Nastupaju: Nails, Exodus, Carcass, Kreator
Datum: srijeda, 8. 4. 2026, od 18.20 h do 23.00 h
Prizorište: Ljubljana / Media Center / Slovenija
Opet je bio taj dan. Zvona pakla odzvanjaju i zovu na novu metalsku pričest. Obaveza. Ponovno smo u Media Centru. Napokon. U onom konačno normalnom, većem koncertnom prostoru u Ljubljani, koji je natkriven i za razliku od Križanki ne propušta ni kad pada kiša! Kao stvoren za pakete koncertnih falangi u kojima se udruže po četiri ili pet bendova koji bude zanimanje širih metalskih masa. Ovaj put: Kreator, Carcass, Exodus i Nails. Četiri samosvojna benda, ali energetski, a i stilski gledano, među njima vlada solidno srodstvo. Zato je prostor već u pola sedam, kad su Nails nabrijali pozornicu, bio lijepo popunjen.
Nails su danas već prave legende hardcore punka. Trio u sastavu: Todd Jones (vokal, gitara) – šef i pokretačka snaga benda, zatim basist Andrew Solis (Despise You, Apparition) i bubnjar Carlos Cruz (Warbringer). Ovo je bio premijerni nastup benda u Sloveniji! Pucalo je. Vrhunski. Trio je pokazao izniman žar. Taj njihov HC je inače konkretno brutalan. Osjete se snažni utjecaji thrash metala i iako je bend imao jako malo mjesta na pozornici, njihova je glazba odradila ostalo. Žestok zvučni teror već na samom početku, koji je donio i žestok šamar, pa su konkretno zagrijali i u to vrijeme već jako dobro posjećen prostor. Zanimljivo je da je bend u potpunosti izostavio repertoar posljednjeg albuma “Every Bridge Burning” i usredotočio se samo na izvedbu materijala s prva tri studijska albuma. Trio je otrovan do srži. I u pola sata je nasuo sedam razornih krošea, koji su morali zadovoljiti većinu, osobito goruće sljedbenike HC-a, kojih je zacijelo bilo mnogo, a pogotovo slovenske fanove koji Nails na slovenskim pozornicama još nisu gledali uživo. Dakle, žestok uvod. Nails su se predstavili u obnovljenoj postavi. Todd drži stvari pod kontrolom. Iako inače sviraju s dodatnim koncertnim gitaristom, bend je i bez njega postavio stvar točno onamo gdje kod Nails i pripada. Hardcore punk brutalizacija!
Exodus su oni Bay Area thrash metal veterani koji se u Sloveniju nekako uvijek iznova vraćaju (drugi takvi veterani bili bi Testament). Bilo da posjete Tolmin ili neki klupski prostor. Lani su nam priredili fenomenalan samostalni koncert u CUK Kino Šiška, a ove su godine pošli s Kreatorom na turneju. Kreator i Exodus? Među bendovima vlada stara ljubav, još iz vremena koncertnog paketa: Kreator, Death Angel i Exodus (plus tadašnji tek odbiti Suicidal Angels). Bilo je to krajem 2010. u ljubljanskoj Cvetličarni, što ostaje nezaboravno veliko iskustvo. I Exodus su opet tu. Novi album “Goliath” tek je izašao. Da, i normalno, i on je bio na tapeti. Odmah na početku, s oštro navijenim singlom 3111. Kod Exodus točno znaš što ćeš dobiti. Savršen šut u glavu. Stara škola thrasha petorice ‘ludo dobro uigranih tatica’, koji neumorno guraju kola dalje. Slayera više nema, Gary Holt je opet potpuno predan svojim starim navikama s matičnim bendom. Tu je opet i pridruženi bestijalni vrištač Rob Dukes – opet skroz pobješnjen! Tako to mora biti kod Exodus. Pa legendarni Lee Altus (Holtov gitarski ‘krvni brat’), borac nad borcima (uz Kirka Hammetta osnivač benda) i neuništivi bubnjar Tom Hunting te naravno ništa manje važan gradivni element Exodusove elementarnosti, basist Jack Gibson.
