Autor: Rok Klemše
Mjesto: Metelkova, Ljubljana
Datum intervjua: 21.04.2011
Black/death metal postava s Krasa, Kreation Kodex, nedavno je objavila prvijenac Puzzles of Flesh na kojem se nisu dotaknuli samo ta dva žanra, nego su posegnuli i za industrialom, gothic metalom i švedskim melodičnim death metalom. Napravili su vrlo razrađen i dinamičan album, s jasno zacrtanim “konceptom” i odličnim mračnim tekstovima. O tome kako je ta mesna slagalica dobila svoj konačni oblik razgovarali smo s gitaristom i vokalistom Alenom.
RockLine: Alen, nedavno ste objavili debitantski album. Reci nam nešto više o njemu, snimali ste ga kod DYza, a zapravo u tri studija.
Alen: Da, snimanje je počelo u Negligence studiju, zatim se preselilo k Dejziju i na kraju još u naš studio. Onda smo sve skupa dali Dejziju, koji je to izmiksao.
RockLine: Sami ste snimili samo klavijature?
Alen: Da, klavijaturistica Jana snimila je klavijature kod kuće.
RockLine: Namjeravate li i ubuduće snimati na takav način ili ćete proširiti svoj studio i više toga snimati sami?
Alen: Razmišljamo u tom smjeru da bismo gitare, bas, klavijature i možda vokale snimili kod kuće, bubnjeve u nekom drugom studiju, a onda bismo sve skupa dali negdje drugdje na preamp i vjerojatno još nekome na miksanje. Vjerojatno ćemo tako napraviti s idućim albumom, jer će se i glazba proširiti, budući da smo na prvom albumu bili dosta suzdržani jer nas je pritiskalo vrijeme. Može se očekivati puno novih stvari, i stvari koje možda nisu baš najviše death ili black metal.
RockLine: I na ovom se albumu čuje evolucijski napredak u odnosu na demo, koji je bio vrlo kaotičan, dok se na albumu već čuje da su stvari aranžmanski i strukturno na višoj razini.
Alen: Demo smo počeli snimati prvenstveno zato što nam je trebala neka snimka. Snimili smo ga instrumentalno i vokalno uživo, svi u istoj sobi. Poslije smo Miha i ja naknadno dodali vokale. Možda je i zato ispao kaotičan. Nakon toga smo snimili još singl za Rock Otočec, koji je snimljen “old school”, pola analogno, pola digitalno. Sad smo pak otišli skroz digitalno.
RockLine: Kreation Kodex je vrlo zanimljivo ime, stoji li iza njega neka dublja priča?
Alen: Prvotno smo se htjeli zvati Grim, ali nam se to činilo prilično smiješno. Ne možeš svirati thrash metal i zvati se Grim. Onda je svatko od nas predložio ime, ja sam predložio Kreation Kodex, što je prilično općenito ime. Može ti predstavljati svašta, ovisno o osjećaju, o tome što želiš reći. Kreation Kodex je kodeks kreacije, a kreacija može biti svašta, bilo glazba bilo bilo što drugo. Osim toga, puno je tekstova iz literature, svakodnevnog života ili čak iz znanstvene fantastike. Svatko je stavio na stol svoj prijedlog, ja sam dao svoj, objasnio ga i svi su se složili. Stvar je i u tome da se mi ne ograničavamo, ne želimo biti thrash, death, black, industrial, želimo biti sveobuhvatni. Čini mi se da bismo se ograničili da kažemo da idemo samo u death metal. Kad radiš glazbu, ona po mom mišljenju ovisi o tome kakav osjećaj imaš dok je pišeš. Čak i ako svirate recimo death ili gore, ne možeš pisati o dubljim stvarima nego samo o tome kako sve klamo…
RockLine: … a onda leševe izjebemo
Alen: Da, naravno! Porno grind. Lividity! (smijeh)
RockLine: Zapravo se u vašoj glazbi osjeća utjecaj death, black, melo-death i gothic metala, ponajviše zbog ženskog vokala.
