Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Trainstation Kranj
Datum koncerta: 14.04.2018
Travanj nije samo mjesec čudnog vremena, nego i mjesec godišnjeg, tradicionalnog metal vikenda u kranjskom TrainStation Subartu. Drugi dan ovogodišnjeg izdanja sa zanimljivim i šarolikim izborom nastupajućih bio je više nego privlačan, pogotovo zbog toplog proljetnog vremena, koje je na van izmamilo prilično brojnu publiku. Kombinacija mladog, svježeg benda, kojeg je došlo podržati poprilično ljudi, i provjerenih veterana u nastavku večeri pokazala se kao odličan potez i bez sumnje će ostati upamćena kao jedan od ljepših proljetnih događaja.
Da ne duljim, na pozornicu se prvi popela nova snaga domaćeg heavy metala, koja je na sebe skrenula pozornost kao dugo nijedan drugi bend. Govorim o ljubljanskoj heavy metal postavi SkyEye, koja je nakon izdavanja debitantskog EP-a Run For Your Life poput oluje zauzela i koncertne pozornice, gdje dokazuje da EP nije samo neka početnička sreća ili studijski trik. Dečki su naime opet oduševili izvanrednim nastupom koji čeka puno, puno veće pozornice. Grupa je u subotu ponovno u cijelosti odsvirala EP, od kojeg su podilazile žmarci od početka do kraja. Unatoč povremeno malo lošijem zvuku, bio je užitak slušati raznolike i promišljene rifove gitarskog dueta i udarnu ritam sekciju, a pozornost hotimice ili nehotice ukrade vokalist i izvanredno razrađeni frontmen Jan, koji je pozornicu posve podredio sebi baš na »dickinsonovski« način. Otvorena usta tako su uz njegove vokalne vragolije opet hvatala muhe, publika se s bendom brzo povezala čupanjem uz rušilice Fire, Book of Life, Run For Your Life i Stardust. Vjerno i energično izvedena Maiden klasika Trooper bila je samo točka na i, epski Tsunami tek dodatna potvrda da bend ne počiva na lovorikama izvrsno primljenog EP-a i skladateljski seže sve više i više. Vrhunski!
Jedini strani gosti drugog dana ovogodišnjeg metal vikenda stigli su iz talijanske nebule, no unatoč tome nisu bili posve nepoznati leteći objekt. Toskanski tehnički zf thrasheri Vexovoid slovenskoj su se publici prvi put predstavili na New Forces pozornici prošlogodišnjeg Metaldaysa, a ovaj put su u Kranj sletjeli s gotovo posve svježim prvijencem Call of the Starforger, koji je izašao prošlog prosinca. Uz Vexovoid će uši naćuliti prije svega fanovi progresivnog/tehničkog thrash metala a la Vektor, Obliveon i Droid, a uz tehnički thrash ide, naravno, i zf tematika. Vexovoid imaju i jedno i drugo u izobilju i to na prilično visokoj razini. Dečki su se ovaj put, za razliku od Metaldaysa, predstavili kao četvorka s dvije gitare, što se jako osjetilo na zvučnoj slici, koja je bila mnogo bogatija; disonantni rifovi i maj7 akordi letjeli su sa svih strana, a svoje je konkretno odradila i kompetentna ritam sekcija. Talijanima ide u manji minus činjenica da se mjestimice malo previše približe Vektoru, no inače su pokazali dovoljno energije, odličnu uigranost i simpatične obraćanje frontmena Dannyja na polomljenom engleskom, tako da se to moglo bez problema previdjeti.
Još nemogućije bilo je previdjeti to da su Eruption odžigali jedan od boljih koncerata koje sam im osobno svjedočio u Kranju. Cura i dečki eksplodirali su kao bomba čiste energije i sebi svojstvenog pogleda na thrash metal, koji je svoj vrhunac bez sumnje dosegnuo na aktualnom remek-djelu Cloaks of Oblivion, koje pozornost posve zasluženo dobiva i izvan naših granica. Eruption su tako u odličnom svjetlu predstavili prije svega skladbe s novog albuma, a zbog old school fanova iznenadili su s The Sands of Time s prvijenca Lifeless Paradise. Baš tijekom nje mi je sinulo da je ponekad gotovo teško povjerovati u kako zrelog, suverenog i samouvjerenog frontmena se iz klinca, koji je prije nekoliko godina na pozornici kranjskog Bazena davao na živce Jamesu Riveri za vrijeme Helstar (he he), pretvorio Buco. Pa ne samo on, cijeli bend (ostavimo po strani izmjene), što se vidi u scenskoj uvjerljivosti, jer će se trebati poprilično potruditi da kod nas nađemo bolje uigran bend. Od razbijačkih solaža dvojca Čuk/Kamenšek, zveckavih Nikinih bas linija i Teglinog potresnog bubnjanja, uz dodatak Bucova moćnog vokala… jednostavno sve funkcionira besprijekorno. Bilo je posve jasno da publika nakon kraja briljantnog The Prophet Eruption neće tek tako pustiti s pozornice pa je zato za dodatak dobila još The Yearning.
Kranjski Metal Weekend 2018 zaključili su domaćini Armaroth, koji su nakon tri izuzetno kvalitetna benda imali prilično tešku zadaću, koju su obavili bez većih problema. Dečki su pač domaći i podrška domaće publike bila je očekivana. Istina je da su Armaroth ovaj put imali poprilično nezahvalnu ulogu jer su predstavljali još i najveći žanrovski otklon, duboko u vodama ekstremnog metala. Unatoč tome i dečki su svoju zadaću obavili s lakoćom i pobrinuli se da se publika još posljednji put razčupa i zamosha.
Galerija slika