Bend je ukrao nekoliko uvodnih minuta snimljenim introm, no uz uvodni singl s Goliatha, 3111, brzo se razletio po pozornici. Koliko je na njoj naravno bilo mjesta. Kod Exodus nema brige. Njihovi klasični albumi govore sami za sebe, a bend zna koje skladbe pale pa ih zato marljivo drži u repertoaru! Srećom su preskočili prilično jadan novi singl Promise You This i radije odlučili poslužiti naslovnim (blago ‘sludgy’) singlom novog albuma, koji je jedna od njegovih privlačnijih točaka. Deathamphetamine je ugodno povezao nova vremena benda s Dukesovim počecima u Exodusu, dok su “Bonded By Blood” klasici (naslovna skladba) te u završnici A Lesson In Violence i ubilački završni Strike Of The Beast premašili traženi prag uzbuđenja. Tome dodaš neophodni i strogo zahtijevani Toxic Waltz (s obaveznim uvodom Slayerove klasike Reigning Blood)! Središnji Blacklist (jedina točka s “Tempo of the Damned” – Zetro je mnogima nedostajao i ostat će nedostajati) i za njom Goliath, u sredini su smirivali kratki nastup benda i više. Nagovještavali su da kvintet na taj način štedi energiju. Dečki su već u godinama, pa i u svega tričetvrt sata showa treba razumno rasporediti ulaganja energije. Kvintet inače ostaje savršeno nabrušen i naježen! Ipak se osjeti da se bend drži i rutinskih trikova kako bi nastup doveo do kraja uz što manje trošenja energije. Dukesa pošalju u vatru, i to je to.
Iskreno, ovaj sam put najnestrpljivije čekao Carcass. Lani su na češkom festivalu Basinfirefest (kod Plzeňa) doslovno ubili nastupom i upozorili da njihovi koncerti i u novim vremenima ostaju apsolutna bomba! Sirova, starokopitna škola najboljeg mogućeg fraziranja, s briljantnom, niže intoniranom slikom neprobojnog masivnog zvučnog zida koji grade obje gitare. Zvuk uz koji nije teško zamisliti kako frče britve, noževi i skalpeli! U sredini uvijek stoji fenomenalno karizmatični frontman, podrugljivi Jeff Walker s bas-gitarskom strugom i razornim growlom. Pomlađeni Jeff (otkako je skratio frizuru i pomirio se sa sijedom mudrosti) svojim je nastupom opet potvrdio vrhunsku formu. Uz uglavnom statične gitariste, vokalist je svojim karakterističnim dizanjem bas-gitare uvis – dok cijelo vrijeme stoji lijevom nogom na monitoru -, a i s nekoliko šetnji do čela pozornice, brinuo za kataristično raspoloženje u dvorani.
Kirurške navike i običaji drugo su ime benda, zapravo je već samo ime benda vrhunski povod za cijeli ostali sekcijski alat death metalskog rasijecanja koji su kroz godine izveli Carcass i svojom se diskografijom usidrili na sasvim posebno mjesto ekstremnih sfera metala. Čemu nismo umakli ni ovaj put. Bend se usredotočio na izvedbu materijala s četvrtog studijskog albuma “Heartwork” (1993), njime je otvorio koncert (Unfit for Human Consumption) i zaključio ga naslovnom skladbom, a u središnji dio uklopio je još dvije klasike, No Love Lost i Death Certificate. Nema što, album “Heartwork” ostaje temeljno djelo ekstremnog metala koje je došlo s britanskih otoka i u tom je pogledu jedan od najcjenjenijih albuma svih vremena. Provalu bizarnosti, kakvu vrednuju stara vremena benda, nadopunilo je još nekoliko točaka: ljupko nazvana Genital Grinder s prvijenca “Reek Of Putrefaction”, pa Exhume to Consume iz “Symphonies Of Sickness” te dvije rasijecateljice s “Necroticism – Descanting the Insalubrious”, Corporal Jigsore Quandary i pri kraju Incarnated Solvent Abuse.
