nesretni pokušaj zvučne tranzicije dogodio baš u vrijeme kad je klavijaturistički čarobnjak Clive Nolan, koji se grupi pridružio još prije izlaska koncertnog albuma “9:15 Live” (1986), postao jedan od ključnih faktora sastava u razvoju prepoznatljivog zvuka i glavni miljenik publike. Nolan je njegovao klasicistički klavijaturistički pedigre, dok je njegov stil sviranja bio pod osjetnim utjecajem legendarnog Ricka Wakemana (Yes), što znači da je bez problema i s prikrivenim osjećajem mogao istovremeno svirati više različitih vrsta instrumenata s tipkama. Njegovi razgranati simfonijski aranžmani i duhoviti solistički upadi često su ono što album spašava od potpunog potonuća.
“Kowtow” nije bez ugodnih iznenađenja, pa treba najprije istaknuti njegove pozitivne strane. Pendragon naime nekoliko puta, ponajviše na drugoj polovici albuma, uspješno probude svoje eksperimentalne, progresivno rockerske gene te spajanjem višeslojnih simfonijskih aranžmana u domišljatoj režiji gospodina Nolana i profinjenih gitarskih pasaža, koje Nick kao i uvijek izvlači ispod prstiju s izuzetnom profinjenošću, dokažu zašto su ih prog gurmani još na početku karijere tako lako zavoljeli. Takav je primjer epski “Total Recall”, koji sadrži cijelu paletu uzbudljivih simfonijskih aranžmana na klaviru i sintisajzerima. Brzo izgrade ugodnu melodiju te uz nekoliko šarmantnih gitarskih upada preko guste podloge klavijatura pobrinu se za višedijelne harmonije. I Nickov “ekscentrični” vokal obično je najuvjerljiviji u dramatičnim trenucima. Uvodno preplitanje klavijaturnih zavjesa i nježne melodije na akustičnoj gitari stvara podlogu za napetu i tajanstvenu atmosferu
Više od deset minuta dugi “The Haunting” također je ugodno iznenađenje, ako već ne prog rock poslastica, jer ne manjka dramatičnih sekcija i neočekivanih izmjena moćnih atmosfera i vremenskih načina. Valovi melotrona u pozadini daju veličanstven orkestralni dojam, dok su nagli ritmički prijelazi i galantni upadi melankoličnih gitarskih slideova pravo guštanje za uši. Nolanovo majstorsko slaganje sintisajzerskih tekstura, ponajviše u sredini skladbe, te njegova sposobnost da ih isprepleće s “plačućim” zvukovima Nickove gitare daju najbolje trenutke cijelog albuma. Pretežno melankolično-keltska atmosfera neodvojivo je povezana sa zvučnim nasljeđem, a i samim imenom grupe, pa nije nikakvo iznenađenje da je to najbolja skladba na “Kowtow”.
Malo zadovoljštine donosi i naslovna skladba, koja sadrži niz profinjenih i skladno prelijevajućih simfonijskih zavjesa, dok središnja melodija na temelju fuzije nakostriješenih gitarskih fraza i profinjenog klavijaturnog aranžmana stvara uvjerljivu, dramatičnu atmosferu. Odličan izlaz, kad se melodični refren, poduprt višeglasjem, isprepliće sa simfonijskim harmonijama u pozadini, daje lijep uvid u zvučni smjer budućih studijskih izdanja.
U kategoriju nesretnih eksperimenata spadaju komercijalno usmjerene skladbe, koje prevladavaju ponajviše u prvom dijelu albuma, kao što je uvodni pop rocker “Saved By You” s gotovo plesnim refrenom i što jednostavnijim središnjim motivom. Neki bi Bon Jovi sa svojom verzijom te stvari zacijelo postigli hit, dok se Pendragon u takvoj jurnjavi za velikim pozornicama pošteno osramote. “The Mask” je prilično usiljen kompromis između simfo proga i popa koji osim odličnih solaža na gitari i profinjenih tekstura na sintisajzeru ne nudi baš ništa posebno razveseljujuće. Melankolični “Time For a Change” u upletanju melodično rock finesa na gitari kroz naglašene simfo aranžmane jedina je skladba među komercijalno usmjerenim eksperimentima koja ispada barem solidno. Epski refren lijepo je položen preko moćnog sloja sintisajzera, ali što ćeš, nagli, prebrzi kraj skladbe ostavlja dojam nedovršenosti.
Na “I Walk the Rope” Nick se okuša u ulozi pjevača AOR power balada, dok unos saksofona stvara čak i lagani dašak jazza. Romantična melodija i postupna izgradnja melankolične atmosfere doduše su uvjerljivi, ali Nickova boja glasa nikad nije stvorena za balade, iako mu u refrenima pomažu prateći vokalisti predvođeni Nolanom. Sljedeća balada, “2 Am”, polaganjem saksofonskih aranžmana preko širokogrudnih valova klavijatura nastavlja koketiranje s lakšom varijantom jazza, dok Nick pri pjevačkom izražavanju romantičnih emocija opet ispada prilično neuvjerljivo. Očita srodnost s klasikom Dire Straits “Your Latest Trick” u ovom je slučaju prije pokuda nego kompliment. Himnični “Solid Heart” zbog svoje potpune nenadahnutosti uopće ne bi bio vrijedan spomena da ne sadrži poneke sočne Nolanove ukrase na klavijaturama.
Pendragon su usprkos komercijalnoj usmjerenosti “Kowtow” te izlasku EP-ova “Red Shoes” i “Saved By You” iz već navedenih razloga doživjeli potpun neuspjeh u svojim pokušajima da dosegnu uši MTV generacije željne lakih (neki zločesti bi rekli “plitkih”) glazbenih zabava. U vrijeme izlaska “Kowtow” je za većinu sljedbenika grupe opravdano bio priličan gorak razočaranje i još je i danas njihov najlošiji album. Danas, nakon testa vremena, ipak treba priznati da se usprkos nesretnom stilskom smjeru na njemu nađe poneka dobrota koja podsjeti na to što su sposobni kad su u najboljoj formi i ne razmišljaju o komercijalnom uspjehu. Više ili manje uspješno oslanjanje na ostavštinu velikih prog rock sastava sedamdesetih oduvijek je bila njihova najcjenjenija, ali i najkritiziranija osobina. Tek nakon niza godina napokon im je pošlo za rukom stvoriti album na kojem su uspjeli napraviti uspješan kompromis između starog i novog te zvučati uvjerljivo i bez šireg slijeđenja moćne prog ostavštine sedamdesetih (“Pure”, 2008). Pokušaj naglog, prisilnog odmaka od pobjedničkog zvučnog smjera na “Kowtow” gotovo je uzrokovao raspad grupe, ali na iznenađenje mnogih već su se na sljedećem albumu, “The World” (1991), čudesno oporavili.
Postava
Nick Barrett – vokal, gitara
Pete Gee – bas gitara
Clive Nolan – klavijature
Fudge Smith – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Julian Siegal – saksofon
Produkcija
Pendragon
Popis skladbi
1. Saved By You (3:58)
2. The Mask (4:01)
3. Time For A Change (3:56)
4. I Walk The Rope (4:47)
5. 2 AM (4:14)
6. Total Recall (7:00)
7. The Haunting (10:40)
8. Solid Heart (4:20)
9. Kowtow (8:56)
