Kozmičko putovanje s Mihom Kraljem u Kino Šiška (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 22.09.2016
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 17,00€ / 20,00€

Miha Kralj, jugoslavenski, a kasnije slovenski klavijaturist, skladatelj, pjevač i zvučni pionir elektronske i ambijentalne glazbe, u velikoj je dvorani Kino Šiška odsvirao jedan od rijetkih samostalnih nastupa u svojoj bogatoj karijeri, koji ćemo pamtiti prvenstveno po izvanrednoj, nostalgično obojenoj atmosferi koja je od prve izvedene kompozicije obuzela prostor, a o briljantnoj tehničkoj izvedbi u režiji našeg glazbenog majstora i zvučnog inovatora da ni ne govorimo. Nakon gotovo četiri desetljeća Miha je uživo ponovno izveo skladbu »Andromeda« i svojim izvanrednim nastupom usrećio sve ljubitelje elektronskih tekstura, valovitih ambijentalnih zavjesa i raznolike sintesajzerske tehnologije, u kojoj su se isticali sintesajzeri Korg i Roland, manji Oberheim te golemi Moog modulator za programiranje zvučnih uzoraka, da navedem samo neke od instrumenata s tipkama iz njegove bogate riznice.

Gospodin Kralj, koji je kao samostalni autor i inovator na prostoru nekadašnje zajedničke države stekao slavu kultnim albumom »Andromeda« (1980), nakon kojeg su kasnije uslijedili manje poznati, ali ništa manje zanimljivi »Odyssey« (1982) i »Electric Dreams« (1985), svoj je koncertni nastup organizirao velikopotezno, s laserskim showom i nekoliko posebnih gostiju koji su kasnije pojedinačno dolazili na pozornicu. Uvodni dio nastupa odsvirao je posve sam, odnosno u bogatom društvu svojih klavijatura, kojima je bio okružen sa svih strana, tako da je cijelo vrijeme imao pune ruke posla. Pritom je najvažnije da je cijelo vrijeme vidljivo uživao u sviranju i tako pridonio iznimno pozitivnoj atmosferi koja je brzo zavladala u dvorani. S navedena tri solo albuma izveo je barem po jednu skladbu. Neki su u publici doduše očekivali da će Miha uživo izvesti cijeli album »Andromeda«, ali su i s odabranim skladbama iz njegove impresivne glazbene karijere bili više nego zadovoljni.

Tijekom Mihina nastupa prostorom su se cijelo vrijeme kretale bogate projekcije svemira i brojnih planeta, dok su naokolo sijevali šareni, živopisni laseri, pa smo se nekoliko puta osjećali kao da smo se našli na kozmičkom putovanju svemirskim brodom prema dalekim galaksijama. Većina djela iz Mihine karijere ima takvu ambijentalnu snagu, a da se njegovoj pretežno sintesajzerski usmjerenoj glazbi dodaju električna gitara, bas i bubnjevi, u nekim bi se slučajevima iz takve kombinacije mogao dobiti vrlo zanimljiv space rock, jedan od eksperimentalnih glazbenih žanrova koji nam na ovim prostorima oduvijek jako nedostaje. Naravno, Miha kao samostalni glazbenik oduvijek radije slijedi vlastite vizije i ne obazire se previše na trendove određenog vremena, što je i dobro. Njegovi sintesajzeri još uvijek zvuče onako kako su zvučali u osamdesetima, pa je s lakoćom oživio čarobnu atmosferu svog najcjenjenijeg stvaralačkog razdoblja.

Prva gošća, Anja Gaberc na harfi, pridružila se Mihi tijekom izvedbe znamenite instrumentalne skladbe »Andromeda«, koja potječe s istoimenog albuma i većini starijih članova publike urezala se u pamćenje kao glazba koja je u osamdesetima pratila prije svega usporene snimke skijaških letova u Planici. U skladbi »Sezona senc« grupe Prah, Mihi je na vokalu i akustičnoj gitari društvo pravio Andraž Hribar, inače sin njegova nekadašnjeg glazbenog suradnika, gospodina Milana Hribara, s kojim je svirao u grupama Intervali i Celeias. Nakon tog razdoblja Miha je od 1975. do 1980. bio član grupe Prah, s kojom je često nastupao po cijeloj Sloveniji. Posebnu pohvalu zaslužuju gostujuća pjevačica Brigita Lupša, koja je izvrsno otpjevala skladbe »Vesoljne smeti« i »Zemlja kliče S.O.S.«, dakle poznatu skladbu s kojom je Miha 1983. nastupio na Slovenskoj popevki, te gostujući violinist Lazaro, koji je oduševio u izvedbama skladbi »Galactic Car« i »Future Shine«. Za kraj nastupa Miha je pripremio posebno iznenađenje. Na pozornicu je pozvao svoje stare drugove, izvorne (i još žive) članove grupe Dekameroni (1969-1972), s kojima je potom zajedno odsvirao i otpjevao njihov veliki, odavno ponarodnjeli hit »Sava šumi«, za koji mnogi zaboravljaju da je glazbu za njega napisao upravo Miha. Ponovno okupljanje Dekameronâ i njihov prvi nastup nakon 1972. nažalost su bili samo simbolične naravi, no bolji završetak nastupa, kojim je Miha pokrio praktički sva poglavlja svog bogatog stvaralačkog puta, gotovo se ne bi mogao zamisliti. Na kraju, nakon otprilike sedamdeset minuta dugog nastupa, uslijedio je gromoglasan i više nego zaslužen pljesak.

Miha Kralj, kojeg neki nazivaju i jugoslavenskim / slovenskim Jeanom-Michelom Jarreom, iako se on sam tog nadimka otresa, sve je prisutne u Katedrali, velikoj dvorani Kino Šiška, podsjetio na svoju glazbenu veličinu, koja i nakon svih tih desetljeća još uvijek sja nesmanjenom snagom. Za svoj doprinos razvoju (ne samo slovenske) elektronske i ambijentalne glazbe nedvojbeno bi zaslužio veće poštovanje i pozornost nego što ih obično uživa od medija. Ozvučenje je tijekom njegova nastupa cijelo vrijeme bilo na zavidnoj razini, što za takvog zvučnog perfekcionista uopće ne iznenađuje. Mihinu glazbu, osobito album »Andromeda«, naše bi kulturno ministarstvo trebalo zaštititi kao nacionalno blago posebnog kulturnog značaja, ali se to u ovim halapljivim vremenima barbarskog kapitalizma, kad su glazba i kultura općenito ‘drugorazredne važnosti za naše društvo’ (sintagma koju neprestano slušamo iz usta raznih predstavnika državnih institucija), nažalost neće dogoditi. Najprije će trebati iz temelja promijeniti svijest i stanje duha, pa makar za to trebalo još tisuću puta preslušati Mihina futuristička ambijentalna putovanja i zvučne vizije koje liječe tijelo i duh.