Carcass ti ne daju disati. Uspostave svoj poseban svijet, a impresioniraju svojom elementarnošću, podrugljivom sirovošću i briljantnom uigranošću. Kao treći bend paketa, i Carcass su svoj nastup izveli uz odlične zvučne karakteristike.
I još jedna važna sitnica, koja nije ni sitnica. Koncert Carcassa bio je prvi na aktualnoj turneji na kojem je bubnjao preko noći angažirani Finac Waltteri Väyrynen. Čovjek je aktualni bubnjar Opetha, a svojedobno smo ga pratili i na koncertima s Paradise Lost. Punopravni bubnjar Carcassa Daniel Wilding morao je hitno otići kući u Englesku zbog neodgodivih obiteljskih obveza. Waltteri je Waltteri. Majstor svog zanata. Carcass su unatoč toj zamjeni, koja se lako može pokazati kao dvosjekli mač, odgrmjeli u Ljubljani nesmanjenom snagom.
Kreator – ultimativne zvijezde večeri, izašli su na pozornicu u pola deset navečer. Dosta se dugo čekalo. Dvorana se ogrnula tamom kad je trebalo odslušati još dva snimljena komada, prije nego što se Media Center probudio u paklenoj provaliji s novom Seven Serpents, preuzetom s aktualnog albuma “Krushers Of The World”, po kojem je nazvana i aktualna europska turneja benda.
Kreator su za status koji uživaju danas, nakon svih godina djelovanja, kad su se godinama probijali po klubovima, morali i mnogo toga žrtvovati. Pogled na horde mladih sljedbenika koji su u zbijenom formatu zauzimali prve redove djeluje više nego obećavajuće. Potvrđuje da je bend prenio svoje ime, lik i djelo na nove generacije ljubitelja težih metalskih verzija. Pa ipak. U tom su se kontekstu kroz godine smekšali, što potvrđuje i materijal najnovijeg albuma, koji tek mjestimično podsjeti na vrijeme pionirske agresije koja je oblikovala teutonski thrash metal. Iskreno, Kreator su te večeri bili najmekši bend paketa.
Poslužili su i raskoš scenske kulise. Posljednjih godina sve to samo pokazuje da je Kreator izrastao u veliko ime. Dvije divovske sotonske skulpture postavljene skroz desno i lijevo od pozornice, vatrene salve i dimne zavjese tijekom cijelog sat i pol dugog koncerta, usputni prekidi snimljenim intrima, što je među ostalim zabilježilo dolazak dvaju sotonskih redovnika s vatrenim bakljama (tijekom instrumentalnog intra Sergio Corbucci Is Dead) prije izvedbe Hate Über Alles, pa bubnjevi podignuti na divovski podij, oblikovan po uzoru na sotoninu lubanju s najnovijeg albuma. Tu su još salve crvenog konfeta i vrpci na uvodu u komad Enemy Of God, pa Petrozza našemljen u krilatog antikrista tijekom izvedbe Phantom Antichrist,… Nedužni prolaznik koji bi se spletom okolnosti našao u krivo vrijeme na krivom mjestu pomislio bi da je došao na koncert nekakvih Kiss.