Alen: Da, stvar je takva kako sam već rekao. Kod nas nije samo metal, možemo ići od REM, Faith No More, Massive Attack, Prodigy, a radi se samo o tome što možeš iscijediti iz te glazbe. Mi smo metalci i ostajemo metalci. Onda to kreiramo. Kao što mi se sviđaju Carcass, tako mi se sviđaju i Cathedral, Type O Negative, i takve stvari kombiniraš, ovisno o osjećaju. Ne želimo se ograničavati recimo samo na osamdesete.
RockLine: Vi ste kao bend zapravo krenuli od nule, neki su čak instrumente počeli učiti na probama. Misliš li da vam je to pomoglo u razvijanju vlastitog zvuka, čak i više nego inače?
Alen: Ne bih rekao da nam je to nešto pomoglo. Barem ja nisam težio tome. Stvar je u tome da sam ovaj projekt započeo zajedno s Janom. Zamišljen je kao naš sporedni projekt, dok sam još svirao u Magus Noctum. Kad su oni prestali s radom, Jana i ja smo počeli ozbiljnije, pridružio nam se i Gregor. Zapravo je istina da ni Jana ni Gregor tada još nisu znali svirati svoje instrumente. Slučajno sam dobio gitarista koji je već bio puno bolji, a basist je tada svirao takvu glazbu da je bilo teško očekivati da će odjednom svirati teže, brže ritmove. U biti je istina da smo krenuli od nule, ali već je u osnovi bila bit svega da radimo svoju glazbu. Nismo krenuli zato da bismo se zaljepili za tehniku, nego samo zato da stvarno stvaramo svoju glazbu. Da je to doprinijelo, kako si rekao, ne znam… Možda i jest, ali o tome nikad nisam razmišljao. Dosta smo živaca potrošili da uopće krenemo.
RockLine: Vjerujem, pogotovo jer je riječ o tehnički ipak prilično kompleksnoj glazbi koja nije napravljena napreskokce.
Alen: Da, stvar je u tome da nismo razmišljali u tom smjeru, da ćemo sad napraviti nešto tehničko. Slušamo sve od Nile do Black Sabbath i postoji cijela paleta…
RockLine: Ako želiš stvarati dobru glazbu, po mom mišljenju moraš imati i širok glazbeni ukus.
Alen: Da, sigurno. Našu glazbu nije napravio samo jedan, uglavnom radimo stvari na temelju onoga što smo osjećali. Nismo se užasno fokusirali na to da budemo evil (smijeh).
RockLine: Dašak gothic metala dobili ste prije svega zbog ženskog, Nitinog vokala. Prvotno nije bilo zamišljeno da dodate i ženski vokal?
Alen: Ne, zapravo smo u početku mislili da bi otpjevala samo jednu pjesmu. Moram naglasiti i to da bend od početka čine isti članovi, nitko nije otišao, nitko se nije mijenjao. Veže nas samo glazba i dobro prijateljstvo pa smo zato kad je riječ o bendu prilično zaštitnički nastrojeni. Rekli smo da ćemo pozvati pjevačicu da otpjeva samo Mourning Angel, jer smo to pokušali sami i ispalo je stvarno loše. Došla je pjevati, porazgovarali smo, čuli smo koliko dobar vokal ima. Kad mi je Nitu u početku predložio prijatelj, mislio sam da će opet biti riječ o nekom klonu Epice, Within Temptation, a kad sam čuo boju njezina glasa i kad smo upoznali kakva je osoba, vidjeli smo da je prava za naš bend. I sad radimo i u tom smjeru da taj aspekt još proširimo. Želimo da barem netko u bendu zna pjevati.
RockLine: Da nije samo režanje. (smijeh)
Alen: Da! (smijeh)
RockLine: Onda u budućnosti, na novim pjesmama, na novom albumu možemo očekivati još više tih vokala?
Alen: Da… otvorene su razne opcije. Bit će pjesama u kojima će pjevačica imati samo par rečenica i bit će pjesama u kojima ćemo mi imati samo par rečenica, a ona više prostora. Ali držat ćemo se brutalnosti, da hoćemo svirati Foo Fighterse… svirali bismo Foo Fighterse (smijeh).
