Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: TrainStation SubArt, Kranj
Datum koncerta: 15.04.2017
Sredina travnja ne donese samo uobičajeno usrano vrijeme i začepljivanje žila uskrsnim đakonijama, nego i nešto što se dočeka raširenih ruku. Tradicionalni Metal Weekend u kranjskom Trainstation Subartu! Ovaj put su prvog dana na pozornici »trijezni« svoj premijerni nastup odradili novopečeni black metalci Grob, heavy metalci iz Medvod Hangar 55*, metalcorovci Curse of Instinct i veterani Metalsteel, koji polako pripremaju novu ploču, a mi smo Kranj posjetili drugog dana metal vikenda, koji je bio obojen nešto ekstremnije.
Pogotovo s prvim nastupajućim bendom, ljubljanskim grinderima Glista, koji su u dvoranu pozvali epom Ribi ribice ribice, a zatim u nepuna pola sata predstavili vjerojatno najbolji grind na našim prostorima nakon Extreme Smoke 57. Glistu među ostalim čine iskusni dečki iz bendova Panikk (Gašper Flere na gitari) i Sober Assault (Rok Novak na basu), a cjelinu upotpunjuju životinjski vokalist Matija Majcen, gitarist Alojz Rop i divljak za bubnjevima Jure Bućan. Petorka je u nepuna pola sata odpilila hrpu rušilaca dugih minutu do dvije, koje odlikuju polka ritmovi, bubnjarsko cupa cupa divljanje i izvrsna rifovska obrada koja mjestimice podsjeti na Carcass ere Symphonies of Sickness, na što srce može samo zaigrati. Matija je za grind vokalista pravog kova, jer je iz svog grla izbacio, ne ribice, nego brutalno rikanje i sirovo vrištanje, a između komada je simpatičnim obraćanjima više nego kao frontmen grind benda zvučao kao Boris Kopitar nedjeljnog poslijepodneva. Divljanje na pozornici lijepo je začinio energični Gašper pa je pomalo smetala pretjerana statičnost druge dvojice gitarista, ali nema veze, jer su komadi Disco, Pesticide i Kafana/Izza žice brzo zalezli u uho kao, pa, glista.
Nastavak večeri su svojom death dumačinom uspořili gorenjski Brutart, koji su se nakon višegodišnje tišine među žive vratili upravo izdanom »come-back« pločom Wear My Skin. Od dobro prihvaćenog prvijenca Mimic prošlo je pozamašno desetljeće, ali se bendu eventualni nedostatak koncertne forme ne primjećuje. Zajebancije kakvu smo doživjeli uz Glistu više nije bilo, jer se Brutart kreću u ozbiljnijim vodama, a mnogo su mračnija i teža i njihova glazba. Brutart su izdašnije predstavili komade s nove ploče, koje odlikuju udarni i masivni rifovi, vrhunski dvostruki vokalni napadi Blaža i Sebastijana te rušilačko i razigrano bubnjanje potonjeg. Budući da Brutart predstavljaju prilično zahtjevno slušateljsko iskustvo, znaju uživo iz skupa bendova kao što je bio ovaj večerašnji prilično isticati, što ovaj put nije smetalo, a dečki su dokazali da je na novi album bilo više nego vrijedno čekati i da je Wear My Skin obavezno slušanje.
Tempo su ponovno podigli grosupeljska death/thrash sila Sober Assault, koja iza sebe ima već dva EP-a i lijep broj koncertnih kilometara, što se na njihovom nastupu više nego primjećuje. Uz odličan zvuk i odličnu scensku sliku dečki su odpilili konkretan death/thrash šus, koji odlikuje mesoreznica rifova, bubnjajuća ritam sekcija i nadzvučno brzo i precizno Davidovo soliranje. Pomalo smeta što umjesto Eneja, koji je na poziciji frontmena, komade povezuje i publiku nagovara basist Rok, ali srećom kod Sober Assault govori prije svega i prvenstveno visokokvalitetan napad melodičnog death metala i thrasha. To je shvatila i publika, koja je bend nagradila intenzivnim moshanjem, a Sober Assault su imali čak i najgušću publiku večeri. Plus i za vizualni dojam, koji je, doduše, zbog bijele Enejeve košulje i crnih košulja svih ostalih podsjetio na Mustainea i Megadeth, hehe.
Večer su zaključili domaći teškokategornici Noctiferia, koji su posljednjih mjeseci dvadesetu obljetnicu svog djelovanja obilježavali prvenstveno predstavljanjima »unplugged« albuma Transnatura. Ovaj put je Noctiferia nastupila u klasičnoj metal postavi, nedostajao je i Damjan Tomoski, tako da je i elektronskih umetaka bilo nešto manje nego inače. Setlistu su, kao što je običaj posljednjih nekoliko godina, činili komadi od uključivo Slovenske morbide nadalje, što znači da smo uglavnom bili počašćeni rikajućim osmožičanim gitarama i masivnim industrial štancom. Noctiferia na pozornici je uvijek isto isključivo suverenost i vrhunski odsvirani materijal, pa tako nije bilo drukčije ni ovaj put, a istaknuo se prije svega Gianni s odličnom vokalnom formom. Ali, s obzirom na obilježavanje jubileja, dečki su mogli iznenaditi još i kojom klasikom s Per Aspere ili možda zaviriti još malo dalje u svoju prošlost, na Baptism at Savica Fall.
Galerija slika