Kič koji mladi fanovi i starija horda ljubitelja benda doživljavaju drugačije. Garnizon potonjih bio bi posve zadovoljan i bez cijele te navlake. A i uz repertoar koji bi se malo više usredotočio na klasične dane benda. To su dočekali sa šestom pjesmom – People of the Lie (“Coma of Souls”), pa za njom s Betrayer (“Extreme Aggression”), nakon čega je slijedila poveća minutaža čekanja na istoimenu klasiku prvijenca “Endless Pain” i koncerta je već skoro kraj. Tko je ovaj put čekao poznatu rečenicu (vrhunskog njemačkog akcenta) iz Petrozzinih usta: “It’s time to raise the flag of hate!!!”, nije je dočekao. Za razliku od toga, glazbeniji i povremeno ne malo powermetalski sadržaj novijih Kreatorovih albuma, među kojima ni najnoviji nije iznimka – taj je tijekom koncerta bio zastupljen čak s pet komada -, dokazao je da su nova vremena Kreatorove kreativnosti prihvatili osobito mlađi ljubitelji benda, koji su te komade i dobro poznavali. Publika je bila toliko nabijena da su jezgre ‘circle pitova’ bile krajnje stisnute, ali je zato staza za ‘crowdsurfanje’ bila slobodno otvorena. Kroz cijeli koncertni nastup. Petrozza je nekoliko puta pozvao publiku da formira ‘wall of death’. No kao rečeno, najbolje je išlo ‘crowdsurferima’.
Zvuk? Nije pitanje. Kako se i pristoji. Bend pak ostaje vrhunski uigran i nauljen stroj. Mille Petrozza još uvijek posjeduje pravi pravcati otrov u svom vokalnom karizmatičnom izrazu. Ventor ostaje razoran na bubnjevima, Sami Yli-Sirniö briljantan u solažama, a bivši basist Dragonforcea Frédéric Leclercq svojom je neukroćenom scenskom kinetikom nedvosmisleno pokazivao tko je najmlađi član ekipe. Izvedbu nove Tränenpalast začinio je i duet Petrozze s pjevačicom Hiraes, Brittom Görtz (kao što nalaže originalna verzija komada)! A u finalu (očekivana) klasika Pleasure to Kill i za njom još Violent Revolution. Sve se ogrne u krvavocrvene boje, vatrene salve šibaju u finale, Petrozza viče i zahtijeva novi ‘wall of death’ i koncerta je kraj! Bez zafrkancije sjebano! Za pozdrav od koncertne recenzije vrijedi tom oznakom staviti završnu točku na ‘i’ ovom doista odlično izvedenom koncertnom spektaklu!
Tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Nails – setlista:
1. Conform
2. Suum Cuique
3. Violence Is Forever
4. Cry Wolf
5. You Will Never Be One of Us
6. I Will Not Follow
7. Unsilent Death
Exodus – setlista:
1. We Will Rock You (orig. Queen) – taped intro
2. 3111
3. Bonded by Blood
4. Deathamphetamine
5. Blacklist
6. Goliath
7. A Lesson in Violence
8. The Toxic Waltz (s uvodom Raining Blood – orig. Slayer)
9. Strike of the Beast
Carcass – setlista:
1. 1985 (taped intro)
2. Unfit for Human Consumption
3. Buried Dreams
4. Incarnated Solvent Abuse
5. No Love Lost
6. Death Certificate
7. Dance of Ixtab (Psychopomp & Circumstance March No. 1 in B)
8. Genital Grinder
9. Exhume to Consume
10. Corporal Jigsore Quandary
11. Heartwork
Kreator – setlista:
1. Run to the Hills (orig. Iron Maiden) – taped intro
2. Eve of Destruction (orig. Barry McGuire) – taped intro
3. Seven Serpents
4. Hail to the Hordes
5. Enemy of God (plus Coma of Souls intro)
6. Satanic Anarchy
7. Sergio Corbucci Is Dead (taped intro)
8. Hate Über Alles
9. People of the Lie
10. Betrayer
11. Krushers of the World
12. Hordes of Chaos (A Necrologue for the Elite)
13. Satan Is Real
14. Loyal to the Grave
15. Mars Mantra (taped intro)
16. Phantom Antichrist
17. Tränenpalast
18. Endless Pain
19. 666 – World Divided
20. The Patriarch (taped intro)
21. Violent Revolution
22. Pleasure to Kill
23. Apocalypticon (taped outro)