RockLine: Zanimljiva je i dobra vokalna dinamika, tvoj je vokal viši, black metalski, a Mihin klasičniji growl. Jeste li od početka tako funkcionirali, ako se ne varam, na demu je samo jedan vokal?
Alen: Zapravo su tri, čak i četvrti, koji je svako toliko dodao tu agoniju (smijeh). Ako ti pravo kažem, gitarist i ja nikad nismo zamišljali da ćemo mi pjevati. Pisali smo tekstove i glazbu, a računali smo da ćemo već negdje naći pjevača. Nakon bezbroj pjevača i proba bilo nam je dosta podnošenja svega toga – ega, pametovanja o tome što je “true” a što nije. Jednom ti dosadi zafrkavanje s klincima pa smo Miha i ja rekli, čisto iz očaja, da ćemo onda mi otpjevati, pa nije važno što će ljudi reći, mi ćemo se već potruditi. I zapravo, Miha ima takvu boju glasa, ja takvu, i nekako se prekrivamo, tako da stvaramo neku vrstu harmonije. Tu puno pomaže Nita, koja je školovana pjevačica i pokazuje nam kako možeš dugo vrištati i onda još normalno govoriti.
RockLine: Ako sad idemo konkretnije na album Puzzles of Flesh. Čini mi se da naslov albuma prilično dobro sažima temu ploče, jer se na trenutke, barem kad je riječ o tekstovima, čini prilično mizantropskom.
Alen: Da, to su naši pogledi na svijet. Što si stariji, to više upoznaješ pravu narav ljudi i kako se svijet kreće. Shvatiš da taj “flower power” koji se tako promovira u stvarnom svijetu ne funkcionira. Takvi tekstovi nastaju po prirodi, barem s mog stajališta. Sometimes They Return je recimo pisan s određenom namjerom, tema mi je već bila pred očima. Kad ga danas gledam, pitam se što sam to mislio, ali radi se o tome da samo sjedneš i pišeš što ti padne na pamet. Dosta tema tiče se ljudske zloće u ovom ili onom obliku.
RockLine: Kao što si rekao, s jedne se strane radi o ljudskoj zloći, a s druge o drugačijem zlu, a posebno se u Kult of Starspawn osjeća veliki utjecaj Lovecrafta.
Alen: Da, da, to je moja opsesija Lovecraftom. U tom je tekstu zaista obuhvaćen cijeli Cthulhu Mythos i vjerojatno će se i na idućem albumu naći još koji takav tekst.
RockLine: Zapravo Lovecraft stvarno paše uz vašu glazbu.
Alen: Da (smijeh). “We are fucked”. Uzmimo recimo Deathonation, u kojem sam se igrao riječima, Deathonation – Death of Nation. Radi se o povijesti ljudskog doba, od kamenog doba, raiha, pa čak i Krista.
RockLine: Samouništavajuća narav čovjeka.
Alen: Da, samo pogledaj priču o Kristu. Vrlo je dobro pokazao što se dogodi ako si dobar čovjek (smijeh). Da, jebi ga, tako je (smijeh).
RockLine: Da, dogodi se (smijeh). Na albumu ima i nekoliko skrivenih iznenađenja, ako se tako može reći, na primjer uvod u MoonReich, koji zvuči kao nešto iz tridesetih, nešto s gramofona.
Alen: Da, upravo to! Naišli smo na jednu pjesmu, Drei Rote Rosen, dakle Tri crvene ruže, a tu je ideju imao bubnjar. Poigrali smo se idejom da bismo imali takav uvod prije pjesme i negdje smo naletjeli na tu pjesmu koju je slušala Eva Braun. Činilo nam se još zanimljivijim jer kod nas ima i crnog humora. A ona koja pjeva zapravo je Nita. Uzeli smo početak originalne pjesme u kojem još nema vokala, a Nita je otpjevala dio teksta MoonReich na njemačkom. Sve smo još zamotali u taj gramofonski efekt, da zvuči doista kao nešto iz tridesetih. S takvim se stvarima igramo, Synthetic Humanoid, ženskim vriscima i slično. Imamo još dosta bolesnih ideja, ali ostavimo nešto i za idući album.
RockLine: Tekstove pišeš ti ili svi?
Alen: Za ovaj album uglavnom sam ih ja napisao, ali ima i raznih suradnji. Već je samo po sebi teško reći, ako se fokusiraš na tekstove, da je to tekst ovog ili onog, jer se svi slažemo s tematikom. Važno je i kako to netko otpjeva, Sometimes They Return mogao bih otpjevati ja. Zapravo se prijašnji pjevač trudio otpjevati, a ja sam se samo pitao zašto sam uopće napisao taj tekst. A onda je došla Nita i otpjevala stvarno iz srca i njezina predodžba teksta doista sve čini boljim. Mi smo za to da je sve zajednička stvar, stvar suradnje.
RockLine: Mourning Angel (Sometimes They Return) meni je osobno jedna od zanimljivijih pjesama na albumu, rekao si da je pjesma doživjela priličnu evoluciju. Dodali ste joj ženski vokal, što dosta pridonosi ideji pjesme, koja je naposljetku posvećena i dvojici vaših preminulih prijatelja.
Alen: Prvotno je pjesma bila zamišljena kao instrumental, a onda su se dogodile te dvije nesreće u kojima su poginula naša prijatelja, koji su bili veliki podupiratelji benda. I to ne samo podupiratelji, a ni samo prijatelji s kojima ideš na pivo. Tu sjedneš i razmišljaš o životu, ja sam razmišljao i o svojoj sestrični, koja je s 16 godina umrla od leukemije u bolnici u Torinu, daleko od kuće. Tu vidiš koliko smo sretni što kušamo ljepote ovog života, iako je to ponekad teško. Taj je tekst prije svega pozitivan, iako možda tako ne ispada.
RockLine: Prije si spomenuo da planirate i opsežne turneje u inozemstvu.
Alen: Da, dogovaramo se s par bendova, jedan od njih trenutno snima album. U bendu želimo na turneju, a možda imamo i tu prednost što živimo blizu talijanske granice. Pokušat ćemo, a nitko od nas naravno ne razmišlja o tome da bi s ovom glazbom uspio, da bi od toga mogao živjeti. Pokušat ćemo uskladiti i vrijeme i poslove s vremenom za bend. Potrudit ćemo se da našu glazbu čuje što više ljudi.
RockLine: Držim fige da vam uspije, potencijala svakako imate, a i prepoznatljiv i jedinstven zvuk. Alen: Hvala najljepša. Ali mi smo sami izuzetno kritični prema onome što je na albumu. Sad bismo to mogli poboljšati, no nove se pjesme rade u smjeru koji želimo, trudimo se i da do kraja godine snimimo spot. Poslije toga ćemo polako početi pripremati novi album, jer ovaj put je stvarno bio Kreation Kodex/kaos. Kad smo snimali kod Dyza, često se samo hvatao za glavu jer smo snimili ogromno linija, a često je govorio da u pojedinoj pjesmi ima linija za tri pjesme. Ipak u meni i dalje ostaje to da moramo komplicirati. Mislim da nisam skroz pri sebi (smijeh).
RockLine: A jeste li već razmišljali za koju ćete pjesmu snimiti videospot?
Alen: Prvotno smo imali na umu Sometimes They Return. Ali još ne znam, moramo se još dogovoriti s izdavačkom kućom On Parole, s Chopom. Ako već moramo snimiti spot, neka bude barem umjetnički, da nismo samo na nekoj pozornici. Mene fasciniraju nadrealne stvari, na primjer Hieronymus Bosch, a ne da se nekoliko ljudi skupi na hrpu, napijemo se i onda dođe policija.
RockLine: Kakvi su planovi za bližu budućnost?
Alen: Nove pjesme, novi album i što više koncerata. Ponajprije novi album dok smo još zagrijani, a onda ćemo vidjeti što će donijeti vrijeme. Cilj nam je i ostati u ovoj postavi, ne želimo nikoga mijenjati. Čak i ako nismo najbolji glazbenici, prije svega smo prijatelji i metalci. Želimo samo zajedno stvarati glazbu, ne želimo se natjecati u tehničnosti, zloći, … Vjerojatno ćemo zbog toga još dugo postojati.
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
